REMEK-DJELO STROJARSTVA ZA 150 SRETNIKA Čudesan V12 motor Astona Martina Valkyrie ima 1000 KS, a nigdje turba. Tajna? Vrti se na 11.100 okretaja!

Granicu od tisuću konjskih snaga u cestovnom autu još je 2005. probio Bugatti s Veyronom. Inženjeri francuske marke u rukama Volkswagena to su, međutim, učinili uz pomoć turbopunjača.

I to ne jednog nego čak četiri! Potkraj ožujka na cestu je po prvi put izašao novi Aston Martin Valkyrie, hypercar iz suradnje proizvođača iz Gaydona i Red Bull Racinga s točno 1000 KS. Bez ijednog turbopunjača ili kompresora. Tajna? V12 se vrti do nevjerojatnih 11.100 okretaja!

Razvoj je povjeren Cosworthu, slavnoj britanskoj tvornici motora koja je u protekle 62 godine odnijela čak 176 pobjeda samo u Formuli 1, a da i ne spominjemo rad na Ford Sierri i Escortu RS, Mercedesu 190E 2.3-16...

Usred ere turbopunjača, Britanci su se odlučili za atmosferski V12. “Bez obzira koliko dobar turbo da napravite, uvijek postoji turborupa, a zvuk nije ni sjena atmosfercu”, otkriva Bruce Wood, šef Coswortha. Što se tiče konfiguracije, ona je posljedica čiste matematike.

Aston Martin je zahtijevao oko 950 KS, što znači da je motor morao imati 6,5 litara, a to pak znači da je svaki cilindar morao imati oko 500 ccm - jedino rješenje je V12 i to s cilindrima pod 65 stupnjeva.

Razvija vrtoglavih 1000 KS - što je čak 153,8 KS po litri (bez turba!) - pri visokih 10.500 okretaja, a elektronika ne prekida sve do 11.100. Brojke od kojih zastaje dah.

Ništa manje impresivan nije ni najveći okretni moment je 740 Nm pri 7000 okretaja. Uz to, V12 uživa pomoć KERS sustava s dodatnih 125 KS, čiji je razvoj povjeren Rimac Automobilima.

Cosworth je, međutim, ostao vjeran provjerenim materijalima, jer još nije poznato kako će se najnoviji materijali ponašati u idućih 30 do 50 godina, pa je uglavnom od čelika i aluminija, osim par dijelova od ugljičnih vlakana. Glave su od aluminija, klipnjače od titana, klipovi su od kovanog aluminija...

Ne postoje ni košuljice cilindara, samo plazma na stijenkama, a četiri bregasta vratila umjesto lanaca pokreću zupčanici, jer su lanci nepouzdani iznad 10.000 okretaja. Rezultat je V12 koji teži samo 206 kilograma.

Usporedbe radi, Cosworthov 3,0-litreni V10 za Formulu 1 težio je 97 kilograma, pa ispada da bi da je imao 6,5 litara težio 210 kilograma.

Samo jedan detalj koji otkriva s koliko su pažnje pristupili jest radilica izrađena od 77,5 centimetara dugog čeličnog valjka promjera 17 centimetara.

Na kraju mehaničke i toplinske obrade, koja traje čak šest mjeseci, na njoj preostane tek petina materijala, ali je zato upola lakša od radilice u V12 motoru iz Aston Martina 0ne-77.

Još je zanimljivije da V12 služi i kao nosivi dio, što je uobičajeno kad su posrijedi superautomobili poput Ferrarija F50.

Valkyre je, međutim, prvi cestovni automobil koji ga koristi kao jedinu vezu između prednjeg i stražnjeg kraja. Bez podokvira. I to je donijelo još par desetaka kilograma uštede.

Ukratko

Svih 150 primjeraka 3,2 milijuna eura vrijednog dvosjeda rasprodano je davno prije nego li je prvi primjerak izišao na cestu potkraj ožujka. Isporuke kreću krajem godine

Novi V12 odradio je simulaciju 100.000 kilometara na stolu u Cosworthu, premda će rijetko koji vlasnik prevaliti više od tisuću-dvije kilometara godišnje. Radilica i blok bili su u odličnom stanju

V12 je uglavnom izrađen od legura čelika i aluminija, osim par dijelova od ugljičnih vlakana. Glave su od lijevanog aluminija, klipnjače od titana, klipovi od kovanog aluminija...

Motor je nosivi dio. I to jedini. Ništa drugo ne povezuje prednji i stražnji kraj Valkyrie. Tomu služe golemi navoji na vrhu poklopca ventila, na koje se pričvršćuje monocoque od ugljičnih vlakana