Prvo što shvatite kada se nađete u društvu ljubitelja autića je da izrazi poput “četrdestrojke” ili “jedan-osam” nisu neke šifre automobila već mjerila! Naime, maleni modeli autića i makete proizvode se u raznim mjerilima. Tako je 1:43 nazvano “kraljevsko mjerilo” jer je najrasprostranjenije, objašnjavaju tri vjerojatno najpoznatija zaljubljenika u autiće u Hrvatskoj - Marko Knez, Zvonimir Kovačićek i Dino Milić-Jakovlić.
U tom mjerilu su naime, napravljeni gotovo svi modeli automobila ikada proizvedeni. No, onda tu dolaze različite izvedbe, odnosno “livreje”, boje, pa i oznake, dekali i naljepnice na karoseriji pa se priča širi u nedogled. Marko primjerice, od šezdesetak ikada proizvedenih verzija Alfe 155 u skali 1:43, uključujući DTM i TT, ima njih nešto manje od 50 i fali mu još malo da bi kolekcija bila potpuna. S time da su neke tvorničke, a neke i nisu!
- Recimo vidiš ovu bijelu 155-icu s trkaćim naljepnicama. Ta je kupljena kao obična bijela, znači bez naljepnica. Ovu livreju nitko nije proizveo i ne može ju se kupiti u kutiji. E, ali imaš likove koji printaju dekale, naljepnice. I onda kupiš čistu bijelu i polijepiš naljepnice i imaš verziju koju nema nitko drugi, priča nam Marko.
- I tu kolekcionarstvo počinje graniči s ludošću, uz smijeh dodaje Zvone.
- Varijacije su potpuno šašave i neograničene jer možeš skupljati autiće prema markama, prema proizvođačima samih autića, prema mjerilu, bojama, modelima, dekadama, filmskim serijalima kao što je primjerice onaj o Jamesu Bondu ili raznim drugim temama poput “što se nekada vozilo u Jugi” i slično, pojašnjava Dino.
I tako zaljubljenici slažu svoje kolekcije – svatko ima neku svoju nit vodilju, neku temu, ključ po kojem skuplja autiće. Ima, doduše, i onih koji nemaju neku poveznicu pa skupljaju sve živo, ali to su obično početnici, objašnjavaju.
- Takvi nakon nekoliko godina, i to je redovna situacija, kreću u rasprodaju svega i u profiliranje, kaže Marko. To je redoviti proces i faze kroz koje svaki pravi sakupljač autića u pravilu prolazi, objašnjavaju kolekcionari.
- Ja sam dva puta rezao svoju kolekciju i to ozbiljno, dok nisam iskristalizirao što hoću, priča Zvonimir koji se orijentirao na Ferrarije. Ali priznaje da ima i kolekcije Unimoga, Alfi, trokolica Paggio Ape…
Nije rijedak slučaj - i Zvonimiru se to također dogodilo s kolekcijom Unimoga - da netko skuplja neku kolekciju pa je u nekom trenutku proda samo da bi je kasnije ponovno odlučio sakupiti.
Ono s čime svi sakupljači modela automobila imaju problema je prostor, bez obzira na mjerilo. Najsretniji su kada “od žene dobiju” dio zida u kući za vitrinu s modelima, ali najčešće te gomile automobila čuče po raznim ladicama, ormarima, policama, špajzama, šupama, garažama... Priča se da jedan naš veliki sakupljač autića ima stan, i to u samom središtu Zagreba, koji služi samo kao skladište za tisuće modela automobila.
U svakom slučaju, razumijevanje bolje polovice za ovaj hobi je nužno potrebno, napokon i brakovi su pucali zbog autića kažu, pa ne čudi da Vesna, Markova supruga, tvrdi da iza svakog uspješnog kolekcionara autića stoji jedna vrlo tolerantna žena! Ali i djeca, pa tako Markov sin ima svoju kolekciju autića za igranje i zna da se tatina ne dira.
I to – ne diraj – nije samo figurativno rečeno. Brojni modeli, naročito oni izrađeni od rezina, doslovno se ne smiju dirati jer znoj i kiselina s prstiju ostavljaju tragove i s vremenom degradiraju boju. Da ludost bude još veća, neki modeli, pa čak i oni skupi i u velikim mjerilima, nemaju nikakvu funkcionalnost, pa im se, primjerice, nijedna vrata ne mogu otvoriti.
To je jedna od distinktivnih razlika među autićima – oni s kojima se, barem teoretski, može igrati i oni koji služe samo za gledanje. No, iako neki nemaju nikakvu funkcionalnost, to ne utječe puno ni na njihovu popularnost niti cijenu. Tako mi Zvonimir u svojoj kući pokazuje jednu maketu Ferarija 488 Spider u mjerilu 1:8 koja služi samo za gledanje, ali njena trenutna vrijednost je 800 eura. Jer to je najbolje napravljena maketa tog modela na svijetu, preciznija i detaljnija čak i od one slavnog proizvođača BBR.
Kada su u pitanju cijene, tu zaista nema nikakvog pravila jer sve o ovisi o ponudi i potražnji. Neki mali, ali rijetki autići mogu koštati i 1500 eura, isto koliko i znatno veći modeli. Veličina ovdje zaista nije bitna i u svakom mjerilu postoje jeftiniji i skuplji modeli koji koštaju po nekoliko tisuća eura. Kao i kod pravih auta, najtraženiji su oni iz limitiranih serija – njima u godinu dana cijena zna narasti pet puta! I to zato jer svi znaju da se više neće proizvoditi, a u međuvremenu se poveća broj kolekcionara koji bi ih htjeli. Iako to pravom kolacioniranu ne znači puno jer ih ne kupuju zbog toga, čini se da autići predstavljaju dobro ulaganje.
- Po mojim procjenama, vrijednost prosječnog mainstream autića u mjerilu 1:43 kakvog možeš kupiti u bilo kojem dućanu igračaka, unatrag posljednjih 20 godina porasla je dva i pol puta, zaključuje Dino.
Marko Knez
Preko autića upoznao sam hrpu ljudi
Osim što mu je hobi, za Marka su autići prilika za upoznavanje širokog kruga ljudi raznih profila iz svih sfera života. To mu je bilo posebno važno kada je došao u Zagreb nakon rata, nakon što mu je u rodnom Drnišu izgorjela cijela kolekcija autića. Prvi autić koji je kupio u Zagrebu bio je Bburagov Dodge Viper 1:18, pa mu je i danas prirastao srcu kao simbol početka novog razdoblja. Marko se orijentirao na mjerilo 1:43 što čini 90 posto njegove sadašnje kolekcije i na skupljanje Ferrarija i Alfa Romea uz poneki BMW. Tako ima kolekciju Alfe 155 od pedesetak komada kojoj fali tek ponešto liverja da bi bila potpuna. Bitno mu je da su njegovi autići što precizniji i bliži originalu pa ima dosta skupih verzija od rezina.
- Ne jurim za modelima, kad naiđem na nešto što nemam, to kupim. Za mene je ovo maraton, a ne sprint, cjeloživotni hobi i zanimacija, sa smiješkom će Marko.
Dino Milić-Jakovlić
Počeo sam ih skupljati prije rođenja!
Teta Dine Milića Jakovlića je počela skupljati autiće dvije godine prije njegovog rođenja i on je odrastao uz njenu kolekcija autića koji su mu i danas među najdražima. Kao povjesničar automobilizma, Dino nema tendenciju sužavanja kolekcije već ga zanima svaki autić koji je ikada proizveden kao pravi i svaka marka koja je ikada proizvodila autiće. Stoga ne čudi da Dino u svojoj kolekciji ima više od 10.000 različitih modela! Dio kolekcije je trajno izložen u muzeju automobila Presečki u Krapini, dio je bio i u muzeju Ferdinand Budicki i stakla te vitrine su uvijek bila zamazana od dječjih prstiju. Dino više voli starije autiće koji su radili ljudi, a ne današnje koji su kompjuterski skenirani i 3D printani.
- Moja strast je u opskurnostima, da na nekom buvljaku nađem nešto što je jedva prepoznatljivo, kaže Dino.
Zvonimir Kovačićek
Autići se skupljaju, a prava Alfetta čeka
Zvonimir Kovačićek je auto entuzijast koji kaže je prošao sve faze kolekcionarstva, od luđačkog sakupljanja svake verzije i boje pojedinog modela do rezanja kolekcije i to dva puta. Oduvijek ga privlače egzotične marke i nedostupni modeli pa ne čudi da su mu glavna opsesija Ferrariji, a cilj mu je da skupi sve ikada proizvedene serijske i trkaće modele, izuzev bolida Formule 1. Uz kolekciju Alfi, skuplja i opskurnije modele poput Unimoga, kojih ima čak 500-injak različitih izvedbi, Piaggio APE trokolice, trokolice iz Mućki... Mnogi kolekcionari autića prijeđu i na mjerilo 1:1, pa tako i Zvonimir ima jedan pravi odltimer, Alfettu Berlinu iz 1979. No, sve do sada nije uspijevala doći na red.
- Pravi auto je uvijek zadnja rupa na svirali, veli Zvone, ali nakon što je 10 godina stajala u dvorištu upravo je krenula u proces restauracije koji će trajati narednih godinu dana.
Najskuplji autići
Ružičasti Beach Bomb najtraženiji
Kada je govorimo o popularnosti autića, što je neki autić rjeđi, to je traženiji, pa tu titulu često preuzimaju prototipovi. Najzornije to ilustrira Hot Wheelsov Beach Bomb. Riječ je o prototipu kultnog Volkswagenovog Busa s žičanom osovinom i dvije daske za surfanje koje su se mogle ugurati kroz stražnje staklo (Rear Loader) koji je How Wheels kao prototip izradio u rozoj boji u samo dva primjerka. Naime, ta boja nikada nije ušla u proizvodnju jer – koji bi dečko htio imati rozi autić! Danas je to jedan od najtraženijih autića na svijetu i vrijedi nevjerojatnih 150.000 dolara.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....