VOZILI SMO: OSVJEŽENA Dacia Sandero s dizelašem od 75 KS starta na 82.000 kuna

Dacia Sandero postaje sve omiljeniji izbor kupaca u cijeloj Europi, a takav trend ukazuje na najmanje dvije stvari: prvo, Dacia se uspješno riješava stigme neugledne marke i drugo, kupnji se sve više pristupa racionalno. Sada, četiri godine otkako je na snazi druga generacija, obavljena su i poboljšanja, ali bez radikalnih i na prvu vidljivih zahvata. Međutim, s cijelim nizom manjih estetskih, funkcionalnih i tehničkih dorada taj provjereno pouzdan, robustan i funkcionalan rumunjski auto Renaultove genetike (vozi na platformi i s većinom tehnike Clija) sad uzima nov zamah.

Foto: Dacia

Dizajnerski sprijeda bez puno filozofije slijedi dopadljiv stil Dustera, najvidljiviji u obliku maske i glavnih svjetala, uokvirenih diodnim dnevnim već u osnovnoj opremi. Ispeglane su i linije branika, a svjetla za maglu dvostruko su veća. Novom imidžu dobro pristaju i modernija grafika stražnjih svjetala, nove boje karoserije i suvremeniji dizajn kotača - sasvim dovoljno za novu dozu simpatije.

Slično vrijedi i za naglašeno prostranu unutrašnjost s više ukrasnih površina, gdje je novi i moderniji upravljač prvo što upada u oči. Manji je, pa nam već pri prvom kontaktu postaje jasno da ljepše leži u rukama od starog. Na njemu sad na klasičnoj poziciji nalazimo trubu (dosad na ručici žmigavaca) te daljinske kontrole regulatora brzine (za doplatnih 1200 kuna). Osim toga, električni prekidači za stakla, premještanjem s podnožja središnje konzole na vrata, sad su konačno nadohvat ruci. Novosti su i mali mrežasti džep za sitnice na središnjem tunelu, pomični središnji naslon za ruke, utičnica za punjenje mobitela, svjetlo u suvozačkom pretincu...

Pridodamo li svemu tome bolju zvučnu izolaciju, ugodniji dizajn obloga i podebljanu opremu (osnovni paket Ambiance sad ima i klimu, prednje prozore na struju, daljinsko centralno zaključavanje, start/stop uređaj…) valja nam zaključiti da je Sandero postao ugodniji i praktičniji, fino približen skupljoj konkurenciji. Jednako vrijedi i za segment vožnje. Daleko od toga da se Sandero preko noći preobrazio u fun-to-drive auto, ali poboljšanja na ovjesu (koji i dalje bez pol muke tiho i čvrsto guta lošu cestu) te upravljaču (koji je dobio na izravnosti), podigla su razinu zadovoljstva u vožnji.

Najviše nas je, zapravo, iznenadio novi osnovni motor, Renaultov trocilindarski 1,0-litreni atmosferski benzinac od 73 KS i 97 Nm (zamjena za stari 1.2 16V). Radi tiho i vrlo mirno, bez vibracija i uz prigušen zvuk trocilindraša. Gas prima uglađeno, a ubrzanjem do stotke za 14,2 sekunde i s najviših 158 km/h posve je dovoljan za svakodnevicu prosječnog vozača. Opremljen je i sustavom promjenjivog otvaranja ventila (VVT), pa ravnomjernije povlači iz svih okretaja i troši umjereno, u normalnoj vožnji na probnoj ruti oko 6 litara. U ponudi ostaju i žustriji 0,9-litreni turbobenzinac s tvorničkom plinskom instalacijom ili automatskim mjenjačem (90 KS) te 1,5-litreni dizelski dCi (75 i 90 KS), a u istom su stilu obnovljene i šminkerska izvedba Stepway i limuzinska Logan.