Pad cijena rabljenih dizelaša u Norveškoj dosegnuo je 21 posto, ali to još ne znači da se u Europi upravo otvara velika rasprodaja automobila s dizelskim motorima. Za hrvatske kupce ipak je važnije što se događa u Njemačkoj, odakle dolazi velik dio rabljenih automobila koji se uvoze na naše tržište.
Norveški magazin Motor, pozivajući se na podatke aukcijske platforme Nettbil i oglasnika Finn, donosi dvije brojke koje na prvi pogled djeluju alarmantno. Prema Nettbilu, rabljeni dizelaši u trećem tromjesečju 2026. prodavali su se po cijenama 18 posto nižima nego u istom razdoblju lani. Na oglasniku Finn tražene cijene pale su 21 posto između prvog i trećeg tromjesečja ove godine.
Ipak, nije riječ o istom pokazatelju jer Nettbil prati realizirane prodaje putem svoje platforme, dok Finn bilježi cijene koje prodavatelji ističu u oglasima. Pad traženih cijena zato ne znači nužno da su svi automobili toliko pojeftinili, a još manje da se jednako promijenila vrijednost svakog modela.
Norveška pritom ima specifično tržište: električni automobili ondje su mnogo rašireniji nego u većini europskih zemalja, pa kupci imaju velik izbor alternativa dizelašima. Promjene u troškovima korištenja i poreznim pravilima također mogu utjecati na potražnju. Takve okolnosti mogu ubrzati pad cijena dizelskih automobila, ali ne treba očekivati da će se isti scenarij automatski ponoviti drugdje.
U Njemačkoj je priča potpuno drugačija. Podaci AutoScout24 pokazuju da je prosječni rabljeni dizelaš u rujnu držao cijenu od oko 27.000 eura. To je pad od tek četiri posto u godinu dana. Dakle, od panike i masovne rasprodaje na njemačkim oglasnicima zasad nema ništa.
No, ni njemački prosjek ne govori mnogo o automobilu koji kupac doista traži. U istoj su statistici mali gradski modeli, obiteljski karavani, veliki SUV-ovi i gotovo novi premium automobili. Njihove cijene ne kreću se nužno u istom smjeru, pa prosjek može prikriti znatno veće promjene u pojedinim kategorijama.
Kupac koji traži, primjerice, nekoliko godina star dizelski sedan trebao bi usporediti automobile sličnog godišta, kilometraže i opreme. Korisno je pratiti i koliko se dugo pojedini primjerci zadržavaju u oglasima te mijenjaju li prodavatelji tražene cijene. To može biti bolji argument za pregovore od općeg podatka da su dizelaši na nekom tržištu pojeftinili.
Kod kupnje u Njemačkoj treba uračunati i troškove do hrvatskih registracijskih pločica. Uz cijenu automobila dolaze prijevoz, posebni porez na motorna vozila (PPMV), postupak utvrđivanja sukladnosti, naknada za gospodarenje otpadnim vozilima i registracija. Iznos PPMV-a ovisi, među ostalim, o vrijednosti vozila, emisiji CO2 i starosti.
Zato se isplativost uvoza mora računati za svaki automobil zasebno. Kod jednog modela razlika u cijeni može biti dovoljno velika da pokrije dodatne troškove i ostavi osjetnu uštedu. Kod drugoga se prednost može istopiti čim se zbroje sva davanja. Uspoređivati treba konačnu cijenu u Hrvatskoj s cijenom usporedivog automobila koji je već na domaćem tržištu, a ne samo iznose istaknute u njemačkim oglasima.
Dizel pritom nije izgubio smisao za sve vozače. Onima koji prelaze mnogo kilometara, osobito na autocesti i otvorenim cestama, i dalje može odgovarati zbog potrošnje i dosega. No kod rabljenog automobila stanje vozila, servisna povijest i očekivani troškovi održavanja mogu biti važniji od same kupovne cijene.
Norveški podaci pokazuju da dizelaši na pojedinim tržištima gube vrijednost brže nego ikad ranije. U Njemačkoj je pad zasad mnogo blaži, pa je o općoj rasprodaji prerano govoriti. Priliku zato ne treba tražiti u samom pogonu, nego u konkretnom automobilu čija je cijena dovoljno povoljna da ostane konkurentna i nakon svih troškova.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....