Da u Centru za vozila Hrvatske ne rade ljudi bez srca i duše, već profesionalci spremni atestirati i potpuno otkačene prerade, zadovolje li one potrebne tehničke i sigurnosne uvjete, pokazuje primjer Jurice Bizjaka iz Zlatara.
Taj umirovljenik, naime, živi za Četvorke, u životu ih je posjedovao više od 40, a u mirovini se odlučio na pothvat koji već na prvu zvuči poprilično ambiciozno – na pamet mu je palo pretvoriti “Malog diva” u velikog te mu dodati još jedan par kotača. Ne treba posebno naglašavati da je Bizjakov projekt nastao iz čistog entuzijazma, kao dokaz da je i nemoguće - moguće.
Srećom, Renault 4 se pokazao pogodnom bazom za ovakve vratolomije jer je konstrukcijski jednostavan jer posjeduje šasiju u jednom komadu, neovisnu o karoseriji na koju su pričvršćeni ovjesi kotača, motor, upravljački i kočni sustav.
No, to ne znači da je ovaj pothvat bio jednostavan. Uz Renault 4 GTL zadnje godine proizvodnje (1992.), koji je poslužio kao osnova za ovu neobičnu preradu, korištene su još dvije Četvorke kao donatori dijelova. Da bi ugradili dodatni par kotača, majstori autoservisa Željka Žabeka prvo su morali demontirati kabinu sa šasije te ju produžiti dodatnom stražnjom osovinom, nosačem ovjesa i dijelom kabine s druge Četvorke.
Kada je automobil dobio osovinu za još dva kotača, ugrađen je potpuno novi sustav za kočenje s originalnim dijelovima, cilindrima i paknama, drugim crijevima i sajlama, dodatnim amortizerima i ležajevima kotača te je produžen ispuh. Uz to, šasija je pojačana dvjema aluminijskim cijevima promjera 80 milimetara u pragovima.
Nakon uređenja šasije i donjeg postroja, sklopljena je i nova kabina, koja je u Autolakirnici Horvat zaživjela u modernoj, žuto-crnoj varijanti. Unutrašnjost je, pak, uređena u pogonu Regeneracije Zabok, gdje su, umjesto originalnih, ugrađena sjedala Renaulta Twinga.
Konačno, vraćen je i originalni motor, 1,1-litreni četverocilindraš s 34 KS, koji je u međuvremenu generalno uređen originalnim dijelovima, a temeljito su obnovljeni i pomoćni agregati. Sve to trajalo je pune dvije godine, a utrošeno je oko 1000 sati rada.
Sa završenim vozilom Bizjak se uputio u CVH na ispitivanje, a proces homologacije bio je izuzetno složen i zahtjevan, jer su preinake bile opsežne. Posebno problematičnima pokazala su se pojačanja pragova šira od samog automobila, no nakon dorada i dopune potrebne tehničke dokumentacije i ovaj jedinstveni Renault 4 sa šest kotača dobio je odobrenje i prošao registraciju.
Jurica Bizjak tako je 2017. dobio priliku u stvarnost pretočiti svoj neobični projekt i godinama bio atrakcija gdje god bi se pojavio sa svojom Četvorkom. Pritom ju je uporno odbijao prodati, makar bi tu i tamo osvanula na Njuškalu. Jedna nedavna ponuda ipak ga je natjerala da se rastane od svoje kreacije.
Ukratko
Renault 4 sa šest kotača produžen je za 68 centimetara tako da je narastao na 4,35 metara – otuda i izgled “jazavčara”. Umjesto originalne oker sive, završio je u žutoj boji
Prvi korak bilo je produživanje šasije i ugradnja dodatne osovine. Nakon što je produžena i karoserija, na red je došla mehanika
Gola karoserija Četvorke je nakon obrade i prekrojavanja završila na lakiranju u Autolakirnici Horvat i tu dobila modernu dvobojnu kombinaciju – žutu boju karoserije i crni krov
Jurica Bizjak zaljubljenik je u Katrice i oldtimere, tako da je ovaj automobil napravio za svoj gušt i gotovo punih deset godina odolijevao primamljivim ponudama da ga proda
Motor je ostao originalan, četverocilindarski 1.1 od 34 KS, ali je i on temeljito uređen i obnovljen s originalnim dijelovima, zajedno s pripadajućim agregatima
Prepoznatljiva unutrašnjost i dalje je tu, jedino su sjedala i sprijeda i straga zamijenjena onima modernijima i udobnijima iz Renaulta Twinga, baš kao i retrovizori
Prtljažnik je oduvijek bio velik adut, Renault 4 dio svoje popularnosti može zahvaliti iznimnoj prostranosti, no ovaj iz Zlatara ipak je priča za sebe
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....