Kada je na salonu u Torinu 1986. predstavljena Lancia Thema 8·32, vrhunska limuzina pokretana Ferrarijevim motorom, kao da je najavljivala neke tada još daleke dane “razumnih” Ferrarija s parom vrata viška. Tržišni je uspjeh bio solidan, proizvedeno je nešto manje od 4000 primjeraka, a neki su našli put i u naše krajeve. No, o njima odavno kruže samo legende, pa smo bili ugodno iznenađeni kada se nedavno jedna pojavila u Zagrebu. Morali smo dublje istražiti tu priču, a vlasnik automobila, Miroslav Đukić, rado se odazvao i ispričao nam više detalja.
Ovaj primjerak je nov 1988. isporučen u bivšu državu, no nije odmah pronašao kupca. Šest je godina bio u Ljubljani, kao salonski, izložbeni primjerak u Avto Triglavu, da bi ga tek 1994. kupio jedan njihov djelatnik. Taj je gospodin, inače i jedan od najpoznatijih slovenskih pisaca krimića, inicijalno želio Porsche 928, no nakon što je probao oba, odlučio se za Themu, zbog ručnog mjenjača i većeg užitka u vožnji.
Sljedećih mu je godina 8·32 bila svakodnevni automobil, korišten u svakodnevnom prometu, obitelj je s njim odlazila i na skijanje. Nakupio je oko 130.000 km, jednom je i lakiran, kada se zapalila žaruljica stražnje registracije. No, u nekom je trenutku završio u štaglju, gdje će stajati čak 17 godina.
Đukić ne zna zašto je automobil toliko dugo stajao, no pretpostavlja da je bila riječ o problemu s motorom, u koji su se tijekom stajanja naselili i nepozvani gosti. Vjerojatno vjeverice, jer još i danas povremeno ispadne poneki lješnjak. Kako god, nakon što je Lancia izvučena iz štaglja, poslana je na obnovu motora kod vodećeg slovenskog mehaničara za Maserati i Ferrari. No, potom se izgubio entuzijazam, a auto je oglašen na prodaju. Tako ga je uočio Miroslavov sin Sven i pokazao oglas ocu, više kao zanimljivost nego s ma kakvom idejom o kupnji. No, crv je usađen, krenuli su odlasci na razgledavanje u Sloveniju i, naposljetku, 2024. i kupnja.
Vjeverice, srećom, nisu ušle i u putnički prostor, koji je uglavnom u vrlo dobrom, izvornom stanju. Vozačko sjedalo i stropna obloga su obnovljeni, dok armatura, instrumenti i upravljač čekaju na red, pokazujući tragove godina i upotrebe. Mnogo veći problem bilo je puknuto vjetrobransko staklo. Lancia je opsesivno pazila na sve detalje slaganja boja i materijala, te su uz svaku od pet tvorničkih boja karoserije išla i tonirana stakla u specifičnoj nijansi.
Prava je muka bila pronaći brončano tonirani vjetrobran, a još mnogo veća brtvu vjetrobrana. Kako bi uopće mogao naručiti izradu po mjeri, Miroslav se morao učlaniti u talijanski klub vlasnika 8·32! Lakiranje karoserije odrađeno je u Kutini, a rezultat izgleda vrhunski. Automobil nije savršen, ali je u općenito vrlo dobrom stanju.
Đukići su zasad prešli oko dvije tisuće kilometara, uglavnom po Zagrebu i okolici, a zasad ne planiraju na neki dulji put. Kažu da je automobil više namijenjen mirnijoj, limuzinskoj vožnji, jer težak motor u nosu nije recept za sportsko jurcanje kroz zavoje.
Motor je u odnosu na Ferrarije u koje je ugrađivan nešto slabiji, ima 215 KS, te je modificiran kako bi bio ugodniji za vožnju na nižim okretajima. Izvana zvuči kako treba, ferrarijevski, no buka u unutrašnjosti nije velika. I dalje je to pravo sportsko srce, s odličnim odazivom na gas i sklonošću visokim okretajima. U ove dvije godine jedini je mehanički problem bio jedan sitniji kvar na ventilatoru.
Zanimljivo je da je ovo 1947. od 2370 primjeraka prve serije, čiji je motor sklapan u Ferrariju, prije no što je taj posao preuzeo Ducati. Ovaj primjerak svojedobno najbržeg svjetskog serijskog automobila s prednjim pogonom, čiji je stražnji spojler prvi serijski primjer aktivne aerodinamičke komponente, proizveden je 15. travnja 1988., četiri mjeseca prije smrti Enza Ferrarija, koji se potkraj života vozio upravo u 8·32. Jer je, kao i uvijek, znao što valja.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s CVH
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....