Francuska ostaje bez goriva, Njemačka plaća dizel gotovo 2,50 eura, a Europa ponovno otkriva koliko je ranjiva bez nafte. Može li upravo ova kriza ubrzati prelazak na električne automobile?
Ako ste posljednjih dana natočili gorivo i pomislili kako je cijena previsoka, možda bi vam bilo još neugodnije da živite u Francuskoj, gdje problem više nije samo koliko ćete platiti litru, nego hoćete li je uopće pronaći na benzinskoj postaji. Danas, u petak, 18. rujna, čak je 11 posto francuskih benzinskih postaja prijavilo probleme s opskrbom barem jednim gorivom, što znači da otprilike svaka deveta postaja nema normalnu opskrbu benzinom ili dizelom.
U Njemačkoj je situacija nešto drugačija, ali račun za vozače nije ništa ugodniji: prema ADAC-u, litra dizela u srijedu, 16. rujna, dosegla je 2,453 eura, novi rekord, dok je Super E10 također postavio novi rekord od 2,314 eura.
Sada se postavlja pitanje: što ako ovo više nije samo još jedan neugodni ciklus poskupljenja goriva koji ćemo nekako preživjeti do sljedećeg pada cijena, nego situacija koja će početi mijenjati način na koji ljudi razmišljaju o automobilu koji kupuju? Nafta je uvijek geopolitičko pitanje, pa problem nije samo u tome što je barel nafte skuplji, nego i u tome kako nafta uopće putuje do Europe, koliko je taj put siguran i što se događa kada se nekoliko važnih karika u lancu opskrbe istodobno nađe pod pritiskom.
Hormuški tjesnac ponovno je u središtu energetske priče, dok su napadi i problemi na drugim važnim rutama dodatno zakomplicirali transport, poput aktualnih ratnih zbivanja u Jemenu, gdje se odvijaju borbe između Hutista, saveznika Irana, i međunarodno priznate jemenske vlade u blizini tjesnaca Bab el-Mandeba, strateški važnog pomorskog prolaza.
Usto, Saudijska Arabija je nakon napada zatvorila East-West naftovod koji inače služi kao alternativa Hormuzu; Reuters navodi da su zbog poremećaja zaustavljene i neke isporuke prema europskim kupcima, dok su cijene pojedinih fizičkih tereta u Europi otišle iznad 120 dolara za barel.
A sve to su one stvari koje vozač zapravo i ne vidi, jer na benzinskoj vidi samo broj na ekranu, a ne vidi tanker, luku, naftovod, rafineriju, osiguranje broda ni nekoliko tisuća kilometara udaljenu krizu zbog koje je sve to odjednom postalo skuplje i nesigurnije, a sve to uredno plaćamo svaki put kada stanemo na pumpu.
To se tiče svih vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem. S druge strane, tu je električni automobil: nema spremnik koji treba napuniti tankerom koji je upravo prošao ili nije prošao kroz Hormuz i, naravno, treba kazati, ni struja nije nikakva čarolija jer i ona ovisi o mreži, elektranama, baterijama, sirovinama i globalnim lancima opskrbe, ali energiju za vožnju u Europi ipak možemo proizvesti puno bliže mjestu na kojem ćemo je potrošiti.
Dok gledamo kako cijena dizela ovisi o događajima na drugom kraju svijeta, električni automobil odjednom počinje izgledati malo drugačije: ne nužno kao tzv. "zeleni automobil" koji kupujemo zato što to od nas očekuju proizvođači ili europski propisi, nego kao automobil koji energiju može uzeti iz vlastite garaže, odnosno iz mreže kojoj je barem dio proizvodnje moguće kontrolirati puno bliže kući. I tržište već pokazuje da se nešto mijenja ako pogledamo "suhe" brojke.
Brojke o prodaji novih automobila pokazuju da se raspoloženje kupaca u Europi doista mijenja. U Europskoj uniji potpuno električni automobili činili su 20,7 posto novih registracija u prvih šest mjeseci 2026., prema 15,6 posto godinu ranije. Istodobno je udio benzinaca i dizelaša zajedno pao na 29,7 posto.
Još je zanimljivije pogledati pojedina tržišta. U Njemačkoj je električni pogon u prvom polugodištu snažno porastao, Francuska je također zabilježila velik rast, a u nekim manjim europskim državama električni automobili već čine ogroman dio novih registracija. Norveška je, naravno, posebna priča; tamo su električni automobili praktički potpuno preuzeli tržište novih automobila.
To još nije nikakva revolucija preko noći i definitivno nije trenutak za proglašavanje pobjednika, ali brojke su dovoljno velike da ih više nije moguće jednostavno ignorirati, a krize diljem svijeta i pitanje transporta goriva ponovno stavljaju električne aute u fokus.
Kod nas je pak priča ipak malo drukčija, jer Hrvatska još uvijek nije Norveška, Danska ili Nizozemska, gdje električni automobili već zauzimaju ozbiljan dio tržišta, nego zemlja s prosječno vrlo starim voznim parkom i snažnom ovisnošću o rabljenim automobilima, pa će dizel kod nas očito još dugo imati svoj život.
Prema aktualnim podacima, alternativno pogonjena vozila činila su u 2025. 3,74 posto hrvatskog voznog parka, što zapravo prilično dobro opisuje koliko smo još daleko od masovne elektrifikacije.
Ako danas vozite deset godina starog dizelaša u Hrvatskoj koji troši pet litara, računica je još uvijek potpuno drugačija nego kod čovjeka koji kupuje novi automobil i ima vlastitu garažu s punjačem, jer čak i dizel od 1,85 eura po litri (trenutačna cijena u HR) znači desetak eura za 100 kilometara ako automobil troši pet litara, što nije malo, ali nije ni automatski razlog da netko sutra ode po električni automobil od 30 ili 40 tisuća eura. Pogotovo ako živi u zgradi i nema gdje puniti automobil preko noći.
Zato ova kriza sama po sebi neće pretvoriti Europu u kontinent električnih automobila, ali može promijeniti jednu važnu stvar: način na koji kupci računaju troškove vožnje automobilom.
Do sada smo uglavnom gledali koliko automobil troši, koliko kilometara možemo prijeći s jednim spremnikom i koliko ćemo novca ostaviti na benzinskoj postaji, a sve češće ćemo možda početi razmišljati i o tome koliko je sigurna energija koju taj automobil troši. Jer nije isto kada vam potrošnja ovisi o nečemu što se proizvodi tisućama kilometara od vas i kada automobil možete priključiti na vlastitu utičnicu, pogotovo ako dio te energije dolazi iz vlastitih solarnih panela.
Međutim, ni to nije cijela priča, jer ako se nafta smiri, cijene padnu, a električni automobili ostanu skupi, dio kupaca vratit će se staroj računici; automobil se ipak ne kupuje samo zbog cijene energije, nego i zbog cijene samog vozila, praktičnosti, dostupnosti punjenja i načina korištenja. Ipak, ovakav energetski šok radi nešto što proizvođači automobila, političari i reklame godinama pokušavaju napraviti: tjera ljude da ozbiljnije razmišljaju odakle uopće dolazi energija za njihov automobil.
Na koncu, pitanje možda više neće biti samo koliko troši vaš automobil, nego i koliko ste sigurni da ćete sutra imati što natočiti u njega i upravo tu, puno više nego u reklamama o ekologiji, električni auto može dobiti novu priliku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....