Tesla obećava Roadster koji leti i ubrzava za 0,55 sekundi: Je li to uopće izvedivo u praksi?

Tesla je predstavljanjem novog Roadstera pokazala nešto što se donedavno činilo mogućim samo u znanstvenofantastičnim filmovima. Automobil koji vozi naglavačke, izvodi salto u zraku i do 97 km/h ubrzava za manje od sekunde. No nakon spektakularne premijere pojavili su se novi tehnički detalji koji otvaraju zanimljivo pitanje: koliko je toga doista izvedivo u serijskom automobilu i, još važnije, kakvog bi smisla takve mogućnosti imale u stvarnom životu?

Prvo treba razjasniti da neće svaki Roadster moći izvoditi prikazane akrobacije. Tesla priprema četiri izvedbe: Roadster, Performance, Thrust i Rocket. Sve će imati stražnji pogon, a snažnije verzije trebale bi razvijati više od 1360 KS (1000 kW). Čak se i za osnovni model najavljuje oko 1100 KS. Planirana masa manja je od 1700 kilograma, a doseg oko 500 kilometara.

Najzanimljivija tehnologija zapravo nisu potisnici, nego sustav ventilatora ispod automobila. Četiri ventilatora snage približno 20 kW stvaraju podtlak koji automobil doslovno usisava prema asfaltu. Za razliku od klasičnih aerodinamičkih elemenata, takav sustav djeluje i pri vrlo malim brzinama.

Tehnologija nije znanstvena fantastika. Britanski McMurtry Spéirling već koristi sličan sustav i demonstrirao je iznimne performanse. Na trkaćoj stazi to ima smisla jer omogućuje snažna ubrzanja i velike brzine prolaska kroz zavoje. Na običnoj cesti, međutim, problem predstavljaju neravnine, rubnjaci, šljunak i održavanje brtvljenja između podnice i asfalta.

Mnogo je upitnija praktičnost potisnika na stlačeni plin. Izvedba Thrust trebala bi imati četiri potisnika i spremnik za 200 litara dušika pod vrlo visokim tlakom. Oni stvaraju dodatnu silu koja ne ovisi o prianjanju guma. Zahvaljujući tome Tesla najavljuje ubrzanje do 97 km/h za manje od 0,9 sekundi. No prema informacijama koje je dobio Top Gear, spremnik se prazni za približno šest sekundi. Nakon toga automobil i dalje normalno vozi na električni pogon, ali ostaje bez dodatnog potiska. Za novo ekstremno ubrzanje potrebno je ponovno napuniti spremnik.

Još radikalniji Rocket dobiva deset potisnika i ukupno 600 litara spremnika, pri čemu dodatni spremnik zauzima mjesto suvozača pa je vozilo praktično jednosjed. Tesla za tu izvedbu spominje ubrzanje od samo 0,55 sekundi, ali uz takozvani rollout, mjernu metodu koja ne uključuje prvih približno 30 centimetara kretanja. Dakle, nije riječ o potpuno usporedivom rezultatu ubrzanja iz mirovanja. Ubrzanje do 97 km/h za približno 0,6 sekundi značilo bi prosječno opterećenje od oko 4,6 g. To je ekstremno čak i za utrenirane vozače, a posebno za nekoga tko bi takvu mogućnost poželio iskušati na javnoj cesti.

Najveći problem ipak je punjenje spremnika. Prema Teslinim inženjerima, sustavu Rocket trenutačno treba šest do sedam sati za ponovno punjenje. Cilj je skratiti postupak na 30 minuta, ali ni tada automobil ne bi mogao ponavljati svoje najatraktivnije manevre bez duljih stanki. Tu su i pitanja sigurnosti visokotlačnih spremnika, snažnog mlaza plina te homologacije.

A letenje? Potisnici doista mogu podignuti automobil s tla i omogućiti kontrolirani kratki let (skok), ali to nije isto što i kontinuirani let. Bez odgovarajućeg izvora potiska automobil se mora vratiti na zemlju. Izvedba Rocket ionako nije namijenjena legalnoj vožnji javnim cestama.

Zapravo, najvažnije inovacije Roadstera mogle bi biti one koje nisu toliko atraktivne. Nova baterija s poboljšanim hlađenjem, aktivna aerodinamika i precizno elektroničko upravljanje mogli bi donijeti stvarna poboljšanja performansi na stazi.

Tesla je pokazala da se uz dovoljno novca i inženjerskog znanja mogu napraviti gotovo nevjerojatne stvari. Ali razvoj tehnologije koja može izvesti jedan spektakularan manevar nije isto što i razvoj automobila koji ga može sigurno i pouzdano ponavljati. Potisnici su zasad više demonstracija tehničkih mogućnosti i marketinški spektakl nego rješenje za koje postoji stvarna potreba i praktična iskoristivot.