Često nismo ni svjesni koliko se popularnih, a toksičnih vrsta krije u gotovo svakom vrtu

Stoga je potrebno ukazati na potencijalnu opasnost, ponajviše za malu djecu, ali i kućne ljubimce.

Dugo vremena sam živio u iluziji da je sve što dolazi iz prirode dobro za nas i potpomaže naš život na Zemlji. Naravno, znao sam da postoje i otrovne biljke i otrovne životinje i koje su to, ali nekako si podsvjesno nisam htio priznati da su zaista opasne po naš život. Prekretnica se dogodila kada sam pogledao film ‘Into the wild’ koji je baziran na istinitoj priči. Radi se o mladom studentu koji odluči živjeti u prirodi i od prirode, a cilj mu je otići ‘što dalje’ u bespuća Aljaske. Uz mnogo muka neko kraće vrijeme i uspijeva u tom naumu, sve dok se ne otruje sjemenkama koje je, onako izgladnio, zamijenio za jestive. To je za njega završilo kobno, a meni je definitivno otvorilo oči da u prirodi nije sve tako čarobno. Priroda je ipak jedno veliko borilište gdje se razne biljke protiv onoga ‘pojedi ili ćeš biti pojeden’ bore vrlo inteligentnim rješenjem – raznim otrovima. Tako se štite od nametnika, drugih biljaka ili biljojeda uključujući i ljude.

Tijekom našeg kratkog boravka na Zemlji i još kraćeg vremena od kada smo, osim jestivih vrsta, krenuli ‘domestificirati’ i ukrasne, unijeli smo u naše okruženje mnoge otrovne vrste. Popis svih otrovnih biljaka bi bio popriličan pa ćemo u ovom članku navesti samo one koje su registrirane kao najotrovnije ili otrovne, a ujedno su i dosta popularne u vrtlarstvu. Divljim otrovnim vrstama se ovom prilikom nećemo baviti.

Htio bih napomenuti da namjera nije da se te vrste ‘iskorijene’ već ukazati na potencijalnu opasnost i opreznost prilikom rukovanja. Mnoge od ovih vrsta su vrijedne i korisne na svoj način i bilo bi šteta da ih nemamo blizu sebe. Manja je šansa da ćemo ono što uzgajamo kao ukrasno i pojesti, ali ugroženije skupine su svakako mala djeca i kućni ljubimci. Ja spadam u one znatiželjne likove koji će svašta probati pa smatram da bih i ja spadao u ovu ugroženu skupinu. Na kraju, i nije me sram priznati, jednom ili dvaput sam probao pojesti dio biljke koju nisam poznavao i doživio blago trovanje. I zato imam puno pravo naglasiti osnovno pravilo kod konzumacije biljaka: ne jedite ono za što niste 100 % sigurni da je jestivo. I ne samo da vi morate biti sigurni, već to mora biti potvrđeno stručnom literaturom ili mišljenjem.

Otrovnih vrsta ima među svim oblicima ukrasnih biljaka, kako onim egzotičnima tako i autohtonima i udomaćenima. Na našim prostorima najviše otrovnih ima među grmljem, penjačicama i trajnicama, dok su stabla dosta rjeđa. U ostatku svijeta, a posebice u tropskim i toplim krajevima, postoje i izrazito otrovna stabla.

Kod stabala udomaćenih u našim krajevima može se izdvojiti divlji kesten (Aesculus hippocastanum). Ovo je ukrasno stablo uobičajeno za gradska područja koje naraste do 30 metara visine. Daje dosta vrlo lijepih plodova i prava šteta je što se ne mogu konzumirati. Iako su ti plodovi blagotvorni kod problema s cirkulacijom, oni sadrže eskulin za koji je zabilježeno da izaziva nesvjesticu, paralizu, pa čak i smrt kod ljudi, stoke i kućnih ljubimaca.

Kod penjačica se za ovu priliku mogu izdvojiti dvije vrlo popularne vrste.

Bršljan (Hedera helix) je vrlo čest gost kojeg je katkad potrebno malo ‘ukrotiti’ orezivanjem. Ovdje treba biti oprezan budući da kontakt s lišćem može izazvati ozbiljan dermatitis, a gutanje listova i bobica čak i ozbiljnija akutna stanja.

Glicinija (Wisteria sp.) osim što ima prekrasan cvat ima i sjemenke posebno otrovne za pse, mačke i konje. Sjemenke se nalaze u mahunama, pa postoji opasnost da time privuku i djecu.

Među grmovima se nalazi najviše otrovnih i štetnih primjeraka. Od ovih navedenih gotovo u svakom vrtu možete naći po barem jedan primjerak.

Hortenzija (Hydrangea sp.) sadrži cijanid u svim dijelovima biljke. Iako je cijanid jedan od najjačih otrova, u biljci ga nema toliko da se može doživjeti trenutna smrt. Morali biste pojesti prilično hortenzije da dođe do teškog otrovanja.

Tisa (Taxus baccata)je ugrožena vrsta, ali na sreću i vrlo popularna u vrtlarstvu što potpomaže njenom očuvanju. Svi dijelovi biljke su otrovni osim crvene opne koja okružuje sjemenku. Upravo se u sjemenki nalazi najviše otrovne tvari pod imenom taksin. Simptomi trovanja su prilično teški i uključuju mučninu, povraćanje, grčeve i drhtanje.

Rododendroni i azaleje (rod Rhododendron) je prekrasan grm koji dolazi u mnogo varijeteta, a u prošlosti je bio poznat kao cvjetajući grm koji daje ‘ludi med’. Naime, još su rimski vojnici konzumirajući med od rododendrona doživjeli otrovanje koje se manifestira kao povraćanje, zbunjenost i blagi srčani problemi. To je rezultat grayanotoxina koji se nalazi u svim dijelovima biljke, a posebno u nektaru. Iako bi morali pojesti mnogo cvjetova da biste se otrovali, mnogo je opasniji za male kućne ljubimce poput mačaka.

Kalmija (Kalmia latifolia) je lijepa ukrasna biljka povezana s rododendronima i azalejama. Prilično su otrovni svi dijelovi biljke. Kao i kod roda Rhododendron cvijeće, grančice, lišće i pelud sadrže velike količine grayanotoxina koji mogu oštetiti probavni trakt. Uobičajeni simptomi uključuju suzenje očiju, usta i nosa, zajedno s otežanim disanjem i smanjenim otkucajima srca. Može doći do zatajenja bubrega, paralize i konvulzija koje vode do kome i moguće smrti.

Oleander (Nerium oleander) predstavlja jednu od istinski otrovnih biljaka. To je vrlo popularan mediteranski grm koji se lagano uzgaja i na kontinentu. Iako se njegove kemijske tvari koriste u bolestima liječenja srčanih tegoba, u nekontroliranim uvjetima konzumiranja izaziva pospanost, povraćanje, usporeni rad srca, aritmiju, napadaje i drhtanje. Količina mase jednog lista je dovoljna da ubije omanjeg psa. Pripazite i s paljenjem te biljke jer i dim može izazvati tegobe.

Lantana (Lantana camara) ima žarke tropske boje cvjetova i vrlo je lijep vrtni ukras koji se često sadi i u posudama. Svi dijelovi biljke, a posebno bobice, su otrovni.

Lovor višnja (Prunus laurocerassus) je jedna od najpopularnijih vrsta za žive ograde u urbanim kontinentalnim područjima. Može narasti i kao izrazito velik grm, gotovo pa stablo. Sjemenke i lišće su joj otrovni i sadrže spojeve na bazi cijanovodika.

Popis potencijalno opasnih drvenastih biljaka ovdje ne prestaje. Mogu se spomenuti još i otrovni plodovi kaline (Ligustrum ovalifolium), božikovine (Ilex aquifolium) i mahonije (Mahonia aquifolium) ili otrovni listovi šimšira (Buxus sempervirens). Čak i kod orezivanja smokve (Ficus carica) je potreban izuzetan oprez. Na svoje oči sam vidio kako njena smola (mlijeko) i listovi mogu izazvati kožnu reakciju vrlo sličnu opeklinama.

Među vrtnim cvijećem se nalazi velik broj otrovnih vrsta čija ljepota zna zavarati.

Lukovice cvijeća često znaju biti vrlo opasne. Otrov im vjerojatno služi da se zaštite od podzemnih životinja koje bi ih mogle pojesti. Tako se za narcisu (Narcissus sp.) kaže da štiti od voluharica budući da ne podnose miris njihovih lukovica. Ako lukovice narcise pojedu kućni ljubimci reakcija neće biti smrtonosna, ali će svakako biti neugodna.

Tulipani (Tulipa sp.) su dio šire porodice Liliaceae u kojoj se nalaze mnoge otrovne vrste poput gotovo svih ljiljana (Lilium sp.). Lukovica tulipana vas neće ubiti, ali može izazvati mučninu i širok raspon simptoma, a posebno teško to podnose kućni ljubimci. Malo je poznato da je čak i lukovica visibabe (Galantus nivalis) otrovna, iako ne u daleko zabrinjavajućoj mjeri.

Đurđica (Convallaria majalis) u proljeće cvijeta niskom zvonolikih cvjetova. Jedna je od popularnijih proljetnica pogodna za uzgoj u kućnom vrtovima. Sadrži toksične spojeve glikozide koji mogu izazvati vrtloglavicu, povraćanje, osip, nepravilan rad srca i dezorjentaciju. Slična je popularnom medvjeđem luku (Allium ursinum) pa može doći do zamjene prilikom proljetne berbe.

Naprstak (Digitalis sp.) je česta vrtna biljka koja se može naći i u divljini. Iako se njene aktivne tvari koriste kod liječenja bolesti srca nikako ne pokušavajte raditi nekakve kućne ljekovite tinkture budući da je biljka izuzetno otrovna.

Modri jedić (Aconitum napellus) je trajnica koja naraste do 150 cm visine s tamnoljubičastim cvjetovima. Svi dijelovi biljke sadrže akonitin koji je izuzetno jak otrov. Do trovanja može doći i samim dodirom, a u prošlosti se otrov koristio za mazanje na vrhove strelica ili za trovanje zvijeri koje su ugrožavale stoku.

Od ricinusa (Ricinus communis) se rade mnogi prirodni lijekovi i tinkture što svakako treba prepustiti stručnjacima budući da biljka sadrži ricin koji je jedan od najotrovnijih prirodnih tvari poznatih čovjeku. Posebno su otrovne sjemenke pa čak i samo tri do četiri sjemenke mogu ubiti odraslog čovjeka, a jedna sjemenka dijete. Biljka je inače uobičajena kao ukrasna u mnogim vrtovima prvenstveno zbog svog interesantnog habitusa i širokih listova. Pripada porodici mliječika (Euphorbiaceae) koja u sebi sadrži mnoge otrovne vrste. Ovdje se može navesti i obična mlječika (Euphorbia cyparissias) ili božićna zvijezda (Euphorbia pulcherrima) koje su otrovne, ali ne u tolikoj mjeri kao ricinus.

Anđeoska truba poznata i kao brugmanzija (Brugmansia sp.) je trajnica ili niski grm koji se lako uzgaja i voli klimu s hladnim noćima i toplim danima. Potječe iz Južne Amerike i ima velike cvjetove koji nalikuju trubama. Pripada porodici noćurovki (Nyctaginaceae) u kojima se nalazi velik broj otrovnih vrsta. Rajčice i krumpiri pripadaju toj porodici, a čak su i bobe (plodovi, a ne gomolji) krumpira otrovni. Ova biljka, ako i još mnoge iz njene porodice, u sjemenkama i lišću sadrže alkaloide skopolamin, hioscijamin i atropin, koji su otrovni, ali i haluciogeni. Budući da je ovakve vrste alkaloida u biljkama vrlo teško ‘kontrolirati’ upotreba u haluciogene svrhe je znala završiti ozbiljnim smrtnim ili zdravstvenim posljedicama.

Ovo svakako nije kraj popisa. Tu su jednogodišnje penjačice poput ukrasnog slaka (Ipomea purpurea) čije sjemenke mogu izazvati trovanje, čak i pakujac (Aquilegia sp.) može izazvati neugodne tegobe, zatim vrlo popularna krizantema (Chrysanthemum sp.) od koje možete dobiti svrbež, te cvjetovi i sjemenke raznih varijeteta božura (Paeonia sp.).

10 ZLATNIH SAVJETA

Navedene, a i druge otrovne vrste nije nužno izbjegavati, ali je potreban oprez. Također je potrebno dobro razmisliti i predvidjeti sve moguće kritične situacije prije nego ih posadite u svom vrstu. Kod toga je preporučljivo slijediti neka pravila, odnosno preporuke:

• Nikako ne konzumirajte ništa za što niste apsolutno sigurni da je jestivo.

• Nemojte raditi tinkture i razne ‘prirodne’ pripravke od nepoznatih biljaka ili biljaka o kojima ne znate dovoljno.

• Vezano za konzumaciju i izradu pripravaka: konstantno se educirajte i provjeravajte stručnu literaturu. Ako nešto pročitate, a posebice na internetu, obavezno provjerite istinitost tvrdnje iz više izvora.

• Prilikom planiranja sadnje u vrlo malim vrtovima razmisliti o tome tko će sve često boraviti u prostoru. Ukoliko će se raditi i maloj djeci obavezno izbjegavati otrovne vrste.

• Ako se planira sadnja u dječjem vrtiću, parku ili igralištu gdje je predviđeno zadržavanje velikog broja male djece, obavezno izbjegavati sve cvjetne otrovne vrste te grmove, stabla i penjačice s plodovima koji bi se mogli nepažnjom pojesti.

• Pripazite i na kućne ljubimce, kako svoje tako i susjedove.

• Lukovice i korijenje otrovnih biljaka ne ostavljajte na dohvatu male djece i kućnih ljubimaca.

• Prilikom održavanja biljaka (sadnja, orezivanje, rezanje, uklanjanje sjemena) obavezno koristiti svu zaštitnu opremu.

• Orezane dijelove bilja nemojte odmah paliti. Radije ih odložite na sigurno mjesto kako bi se tijekom raspadanja uklonili toksini.