VOZILI SMO ŠKODU SUPERB iV Potrošnja od 2,8 litara zvuči kao vic, ali nije, kao ni doseg od 1000 kilometara što je do sada bila osobina samo dizelaša

Teško se igdje voziti uz toliko malu prosječnu potrošnju kao u Nizozemskoj. Sve je ravno, najveći uspon koji će vozač doživjeti uglavnom je onaj na ležećeg policajca, a uz brojne fiksne radare vozači su osuđeni voziti kao po jajima i kočiti čim se približe propisanom ograničenju brzine.

Znajući to, računali smo s niskom potrošnjom čim smo u Amsterdamu sjeli u Škodu Superb iV, prostranu češku limuzinu premijerno pokretanu plug-in hibridnim sustavom. No, rezultat nakon odvožene rute od pristojnih 164 kilometra svejedno nas je iznenadio.

Nakon vožnje kroz urbane četvrti s obiteljskim kućama, po otvorenim dionicama uz more, a ponešto i po autocesti, na putnom računalu stajao je podatak koji bi inače smatrali pukom fantazijom.

Dakle, pisalo je 2,8. Kako molim, pitate se? Da, dobro ste čuli. Vozeći se zaobilazno do nesretnog Haaga u prosjeku smo trošili 2,8 litara, što djeluje preskromno čak i za nizozemske prilike. No, tako je bilo…

Češki plug-in hibrid pokretan turbobenzincem 1.4 TSI sa 140 KS i trofaznim sinkronim elektromotorom od 85 kW smještenim izravno u 6-stupanjski automatski mjenjač tako nam se predstavio kao ozbiljna alternativa dizelskom, u Superbu najčešće biranom pogonu. No, pritom ne treba pasti u zamku.

Takav rezultat postigli smo vozeći se prvih 56 kilometara isključivo na struju, bez da smo potrošili i kap benzina iz spremnika od 50 litara, smještenog tik pored solidnog baterijskog pakiranja od 13 kWh. Znači, u programu E, najštedljivijem od tri dostupna programa vožnje (nude se još Hybrid i Sport).

Da smo, primjerice, u startu izabrali drugi program ili išli provjeriti broji li ukupan doseg zbilja deklariranih, sasvim solidnih 850 kilometara, taj prosjek sigurno bi porastao. No, i da je dvije-tri litre veći, to bi i dalje bila puna šaka brade u raskošnoj limuzini poput Superba.

Barem jednako kao potrošnja godi i ponašanje češkog plug-in hibrida u vožnji. Deklarirano ubrzanje do stotke od žustrih 7,7 sekundi iz spomenutih razloga nismo imali prilike provjeriti, no zato se Superb iV u vožnji pokazao tihim i ugodnim, nudeći gotovo neprimjetne prebačaje između benzinca i elektromotora.

Dio zasluga za to ima i konstrukcija mjenjača koji zapravo nema dvije spojke, već i treću zaduženu za povezivanja dvaju motora.

Uz poprilični međuosovinski razmak te sportski ovjes (koji za ovu prigodu karoseriju ne spušta za 10 mm) Superb plug-in barem u jednakoj mjeri nudi udobnost i upravljivost. Iako se veća masa osjeti u zavojima…

Prvi Škodin plug-in tako nam se poprilično svidio, i to ne samo zbog ponašanja na cesti, već i na račun prostranosti, bogate opreme, napredne elektronike zadužene za ugodu i sigurnost vozača i putnika... No, to su već neke dobro poznate vrijednosti Superba.