Carspreading je utomobilska verzija urbanog širenja, samo što se ne događa na rubovima gradova, nego unutar parkirnih mjesta i duž cijelih ulica. Dok se dimenzije parkirališta u Europi desetljećima gotovo nisu mijenjale, automobili su potajno narasli u širinu, dužinu i visinu, sve do te mjere da sada ponegdje jedva stanu na parkirališta.
Primjer je trivijalan, ali znakovit. Nekadašnji Volkswagen Polo bio je mali gradski auto u punom smislu riječi. Današnja generacija veća je od prvog Golfa. Također, prosječna širina novog automobila u Europi danas iznosi oko 187 cm, što je 5 cm više nego 2018. godine. Rast širine uglavnom je posljedica eksplozije SUV-ova, koji već godinama dominiraju prodajnim ljestvicama gotovo svih zapadnoeuropskih tržišta.
Nisu rasli samo centimetri, nego i kilogrami. Prosječna masa automobila povećala se za više od 200 kg u nekoliko godina, a elektrifikacija je taj trend dodatno pogurala. Električni SUV-ovi, s velikim baterijama u podnici, nerijetko prelaze masu od dvije tone. Problem je što infrastruktura nije pratila taj rast. Standardno parkirno mjesto u mnogim europskim gradovima široko je od oko 220 do 240 cm, pa velik dio novih automobila jednostavno više ne “stane” bez kompromisa.
Gradovi su to napokon počeli primjećivati. Pariz je prvi povukao konkretniji potez i znatno povećao cijene parkiranja za teže automobile, uz tvrdnju da su nova pravila već smanjila broj posebno teških, a time i velikih vozila na ulicama. Cardiff u Ujedinjenom kraljevstvu je krenuo s višim cijenama dozvola za vozila teža od 2400 kg, a druge lokalne vlasti promatraju učinke prije nego što donesu slične odluke. U pojedinim slučajevima gradovi troše milijune na širenje parkirnih mjesta koja bi, paradoksalno, trebala biti javno dobro, a ne privatni produžetak automobilske karoserije.
Vozači, međutim, ne vide problem na isti način. Obitelji tvrde da im treba prostor, sjediti više znači bolju preglednost, a život danas uključuje više putovanja, opreme, kupovine i logistike nego prije dvadeset ili trideset godina. Proizvođači s druge strane vrlo dobro znaju da se SUV, često tehnički blizak manjem modelu, može prodati skuplje uz relativno mali dodatni trošak. To je kombinacija kojoj je teško odoljeti.
Svoje je napravila i sigurnosna regulativa. Čvršće karoserije, kompleksnije zone gužvanja i sve bogatiji popisi sigurnosne opreme povećali su masu i dimenzije vozila. No studije upozoravaju da veći automobili, iako sigurniji za putnike u kabini, predstavljaju veći rizik za pješake i bicikliste. Jedno belgijsko istraživanje navodi da povećanje visine prednje haube od 10 cm može povećati rizik smrtnog ishoda za ranjive sudionike prometa za 27 posto.
Ekološki aspekt dodatno komplicira priču. Veća masa znači veću potrošnju energije, bez obzira na to dolazi li ona iz goriva ili baterije, a teža vozila proizvode i više čestica od trošenja guma, problem koji tek posljednjih godina dolazi u fokus javnosti.
Unatoč svemu, SUV-ovi ne nestaju. Pojava manjih, pristupačnih električnih modela pokazuje da mali automobili opet mogu biti poželjni, ali ljubav tržišta prema povišenoj karoseriji zasad je jača. Ulice, garaže i parkirna mjesta pritom će, gotovo sigurno, ostati iste veličine. I upravo u tom raskoraku leži srž “carspreading” problema, koji nema veze s emisijama na testnom ciklusu, ali ima itekako s kvalitetom života u gradovima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....