ADAC testirao glasovne naredbe u 40 auta: Zamjena za tipke često ne radi kako bismo to očekivali

Proizvođači automobila posljednjih su godina iz kabina uklonili desetke fizičkih tipki i njihove funkcije preselili na velike dodirne zaslone. Kritike da je takvo upravljanje sporije i opasnije često pokušavaju odbaciti jednostavnim argumentom da "automobilom možete upravljati glasom". Novi veliki ADAC-ov test pokazuje koliko je ta obrana zapravo klimava. Testirano je 40 aktualnih automobila, a samo 16 dobilo je ukupnu ocjenu "dobar".

Svaki automobil morao je izvršiti 18 naredbi iz tri područja: infotainmenta, klimatizacije te sustava vidljivosti i pomoći vozaču. Najbolji je bio BMW serije 5 koji je uspješno odradio 16 od 18 zadataka. Na drugom kraju ljestvice Suzuki e Vitara razumio je tek tri naredbe, dok su Dacia Duster i Jogger pali na testu jer tipka za glasovno upravljanje u njima zapravo upravlja samo povezanim mobitelom, a ne funkcijama automobila.

Infotainment, ilustracija

Apple

I tu dolazimo do apsurda moderne automobilske industrije. Funkcija koja je prije deset godina zahtijevala jedan pritisak na jasno označenu tipku danas se često nalazi dva ili tri izbornika duboko na zaslonu, a proizvođači zatim nude glasovno upravljanje kao rješenje problema koji su sami stvorili.

Kod infotainmenta ono doista ima smisla. Od 40 automobila njih 35 dobilo je dobru ili vrlo dobru ocjenu za naredbe poput unosa adrese, biranja radijske postaje ili pozivanja kontakta. Tu je govor često brži od tipkanja po zaslonu. Kod klimatizacije je rezultat već slabiji: samo 26 modela dobilo je najmanje ocjenu "dobar".

Najgora situacija je tamo gdje jednostavno upravljanje najviše treba vozaču. U kategoriji svjetala, brisača i sustava pomoći čak 32 od 40 automobila dobila su ocjenu "nedovoljan". Samo četiri automobila mogla su glasovnom naredbom uključiti kratka ili stražnje svjetlo za maglu, dva su mogla aktivirati brisače, a niti jedan nije mogao uključiti sva četiri pokazivača smjera.

Ekran multimedije, ilustracija

PROFIMEDIA

To prilično jasno pokazuje zašto glasovni asistent ne može biti zamjena za fizičke komande. U hitnoj situaciji vozaču ne treba razgovor s automobilom, čekanje da sustav shvati rečenicu ili ponovno formuliranje naredbe. Potrebna je tipka koju se može pronaći bez pogleda.

Problem nije samo u pouzdanosti. Glasovna kontrola ovisi o jeziku, buci u kabini, naglasku i tome kako je proizvođač zamislio određenu naredbu. Čak i kada sustav funkcionira savršeno, izgovoriti "smanji temperaturu na 20 stupnjeva" sigurno je napornije i kopliciranije odokretanja regulatora na pola sekunde.

ADAC zato dolazi do vrlo razumnog zaključka: glasovno upravljanje odličan je dodatak za složenije infotainment funkcije, ali ne može nadomjestiti dobre fizičke kontrole. A upravo tu proizvođači posljednjih godina idu u pogrešnom smjeru. Tehnologija bi trebala pojednostavniti korištenje automobila. Ako za uključivanje osnovne funkcije treba razgovarati s računalom zato što je netko radi dizajna ili uštede uklonio tipku, to nije napredak. To je komplicirano rješenje za problem koji prije nije postojao.