Naknadna ugradnja plinske instalacije u pravilu traje najviše dva dana, izvodi se kod ovlaštenog servisera, a cijena čitavog posla za najčešće motore sa 3 i 4 cilindra kreće se oko 6000 kuna
Zahvaljujući računici koja jasno pokazuje da nakon relativno brzog povrata početne investicije vožnja uz korištenje mješavine ukapljenog propana i butana postaje upola jeftinija u odnosu na pogon benzinom, mnogi se vlasnici vozila opredjeljuju za naknadnu ugradnju plinske instalacije.
Postupak se pritom obavezno provodi u ovlaštenom servisu (bez računa nije moguća registracija), a traje najviše dva dana.
Iz spremnika plina, obično smještenog straga, u isparivač, koji se nalazi u motornom prostoru, plin dolazi bakrenim cijevima koje je potrebno provesti i pričvrstiti na podnicu vozila.
Istim cijevima spaja se i ventil za točenje plina koji se također nalazi na vanjskom, za to najpogodnijem dijelu vozila – ako ima mjesta pored otvora spremnika benzina ili u braniku vozila (ispod ili sa strane).
Isparivač je uređaj u kojem plin iz plinovitog prelazi u tekuće stanje. Kako se propan-butan kada ekspandira hladi na -30 °C treba ga zagrijati prije ulaska u motor. Za to služi rashladna tekućina motora (antifriz), koja u ovom slučaju ne služi za rashlađivanje nego grijanje.
Glavni element isparivača su gumene membrane, koje se koriste da bi se rashladna tekućina odvojila od plina u isparivaču. Posebnim crijevom plin, sada u plinovitom stanju, nakon isparivača prolazi kroz tlačni regulator u kojem se tlak prilagođava na vrijednost potrebnu za stvaranje smjese pogodne za rad motora i dolazi u usisnu granu rasplinjača.
Moderni sustavi pritom nude sekvencijalno ubrizgavanje plina za svaki cilindar zasebno, pri čemu koriste podatke kontrole jedinice benzinskog motora. Na temelju podatka o količini benzina koja bi trebala biti ubrizgana u cilindre, sustav proračunava ekvivalent energije, odnosno količinu plina kako bi se kompenzirala oktanska razlika između goriva.
Prednosti ovakvog pristupa su višestruke. Plinski uređaj više ne mora imati kompletnu zasebnu elektroniku već se nadovezuje na postojeću kontrolnu jedinicu u automobilu. Ugradnja je jednostavnija, samo podešavanje uređaja uvelike olakšano, a ubrizgavanje plina točnije i preciznije što rezultira manjom potrošnjom, većom snagom i boljim performansama prilikom pogona na plin.
Važni dijelovi instalacije su i plinski ventil koji prekida dovod plina iz spremnika plina u isparivač plina i regulator tlaka kad motor ne radi, odnosno kada se plin ne upotrebljava kao pogonsko gorivo za rad motora te ventil tekućeg goriva koji za vrijeme dok se motor opskrbljuje plinom kao pogonskim gorivom zatvara dotok benzina u uređaj za opskrbljivanje motora gorivom.
Cijena ugradnje danas je mnogo prihvatljivija u odnosu na razdoblje prije desetak godina, pa se vozaču ulaganje ranije i isplati. Primjerice, uz direktno ubrizgavanje za automobile s tri ili četiri cilindra za sustav renomiranog talijanskog proizvođača Landi Renzo ugradnja plinske instalacije stoji 6000 kuna (6400 kuna uz spremnik na mjestu rezervnog kotača).
Nakon ugradnje slijedi provjera ispravnosti, ali i prvi i jedini eko-test
U roku od 15 dana nakon ugradnje u jednoj od stanica za tehnički pregled potrebno je obaviti atest plinske instalacije, a cijena ispitivanja za M1 vozila iznosi 932 kn
Za ugradnju plinske instalacije u vozilo treba se obratiti ovlaštenoj servisnoj radionici čiji se popis može naći na www.auto-plin.com.hr. Procedura ispitivanja u stanici za tehnički pregled je krajnje pojednostavljena i automatizirana te od vlasnika ne zahtijeva ništa drugo nego da vozilo doveze u stanicu za tehnički pregled (www.cvh.hr/ispitivanje/ispitna-mjesta/).
U roku od 15 dana nakon ugradnje instalacije u vozilo potrebno je prijaviti ispitivanje, a nakon što se dobije pozitivna potvrda promjenu treba unijeti u prometnu dozvolu.
Na samom ispitivanju se provjerava jesu li na vozilu ugrađene odobrene komponente (svaka na sebi ima upisan homologacijski broj) i jesu li na vozilu svi dijelovi ispravno postavljeni i pričvršćeni te prema potrebi zaštićeni.
Provjerava se i nepropusnost plinske instalacije uređajem za detekciju prisutnosti plina, tzv. njuškalom, kao i to jesu li poduzete sve mjere prozračivanja mjesta gdje je ugrađen spremnik plina.
Provjerava se i je li dodatna električna instalacija izvedena sukladno uputama proizvođača, kao i ispravnost rada motora i instalacije kada je motor pogonjen plinom kao pogonskim gorivom.
Zatim je potrebno provesti i eko-test, kojim se provjerava je li došlo do pogoršanja ekoloških značajki vozila, što se može dogoditi ako plinska instalacija nije dobro podešena.
To je, inače, jedini put da se na autu opremljenom plinskom instalacijom treba raditi eko-test jer su takva vozila inače oslobođena eko-testa.
Cijena atesta tijekom kojega se ispituju pojedine komponente plinske instalacije i cjelokupan rada vozila s pogonom na plin za vozila najveće dopuštene mase do 3500 kg, u što spada većina vozila M1 kategorije – osobna vozila i N1 – teretna vozila, iznosi 932 kn.
Provjera ispravnosti plinske instalacije uključuje i eko-test, što je u ovom slučaju jednokratni trošak jer su vozila na plin nakon toga oslobođena pri svakom sljedećem tehničkom pregledu
Ukratko
Trenutačno se u Hrvatskoj oko 60.000 ljudi vozi na plin, znatno više nego što je bio slučaj prije desetak
godina
Moderni sustavi koriste podatke kontrolne jedinice benzinskog motora pa više ne treba imati kompletnu zasebnu elektroniku
Ugradi li se toroidalni spremnik na mjesto rezervnog kotača jedina vidljiva razlika je prekidač za uključivanje pogona na plin koji se smješta na prednju armaturu
Cijena ugradnje ipak najviše ovisi o renomeu proizvođača komponenti plinske instalacije te snazi i broju cilindara motora., a kreće se od 6000 (3, 4 cilindra) do 12.000 ( 8 cilindara) kuna
Provjera ispravnosti plinske instalacije uključuje i eko-test, što je u ovom slučaju jednokratni trošak jer su vozila na plin nakon toga oslobođena pri svakom sljedećem tehničkom pregledu