Malo je stvari ugodnijih od boravka u prirodi tijekom sunčanih dana. Bilo da planirate šetnju šumom, izlet u prirodu ili radove u vrtu, vrijeme provedeno na otvorenom jedan je od najboljih načina za opuštanje.
No, među biljkama koje često rastu i u Hrvatskoj kriju se vrste koje mogu predstavljati ozbiljan rizik za zdravlje. Većina ljudi zna da kopriva može izazvati neugodno peckanje, ali postoji još nekoliko biljaka čiji dodir može uzrokovati osip, bol, opekline ili čak ozbiljnije zdravstvene probleme. Upravo zato važno ih je znati prepoznati i izbjegavati kako bi boravak u prirodi ostao siguran i ugodan, piše Express.co.uk.
Gigantski svinjski korov (Heracleum mantegazzianum)
Prepoznatljiva je po velikim nazubljenim zelenim listovima i golemim bijelim cvatovima u obliku kišobrana, koji mogu doseći promjer i do 60 centimetara. Kada potpuno naraste, biljka može biti visoka i do pet metara.
Posebno je opasna tijekom ljeta jer sadrži visoke koncentracije furanokumarina – kemijskih spojeva koji kožu čine izrazito osjetljivom na sunčevu svjetlost. Ako sok biljke dođe u dodir s kožom, može izazvati peckanje, bolne mjehure i dugotrajne ožiljke.
Najljepši hrvatski domovi, bazeni iz snova i priče koje inspiriraju: Ljetni broj D&D-a je u prodaji!
Obični svinjski korov (Heracleum sphondylium)
Naraste između jednog i dva i pol metra visine te također razvija karakteristične bijele cvatove u obliku kišobrana, zbog čega je vrijedna biljka za oprašivače.
Međutim, poput svojeg većeg srodnika, njezin sok može izazvati fototoksične reakcije na koži kada nakon dodira dođe do izlaganja sunčevoj svjetlosti. Biljka je također otrovna za životinje, pa se pri rukovanju preporučuje nositi zaštitne rukavice.
Kopriva (Urtica)
Prepoznatljiva je po tamnozelenim listovima i sitnim žarnim dlačicama koje pri dodiru ispuštaju tvari odgovorne za peckanje, bol i svrbež kože.
Raste u gustim skupinama uspravnih stabljika koje mogu doseći visinu do metar i pol, a od kasnog proljeća do rane jeseni razvija sitne kremaste ili smeđkastozelene cvjetove.
Otrovna kukuta (Conium maculatum)
Najčešće raste na vlažnim staništima i uz prometnice, a lako se prepoznaje po šupljim stabljikama prošaranima crvenkastoljubičastim pjegama te karakterističnom mirisu koji podsjeća na miševe.
Ako se proguta, može izazvati postupnu paralizu mišića koja u najtežim slučajevima završava smrću uslijed zatajenja dišnih mišića.
Paskvica (Solanum dulcamara)
Na prvi pogled vrlo dekorativna biljka, paskvica skriva svoju otrovnu prirodu. Prepoznatljiva je po ljubičastim cvjetovima sa žutim središtem koji se postupno razvijaju u zelene, a zatim jarko crvene bobice.
Ima karakteristične trodijelne listove te može narasti do dva i pol metra visine. Konzumacija bilo kojeg dijela biljke može izazvati ozbiljne probavne tegobe jer sadrži otrovne spojeve.
Bunika (Hyoscyamus niger)
Biljka bunika ili crna bunika (Hyoscyamus niger) pripada porodici pomoćnice – Solanaceae, a toj porodici pripada veći broj otrovnih vrsta koje sadrže alkaloide tropanske strukture (hiosciamin, atropin, apoatropin, beladonin i skopolamin) kao što je i bunika.
Može narasti do 1 metra visine, s jednostavnom ili razgranatom stabljikom. Listovi su duboko nazubljeni. Ima žućkaste cvjetove s mrežastim ljubičastim žilama na laticama. Plod je tobolac s mnogo sjemenki. Površina cijele biljke je vunasta i ljepljiva, neugodna mirisa.
Kao otrovna i opasna biljka bila je poznata još u starom vijeku. U srednjem se vijeku rabila za umirenje i i uspavljivanje (zbog relativno visokog sadržaja skopolamina). Bila je sastavni dio ljubavnih napitaka i masti vještica. Zlorabila se pri mnogim čarolijama, spominje se kao otrov u Hamletu, a i smrt Julije povezuje se s napitkom spravljenim s bunikom. Zbog takve primjene dugo je bila izvan terapijske primjene, no danas je uvrštena u Europsku farmakopeju. Suvremena fitoterapija pripravke iz lista crne bunike rabi u strogo kontroliranim dozama, kao sastavni dio sredstava protiv astme (astma-cigarete). Osim ekstrakata i danas se izrađuje ulje bunike koje se u nekim krajevima rabi za utrljavanje protiv reumatskih i drugih bolova.
Velebilje (Atropa belladonna)
U nekim knjigama se čak Atropa belladonna na hrvatskom pogrešno naziva bun ili velika bunika. Obje su biljke raširene u flori naše zemlje. Velebilje naraste do 2 metra visine, ima velike, jajolike listove cjelovitog ruba. Ljubičastosmeđi cjevasti, obješeni cvjetovi razvijaju se pojedinačno. Plod je sočna, crna, sjajna vrlo otrovna boba (smrtna doza kod djece je 3-4 pojedene bobe, a kod odraslih 10-15 boba).
Zbog sadržaja otrovnih alkaloida bunika i velebilje izazivaju egzaltacije, halucinacije i delirij, a otrov se može apsorbirati i kroz kožu. Prvi, najtipičniji simptom djelovanja tropanskih alkaloida privremeni je gubitak pamćenja. Znakovi trovanja nastupaju vrlo brzo – javlja se crvenilo u licu, ubrzani puls, suhoća u ustima, žeđ, nemir i osjećaj euforije, poriv za brzim govorenjem, halucinacije i delirij. Nastupaju i probavni poremećaji, omaglica, povraćanje, teškoće pri disanju, izražen je simptom raširenih zjenica sa smetnjama vida. Otrovati se mogu i osobe jedući ptice (npr. prepelice) ili puževe koji se hrane tim biljkama. Kod otrovanja potrebna je hitna liječnička intervencija, izazivanje povraćanja, ispiranje želuca i davanje protuotrova.
Svi dijelovi ove biljke izrazito su otrovni, no posebnu opasnost predstavljaju njezine sjajne crne bobice koje izgledom podsjećaju na jestive borovnice.
Biljka se može prepoznati po ovalnim listovima i zvonastim cvjetovima zelenoljubičaste boje. Najčešće raste u šumama, grmlju, uz šumske staze i rubove šikara.
Tatula ili bijeli kužnjak (Datura stramonium)
Lako ju je prepoznati po velikim nazubljenim listovima, upečatljivim lijevkastim cvjetovima koji cvatu od srpnja do listopada u bijeloj ili svijetloljubičastoj boji te karakterističnim bodljikavim sjemenim čahurama.
Cijela biljka izrazito je otrovna i ne smije se konzumirati ni koristiti u bilo kojem obliku.
Pogledajte video!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....