retrovizor auto kluba

Najbolji auto i statusni simbol 1990-ih: Legendarni Mercedes 600 SEL W140 ‘Genscher‘ iz Zagreba

Jedan primjerak ovog kultnog Mercedesa s V12 motorom u potpuno originalnom stanju uspjeli smo pronaći i kod nas

Piše:

Zvonimir Jurčić

Objavljeno: 27. lipanj 2024. 00:40

Mercedes 600 SEL 1991.

Ivan Lacković

Poznata je stvar da naši ljudi jako vole davati nadimke autima. Spaček, Buba, Fićo, Stojadin... tek su neki od naziva koje je pojedinim modelima nadjenuo narod. Isto tako i Mercedesovi modeli su dobili svoje nadimke poput Ponton, Minika, Repaš pa ne čudi ni to da je najluksuznija limuzina devedesetih i iz daleka prepoznatljiv golemi Mercedes S klase (W140) narod krstio nadimkom - Genscher!

Po Hansu-Dietrichu Genscheru, koji je početkom devedesetih bio jedan od najvećih zagovornika priznanja Hrvatske, tako nisu nazvane samo ulice i trgovi naših gradova nego i jedan automobil.

Tadašnjeg njemačkog ministra vanjskih poslova moglo se vidjeti u Genscheru, pardon, Mercedesu 600 SEL, često u žutom puloveru, koji je baš poput najluksuznije limuzine tog vremena, bio svojevrsni zaštitni znak tog nedavno preminulog političara. Nama dobar povod da potražimo dobar Mercedes 600 SEL koji još vozi hrvatskim cestama i koji danas, četvrt stoljeća od predstavljanja, ima kultni status ne samo na našim prostorima.

Premda se S klasu (W140) kod nas još može sresti, riječ je prečesto o dobrano isluženim primjercima, najčešće s oznakom 300 TD, 300 SE ili 500 SE, ali pronaći solidan 600 SEL bilo je nalik traženju igle u plastu sijena. No, uspjeli smo!

A, kad je zagrebački vlasnik na fotografiranje dovezao svoj srebrni iz 1991., odmah smo se složili - auto je kao iz salona! Do u detalj originalan i fantastično očuvan za svoje godine. Na tahometru mjeri tek 146.470 kilometara i u sjajnoj je kondiciji. Do pred koji mjesec taj Genschera V12 još je bio u garaži prvog vlasnika u Austriji, a danas ga s zadovoljstvom vozi veliki fan, koji tvrdi da Mercedes nikad, ali ni kasnije, nije izradio tako kvalitetnu i sofisticiranu limuzinu.

Ta ultimativna limuzina, kad se početkom devedesetih zakotrljala cestama, sasvim logično, sa svojih je 5,21 metara duljine i čak 2,16 m širine, odmah postala omiljena krstarica šeika, državnika, sportaša, ali i kriminalaca (još pamtimo stranice crnih kronika o krvavim obračunima na zagrebačkim ulicama devedesetih, na kojima je uz sliku stradalog kriminalca negdje u pozadini često stajala baš njegova S klasa).

Model s oznakom 600 SEL (od 1995. do 1999. prema kasnijoj nomenklaturi preimenovan u S 600) u nas si je, uostalom, tad malo tko drugi mogao priuštiti. Bio je bitno skuplji od sasvim potentne i gotovo jednako luksuzne izvedbe 500 SEL i stajao čak 230.000 njemačkih maraka!

Da, toliko je stajao prestiž vožnje u najboljem, najsnažnijem i najduljem Genscheru s oznakom 600 SEL, kojem je ispod poklopca motora kucao golemi 6,0-litreni V12 benzinac tihog šapta i svilenkastog rada. Snage pritom nije nedostajalo: 408 KS i 580 Nm bili su u stanju tu limuzinu od nule do stotke katapultirati za tek 6,4 sekunde (tek sekundu sporije od uglednog sportskog Ferrarija 348 istog godišta), dok je najveća brzina bila elektronski ograničena na 250 km/h.

Njegov vlasnik nam otkriva i da je 600 SEL sa skinutom blokadom u stanju povući i 288 km/h. Pri čemu ne treba zaboraviti kako je riječ o autu teškom čak 2710 kilograma! Kao ni da je u osnovi isti motor Pagani 1999. ugradio u svoj superautomobil Zonda C12...

Pogled u kabinu otkriva nam dobro poznati ambijent kože i mahagonija te činjenicu kako je ova S klasa jedan istinski Mercedes starog kova: vladaju jasnoća i funkcionalnost prekidača na kokpitu, instrumenti su tipično narančasti, sjedala udobna, s kožom očuvanom gotovo kao i prvog dana, a tu je i radio uređaj Becker. Detalji su robusni i ultra kvalitetni, a spojevi rađeni za cijeli život. A tek kad sjednete... Zahvaljujući međuosovinskom razmaku od tri metra (u L varijanti) raskoš sjedenja je kao u luksuznom salonu, a na mjesta za koljena tu se ne bi žalio ni Toni Kukoč.

Na koncu valja spomenuti i da rađanje tog modela nije prošlo bez muka: limuzina koja je nastala kao odgovor na BMW 750i uvelike je povećala troškove proizvodnje game W140, zahvaljujući podosta i kasnoj odluci u uvođenju 6,0-litrenog V12 motora umjesto 5,6-litrenog V8, pa je i izlazak na tržište kasnio 18 mjeseci.

Logično, potom su padale glave menadžera zaduženih za razvoj, da bi na koncu izvedba 600 SEL/S 600 u osam godina proizvodnje bila tek svaki 10 primjerak S klase koji je izlazio s trake.

Svejedno, Mercedes je morao imati takav model u ponudi koliko god to stajalo, odnosno imati dakle najbolju, najnapredniju, najsnažniju i najopremljeniju limuzinu na svijetu. Posljednji je to Mercedes na kojem se nije štedjelo (već čak i gubilo), kakvi se danas više ne rade.

Po tome je, priča nam naširoko njegov vlasnik, 600 SEL legenda auto industrije. No, po pitanju potrošnje, dijelova i održavanja nije bio toliko rječit, tek nam natuknuvši kako redovan servis stoji barem tisuću eura te da je potrošnja od 25 litara - sasvim prihvatljiva brojka za 600 SEL...

Ukratko

Vrhunski luksuz s početka devedesetih godina: daljinski upravljač za radio/kasetofon Becker za putnike na stražnjoj klupi i tvornička kaseta s uputama za korištenje - sve to išlo je uz kultnog "Gengija". Kao i top oprema: brisači farova, električna pomoć pri zatvaranju vrata, aluminijski naplaci od 16 cola i karakteristične antene na rubovima stražnjeg kraja kao pomoćnici pri parkiranju. Vozač sjedalo može podešavati na bezbroj načina i pritom memorirati, a telefon u središnjem naslonu kod modela 600 SEL bio je standardna oprema

Karoserija lakirana u dva tona srebrne boje ni po čemu nije odavala da se tu ispod poklopca smjestio 6,0-litreni V12 monstrum sa 408 konjskih snaga. Najbolja limuzina svog vremena postavila je vrlo visoke standarde klase koji vrijede i dan-danas. Za dizajn je zaslužan tadašnji kućni dizajner, legendarni Bruno Sacco. Premda je razvoj linije W140 stajao više od milijardu dolara, nikome nije palo na pamet da će više od dva metra širok auto teško stati na standardno mjesto za transport vlakom. Rješenje: skidali su se retrovizori...

Tipičan Mercedes iz devedesetih godina: sve je u pravoj koži i mahagoniju, instrumenti su narančaste boje, a putnici straga imaju i mogućnost upravljanje klima uređajem. Vrh klase: dvostruka, centimetar debela stakla, sve pokretano elektronikom i tad najveća novost: sustav grijanja koji grije kabinu još 20 minuta nakon što se ugasi motor! Mercedes 600 SEL ima stražnji hidropneumatski ovjes koji vožnju čini najudobnijom mogućom. Zanimljivo: prvi je vlasnik naručio auto bez oznaka 600 SEL na stražnjici i i V12 na boku