Aleko je bio veliki iskorak za Moskvič, prvi model s prednjim pogonom, upakiran u relativno modernu karoseriju kombi-limuzine s pet vrata. Proizvodnja je počela u veljači 1986., isprva u vrlo ograničenoj seriji, no kroz nekoliko godina uhodala se do razine da je počeo i izvoz.
Određeni broj primjeraka stigao je i na naše ceste, iako ovo nikada nije bio osobito čest model, jer se relativno kratko prodavao do trenutka kada je dopušten slobodan uvoz i tržište preplavljeno rabljenim automobilima sa Zapada. Uz inicijalne probleme s kontrolom kvalitete, manifestirane i kroz krilaticu “kupi Aleko, nećeš daleko”, model je potonuo u zaborav, a primjerci su s godinama u potpunosti nestali s naših cesta. Povodom obljetnice uzaludno smo se raspitivali ima li negdje neki, a onda se nedavno u Sisku pojavio ovaj primjerak, čija je povijest sve prije nego obična.
Ovaj je automobil, naime, neposredni svjedok najdramatičnijih vremena hrvatske povijesti. Moskvič Aleko 2141 S boje trule višnje kupljen je u Beogradu u travnju 1991., a registriran u Kninu u kolovozu iste godine. Prvi je vlasnik navodno radio u općini te je auto čitav rat proveo ondje, a nakon Oluje vlasnik je s obitelji pobjegao u Srbiju.
Zanimljivo je da na snimkama zbjega možemo vidjeti jednog Aleka ove boje kako se vozi prema Banja Luci. Ovo nije bila osobito česta boja, većina ih je bila u nijansi bijele kave, tako da je razumno pretpostaviti kako bi mogla biti riječ baš o ovom automobilu.
No, Aleko se već u proljeće 1996. opet našao u Kninu! Obitelj je, još s registracijskim oznakama SAO Krajine, iz Mađarske ušla u Hrvatsku te pod policijskom pratnjom došla u Karlovac, gdje su dobili hrvatske probne pločice i s njima nastavili put do doma. Navodno je ovo bio prvi srpski izbjeglički automobil koji se nakon rata vratio u Knin.
Prvu hrvatsku registraciju dobio je u svibnju 1996., vlasnik ga je vozio sve do smrti 2008., a njegova udovica do 2020. Nakon toga je promijenio nekoliko ruku i završio parkiran na livadi u jednom selu nedaleko od Knina. Napominjemo da je ovu priču o odlasku i povratku današnji vlasnik saznao iz druge ruke, iako su povodom povratka navodno i neki naši mediji pisali o tome.
U devetom mjesecu 2023. Aleko je oglašen na Facebooku, a brat je link oglasa pokazao Mariju Bačiću iz Prelošćice, naselja nedaleko od Siska, poznatog po tome što je ondje djelovala prva hrvatska tvornica tambura. Bačić je veliki entuzijast, a posebno su mu draga vozila koja su nekada bila prisutna na ovim prostorima, kao i istočnoeuropska.
Posjeduje nekoliko Tomosa i traktor Vladimirec T25, restaurira Fiću, imao je Yugo 45, Ladu 110... Iako se zbog dobi jedva i sjeća Aleka na cestama, oglas ga je zaintrigirao. Vrlo brzo je online uplatio polog i nakon smjene vlakom krenuo prema Kninu. Vidjevši auto u dosta jadnom stanju, na livadi, gotovo se predomislio, no nakon pumpanja gume i paljenja motora, posao je ipak sklopljen. Izvadio je probne pločice i odvezao se u Sisak.
Do ponovnog izlaska na cestu prošle su dvije godine i devet mjeseci. Nakon čišćenja i inspekcije utvrđeno je da je lim zdrav, a lak vjerojatno prvi. Samo je jedan rubnik nekoć bio repariran, no nema tragova nikakvih sudara ili većih popravaka. Unutrašnjost je također u sačuvanom stanju. No, za sigurnost vožnje trebalo je urediti mehaniku i promijeniti potrošne dijelove, a u Hrvatskoj nema ničega za ovaj automobil.
Najlogičniji bi izvor bila Rusija, no nakon napada na Ukrajinu odande nije moguće naručivati, tako da je uz kronični nedostatak vremena mukotrpno pronalaženje dijelova glavni razlog dugog uređenja.
U nekoliko su navrata Bačići odlazili po dijelove u Srbiju i BiH, uključujući i jednu nabavu blatobrana, doduše za Fiću, u KP domu Zenica! No, najbogatijim se izvorom pokazala Bugarska, gdje djeluje vrlo aktivan i entuzijastičan klub.
Iako će sada krenuti i po lokalnim susretima, Mario kaže da mu je najveća želja odlazak na neki veliki skup Moskviča u Bugarsku. Nakon registracije napravio je više od tisuću kilometara bez ozbiljnijih problema, iako još pomalo planira uređivati sitnice. Kao rijedak preživjeli svjedok vremena koja nisu bila nimalo blaga ni prema ljudima ni prema vozilima, ovaj Aleko uistinu zaslužuje biti sačuvan i drago nam je da je u dobrim rukama.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s CVH
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....