LEGENDE HONDA CR-X 1.6i-16 jedna od najboljih Hondi svih vremena

Početkom devedesetih na gradskim ulicama bilo je uzbudljivije no ikad prije i poslije. Mlađim generacijama danas je vrlo teško objasniti kakvi su to automobili harali cestama, kakve su to bile divlje, neobuzdane jurilice koje nisu marile za CO2, potrošnju i sigurnosne dodatke. A tadašnjim je turbo raketama s masom manjom od tone, kakve su u to vrijeme bile izuzetno popularne (poput Fiat Una Turbo i.e. ili Renaulta 5 GT Turbo, da spomenemo samo neke), jednako kao i kompaktnim jurilicama (poput Fiat Tipa Sedicivalvole ili Opel Kadetta GSi), na početku 1988. godine stigla i istinski jaka konkurencija iz Japana. Kao najbolji dalekoistočni odgovor na europske GTI jurilice tad se pojavila danas već mitska druga generacija Honde CR-X, malen, lagan i snažan coupé s karakteristično strmo odrezanim stražnjim krajem, nastao na osnovi četvrte generacije bratskog modela Civic.

Foto:

Prethodna, prva generacija Honde CR-X (sklapana od 1984. do 1987., sa 1.3 i 1.5 motorima) bila je omiljena u Americi, ali u Europi baš i ne pretjerano prisutna. No, zato je druga generacija, oku znatno privlačnija, ali i tehnološki bitno unaprijeđena, i na Starom kontinentu brzo postala pravi hit. A s neovisnim ovjesom, širim tragom stražnjih kotača, disk kočnicama na svim kotačima te 1,6-litrenim atmosferskim motorom od 131 KS s elektronskim ubrizgavanjem goriva, 16 ventila i dva bregasta vratila u glavi motora, jasno je pokazivala kako u gradskim hot hatch ratovima ne želi igrati sporednu ulogu.

Baš takvih Hondi CR-X devedesetih nije nedostajalo ni na našim prometnicama, a rjeđe su kupovane u još oštrijim izvedbama 1.6i-VT i JDM SIR (s istim motorom, ali s VTEC tehnologijom promjenjivog vremena otvaranja ventila, tehnološki daleko sofisticiranijom od punjenja cilindara iz turba). No, to je bilo tada, a u međuvremenu su takvi automobili jednostavno nestali s cesta. I to doslovno.

Kupiti dobru Hondu CR-X 1.6i-16 danas je stvarno gotovo nemoguća misija, jer prošlo je već skoro 30 godina od predstavljanja, većina ih je porazbijana, a i ono malo što ih još postoji je žestoko izmučeno s brojnim promjenama vlasnika, par sto tisuća odrađenih kilometara, ali i najčešće podvrgavano toliko omiljenom tuningu. Originali su stoga danas iznimno rijetki, i to ne samo kod nas nego i u cijeloj Europi, pa ako se i pojavi koji s malom kilometražom lako može postići i cijenu od 12.000 eura. No, od cijene je još veći problem što takav CR-X oni koji ga posjeduju uglavnom ni ne žele prodavati. Jedan od takvih ponosnih vlasnika je i Branimir Pelivan iz Splita.

Deset godina je trajala njegova potraga za dobrom Hondom CR-X 1.6i-16, sve do prije godinu dana kad je napokon kupio jednu iz 1990. godine s tek 109.000 originalnih kilometara na brojčaniku. Taj je auto, otkriva nam Branimir, dugo bio kod prvog vlasnika u Dubrovniku, koji je s njim napravio tek 40.000 kilometara i stalno ga držao u garaži. Nakon što je auto prvi put prodan, Branimir ga je dugo pratio po Honda forumima. I čekanje se isplatilo, jer ga je lani uspio kupiti za samo 4000 eura.

I kao istinski ljubitelj te japanske kultne jurilice, prvo što je tad odlučio napraviti bilo je da ju - posve detunira! Dakle, skinuo je neoriginalne aluminijske naplatke i kratke HR opruge, pa vratio originalne, baš kao i čelične naplatke s originalnim prepoznatljivim ukrasnim poklopcima, a sve kako bi ponovo postigao uistinu posve originalan izgled.

Njegov nas je ljubimac stoga, kad smo ga prvi put ugledali na splitskom asfaltu ekspresno vratio 25 godina unazad, pa smo nekoliko puta s nevjericom obilazili oko njega, jer smo posljednji put primjerak koji izgleda kao da je jučer izašao iz salona sreli možda prije kakvih dvadesetak godina. Karakterističan stražnji lonac postavljen poprečno za stražnje osovine, ratkape, sve oznake na karoseriji, pa čak i zavjesice iza stražnjih kotača su gore! Auto doista djeluje kao da je tek izašao iz dućana. A zahvaljujući maloj kilometraži potpuno je uščuvana i unutrašnjost kojom dominiraju trokraki upravljač i sportski profilirana sjedala. Klasičan je to primjer japanskog sportskog auta iz devedesetih, s interijerom izvedenim u sivim tonovima, no sve je još uvijek originalno i neoštećeno.

Ivan Lacković

Dok nisam počeo voziti Hondu CR-X nisam znao što je to užitak u vožnji, govori nam Branimir, a mi smo mu itekako skloni dati za pravo. Jer već i sam položaj sjedenja sa stražnjicom tek nokat iznad asfalta daje naslutiti kakva će biti vožnja...

Štoviše, kod Honde CR-X 1.6i-16 kao da je baš sve usmjereno prema što većem vozačkom užitku: auto je jednostavan, bez ikakvih suvišnih dodataka, pa su i prozori pokretani ručno, a šiber je jedini luksuz, dok je set-up podvozja, motora i mjenjača složen tako da u svakom trenutku imate osjećaj vožnje kartinga teškog tek 1014 kg.

Međuosovinski razmak iznosi kratka 2,3 metra, pilotira se upravljačem bez serva, prednjim kotačima, a nisko težište i vrhunski ovjes drže CR-X kao zalijepljen za asfalt. Motor pritom moli da ga se vrti, jer crveno polje počinje na 7200 okretaja, pa da bi se upogonilo svih 131 KS treba jako tiskati, znalački raditi i biti uporan s okretajima, jer je maksimalnih 143 Nm dostupno tek iznad 5700 okretaja, kad motor počne disati punim plućima i pohlepno gutati kilometre. U izvedbi s VTEC tehnologijom 1.6i-VT (i 150 KS), a posebno u JDM SIR varijanti (sa 160 KS), performanse Honde CR-X su, dakako, bile još brutalnije, no i ubrzanje od nule do stotke za 8,5 sekundi te 210 km/h najveće brzine standardne 1.6i-16 izvedbe bile su vrlo uvjerljive brojke na gradskim ulicama devedesetih. A nisu loše ni danas, što je razlog više da se veselimo što se jedan sjajan tvornički primjerak te kultne Honde i danas može vidjeti i na našim cestama.