VOZILI SMO

Tvrdoglavo nezaustavljiva: nova generacija Toyote Hilux

U Namibiji smo isprobali Hilux s dotjeranim nastupom i novim motorom te nikad bogatijom opremom koji nastupa gotovo šminkerski, ali će kad zatreba pregaziti i afričku pustinju te pokazati zube i s lakoćom prevesti 1055 kg i povući prikolicu od 3,5 tone
 Toyota

Namibija je golema zemlja (i to ne samo u odnosu na Hrvatsku, od koje je veća 15 puta), a najvećim ju dijelom prekrivaju pustinja i bush i u njoj ćete češće vidjeti pavijana ili noja, a uz obalu i tuljana, negoli živa čovjeka. Na čitavom planetu od nje je slabije naseljena samo Mongolija, a asfaltirane prometnice većem su dijelu zemlje potpuna nepoznanica. Najprodavaniji automobil, ništa neobično, tu je već tradicionalno Toyota Hilux, pa teško da igdje postoji bolje mjesto za prve testne vožnje njezine nove generacije.

Foto: Toyota

Tek oko 20 posto naše testne rute u ukupnoj dužini od oko 550 kilometara bilo je pokriveno asfaltom, i na tu smo dionicu utrošili prilično malo vremena. Preostalih 80 posto trase činila je kombinacija podloga: prije svega neasfaltirane, ali široke magistralne makadamske ceste na kojima je ograničenje brzine postavljeno na 100, pa čak i 120 km/h, a u praksi se najčešće vozi i brže od toga. U takvim uvjetima Hilux ostavlja naizgled gotovo SUV-ovski dojam. Zahvaljujući znatno tvrđoj šasiji (20 posto snažnija u odnosu na prethodnika) i ojačanom teretnom prostoru te odličnoj izolaciji, putnici u kabini uživaju u prilično komfornoj vožnji i bogatoj opremi na kojoj bi mogli pozavidjeti i putnici nekih klasičnih limuzina.

A isprobali smo ga u Double Cab i Extra Cab izvedbama s novim 2,4-litrenim turbodizelskim motorom sa 150 KS i ručnim mjenjačem sa 6 stupnjeva (u ponudi je inače i automatik). Ovjes je također prilagođen novim zahtjevima te je s nešto većim hodom amortizera vidno udobniji nego dosad, do te mjere da bi neupućeni mogli posumnjati da je Toyotin pick up negdje po putu omekšao i izgubio nekadašnji mojo. I kako bi samo pogriješili: kad zatreba, osmi će Hilux pokazati mišiće i ponijeti više od tone tereta (1055 kg) te s lakoćom povući prikolicu mase i do tri i pol tone...

U Namibiji pojam off road dionica ima malo drugačije značenje, odnosno na nju se silazi s neasfaltirane, ali ipak uredne prometnice, i to na putove prekrivene velikim oštrim kamenjem na kojemu gume pucaju pri svakom neproračunatom potezu. Za prelazak nešto više od 20 km takvim putem, na visini od oko 1700 metara nad morem, trebala su nam više od tri i pol sata, ali smo ih, koristeći kombinaciju pogona na sve kotače, redukcije i Downhill Assist uspjeli prevaliti bez većih problema i oštećenja... Hilux je ustvari teže bilo voziti beskrajno ravnim pravcima, stotinjak kilometara s možda pet ili šest zavoja kroz pustinju Namib, sa nemilosrdno snažnim suncem u zenitu i u oblaku prašine rijetkih prolazećih automobila.

U takvim situacijama čovjek postaje svjestan blagodati klimatizacije i svih ostalih komfornih dodataka u modernom automobilu... Za kraj, prije nego što smo nakon nekoliko dana vožnje izbili na obalu Atlantika, morali smo prevaliti pedesetak kilometara preko sipkih pješčanih dina, na temperaturi od točno 40 stupnjeva Celzijusa. Da bismo uspjeli u tome, gume smo ispuhali na 0,8 bara. To im povećava površinu i smanjuje mogućnost propadanja kroz pijesak, ali ih istodobno čini ranjivima na nagle promjene smjera, pa ih je izuzetno lako izuti s naplataka. Ništa strašno, ali pri ruci stalno treba imati kompresor za ponovno napuhavanje, jer bi u suprotnom takva avantura lako mogla završiti tragično...

U takvim uvjetima osma generacija Hiluxa u praksi se, ma koliko god to otrcano moglo zazvučati, pokazala - boljom nego ikad. Novi dizajn izvana ovdje krije mnogo više od još jednog privlačnog lica, a uređenje kabine taj je tipičan radni stroj, koji je u dosadašnjih sedam generacija prodan u 18 milijuna primjeraka, ne samo približilo osobnom automobilu nego i potpuno preobrazilo u udobno obiteljsko prijevozno sredstvo. Tome, uostalom, pridonosi i Toyota Safety Sense te pet zvjezdica na EuroNCAP-u.

U Hrvatskoj se Hilux službeno počinje prodavati od lipnja, dakle praktički odmah, a razine opremanja pritom će ostati vrlo slične dosadašnjima. Razlike u cijenama trebale bi biti minimalne u odnosu na model na odlasku, pa će uz tri karoserijske izvedbe Single, Extra i Double Cab, najveći teret uspjehu Hiluxa, baš kao i svih ostalih pick up vozila u Hrvatskoj, ostati maćehinski i diskriminacijski odnos države prema tom segmentu autotržišta. Ili točnije, prema cijelom autotržištu, no to je ipak već neka posve druga priča...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 03:34