Suovisnička, dominantno-submisivna, otvorena... Koju vezu spašavati, a iz koje pobjeći

Kako smo se našli u ovoj situaciji? - pitanje je koje ste si svi vi koji ste sada ili ste ikada bili u nekoj intimnoj vezi sigurno barem jednom postavili. Kad nakon burne svađe s partnerom, ako ne prve, onda one desete, ostanete sami sa svojim mislima, vjerojatno ćete se zapitati kako ste došli do toga i kamo su nestali oni sretni dani kad je bilo tako lako naći zajednički jezik. To je trenutak koji možda predstavlja uvod u krah još jedne od vaših veza i trenutak kad počinjete sumnjati da ćete ikada naići na pravu osobu i imati zdravu, stabilnu i trajnu vezu. A možda je to trenutak u kojem ćete shvatiti da je to samo još jedna u nizu svađa kakvih povremeno ima u svakoj vezi i da je ne trebate doživljavati katastrofično, već pokušati naći konstruktivan način da s partnerom riješite problem. Kako bilo, svaka osoba je jedinstvena pa je, prema tome, i svaka veza na neki način priča za sebe. Ipak, postoje određeni tipovi veza koji se ponavljaju i kod nekih od njih potrebno je samo malo rada i truda na odnosu da se pretvore u zdravu i ispunjavajuću vezu, dok su neki tipovi veza iznimno toksični te je najbolje izaći iz njih što prije.

Suovisničke veze

Suovisnička veza je tip veze u kojoj jedan od partnera, ili čak češće oba, ovisi o drugome da bi mogao funkcionirati. Osobama u takvoj vezi teško je uopće zamisliti život bez supružnika ili životnog partnera, odnosno osobe s kojom žive mnogo godina. To ni u kojem slučaju ne znači da je činjenica da vam partner nedostaje kad ga nema nešto loše ili da gubitak partnera ne bi smio biti jedno od najtežih životnih iskustava. To nije ono što se podrazumijeva pod pojmom suovisnosti partnera. Suovisnička veza totalno poništava neovisnost osobe do te mjere da osoba postaje bilo što što je njezinu partneru potrebno. Naravno, kompromisi i empatija su ključni elementi zdrave veze, ali potpuno odricanje od svoje osobnosti, želja, snova i potreba nije i ne može biti zdravo. Svi mi trebamo malo vremena za sebe da saberemo misli i organiziramo tisuće informacija koje svakodnevno moramo obraditi. Dok to činimo, razvijamo i stvaramo svoju osobnost. No, suovisnički partner ne razumije potrebu za osobnim prostorom te može predbacivati partneru što uopće ima želju ponekad malo biti sam i u njemu izazivati grižnju savjesti za koju zapravo uopće nema razloga. I tu leži opasnost koja se krije u takvim vezama, a to je da suovisnost može postati posesivna i zagušujuća, a to nikako nije zdravo za osobu koja je tome izložena.

Neovisne veze

Druga krajnost od suovisničke je neovisna veza. Tu također treba reći da je samostalnost pozitivna stvar, ali i u ovom slučaju važno je pronaći ravnotežu. Drugim riječima, ako ste zbog svoje neovisnosti potpuno zapostavili svog partnera i doveli ga u situaciju da se osjeća kao da je samac, nešto u takvom odnosu nije zdravo. Jedno je biti sam i samac, a drugo je biti samac u vezi. Bit svake intimne veze je izgradnja povjerenja i traženje kompromisa jer su to nužni temelji da biste počeli živjeti život zajedno. Ako ste oboje potpuno neovisni jedno od drugome, može doći do toga da naposljetku zaboravite da uopće jeste u vezi i tako se ponašate. Ako ste potpuno neovisni o svom partneru, moguće je da nemate empatije s obzirom na to da je empatija sposobnost da se staviš na mjesto i u situaciju druge osobe. Prekomjerna neovisnost može čak potpuno dokinuti nečiju sposobnost da uopće izgradi i održava intimnu vezu. Djelujete arogantno, bezosjećajno i nezainteresirano jer ste potpuno obuzeti sami sobom, a to nikako nije zdrava situacija za vašeg partnera. S druge strane, ako je i sam takav te ako se u toj vašoj vezi uopće ne srećete na nekoj dubljoj, emocionalnoj razini niti ijedno od vas za tim ima potrebu, pitanje je koji je smisao takvog odnosa. Bilo da je riječ o neovisnom ili nekom drugom tipu veze, uvijek treba upamtiti da je, uz povjerenje i spremnost na pronalaženje kompromisa, iskrenost još jedan od temelja zdrave veze. Obje strane u vezi trebale bi biti sposobne čuti i shvatiti istinu o sebi. Zaboravite li raditi na izgradnji uzajamnog povjerenja ili jednostavno nemate interesa za to, gotovo je nemoguće da uopće dođe do iskrenog razgovora. U svakom slučaju, najbolji savjet jest da budete neovisni dovoljno da imate slobodu biti ono što jeste ne upadajući u suovisnost s partnerom, ali nemojte biti toliko neovisni da postanete nedostupni i niste nikada tu za svog partnera.

Dominantno-submisivne veze

U ovom slučaju negativne strane prva dva tipa veza dovedene su do krajnosti pa jedna osoba u vezi ima potpunu kontrolu nad drugom. Ovakva situacija ima dvije negativne strane: jedna osoba nema ni zrno empatije i vezu doživljava kao sredstvo da dobije i postigne što god želi, a druga nema ni trunku samopouzdanja te vezu doživljava kao sredstvo da ga stekne, tj. da preko druge osobe postane "netko". Stoga je za početak bilo koje romantične veze važno pravilo da prije ulaska u vezu trebamo imati vrlo jasnu svijest o sebi, o tome tko smo i što smo. Izostane li to, posljedica je ovakav tip nezdrave veze. Naime, pokušavate li pronaći nekoga tko bi vas učinio potpunom osobom, umjesto da u sebi otkrijete ono što će vas učiniti potpunim, završit ćete kao kameleon u vezi. To znači da ćete mijenjati svoje interese, hobije, stajališta i niz drugih stvari koje vas čine osobom kakva jeste samo zato da biste se prilagodili partneru (ili partnerici) i udovoljili mu. Stoga je potrebno da pronađete sebe i ono što jeste prije nego što započnete bilo koju intimnu vezu. Inače je neizbježno da ćete se stalno pokušavati promijeniti kako biste se uklopili u želje i život nekog drugog. Samopouzdanje morate izgraditi i pronaći isključivo u sebi, a ne ga pokušavati steći preko nekog drugog.

Otvorene veze

Otvorena veza je još jedna varijanta neovisne veze, odnosno veza u kojoj su se oba partnera dogovorila da mogu biti i s drugim osobama. To se obično smatra pokazateljem da ni jedan od partnera nije emocionalno spreman za ozbiljnu vezu. Naime, veza zahtijeva povjerenje i vrijeme da se razvija i produbljuje te da postane nešto što partnerima može donijeti sreću i zadovoljstvo s kojima se ništa drugo ne može usporediti. No, za to su potrebni iskrenost i bliskost, a prava bliskost je nemoguća ako su u vezu umiješane i druge osobe. Ljubomora je u takvoj vezi vjerojatno prvi problem koji će se pojaviti, a neće se pojaviti tamo gdje postoji povjerenje, bliskost i iskrenost. Da bi se jedan intiman odnos produbio i potrajao, obje strane moraju početi ulaziti duboko u dušu i intimu jedno drugome, što iziskuje duboku emocionalnu predanost - a ona ne postoji u otvorenoj vezi niti do nje u takvoj vezi može doći. Nije zgorega spomenuti ni činjenicu da otvorene veze često počinju upravo zbog toga što se jedan od partnera ili oboje plaše duboke emocionalne povezanosti.

Veze na daljinu

Ovo je specifičan i jedinstven tip veze. Naime, u ovom slučaju problem je više u fizičkoj barijeri, barem površno gledano, u usporedbi s problemima na emocionalnoj razini kao kod ostalih spomenutih tipova veza. Bilo da ste jedan od drugoga udaljeni samo nekoliko sati vožnje ili ste na suprotnim stranama svijeta, komunikacija u takvoj vezi nije samo važan nego presudan element. Iako su vrlo rijetki parovi koji bi se usudili tvrditi da komunikacija nije od ključne važnosti za vezu i svi se slažu u tome da je upravo dobra komunikacija temelj zdrave veze, zapravo je upravo to segment na kojem bi većina parova trebala poraditi. Čak i osobe koje su desetljećima u zdravoj i sretnoj vezi tvrde da i nakon toliko vremena komunikacija može predstavljati problem te da na njoj treba stalno raditi i neprekidno se podsjećati koliko je važna. Ako treba, čak i koristiti pomagala za bolju, otvoreniju i iskreniju komunikaciju, poput popisa pitanja svakog partnera za onog drugog i slično. U situaciji kad je jedina interakcija s partnerom ona SMS-ovima, e-mailom, telefonskim ili videopozivima, komunikacija je poput žile kucavice za takvu vezu na daljinu. Kako biste na neki način ipak zadržali povezanost, trebate oboje misliti jedno na drugo i pokušati prvo razumjeti partnera pa tek onda od njega tražiti da razumije vas. Primjerice, vrlo je čest slučaj u vezama na daljinu da smo toliko uzbuđeni što razgovaramo s partnerom i toliko toga mu želimo reći da zaboravljamo da i on (ili ona) ima također mnogo toga što bi želio podijeliti. Drugi i još gori problem je to što nemogućnost da budete blizu osobe do koje vam je stalo može biti izvor velike frustracije i svakako biste trebali izbjegavati da tu frustraciju iskaljujete jedno na drugome. Ionako se oboje osjećate jednako tužno i nezadovoljno zbog toga. Zajedno ste "u istom loncu" i pokušajte pronaći način razgovora koji nije optužujući te radite na tome da ne zatomljavate svoje emocije, već da ih izrazite i kažete jedno drugome jer je jedino tako moguće postići iskrenost i bliskost, naročito ako ste kilometrima udaljeni i ne možete to pokazati nekim sitnim svakodnevnim gestama.

FOTOGRAFIJE: SHUTTERSTOCK

Toksične veze

Takav tip veze je potpuna suprotnost svemu onome što je karakteristično za zdravu vezu. U toksičnoj vezi ni jedan od partnera nije spreman na kompromise. Oba partnera su emocionalno oštećena i drže se jedan drugoga isključivo iz straha da ne izgube nešto što zapravo postoji samo u njihovoj glavi, ali ne i u stvarnosti. Veze česte postaju toksične jer jedan od partnera žrtvuje sve svoje želje i potrebe zbog drugog. No, ljubav nije odricanje od sebe. Nesebičnost jest lijepa i jest vrlina koja daje dodanu vrijednost vezi, ali samo ako u tome u podjednakoj mjeri sudjeluju oba partnera. Osim toga, ljubav podrazumijeva i ljubav prema sebi. S druge strane, partner koji samo prima i za čiju se ljubav druga polovica odriče sebe zapravo ima potpunu odsutnost empatije. Neki znakovi toksične veze su potpuni nedostatak uzajamnog povjerenja koje bi trebalo biti temelj zdrave veze, neprijateljski oblik komunikacije (poput vikanja, vrijeđanja, bacanja stvari, upadanje u riječ, svaljivanje krivnje na drugoga ili pak višednevna šutnja), bilo kakav oblik pokušaja kontroliranja partnera ili omalovažavanja, učestalo laganje ili neravnoteža u odnosu koja se manifestira tako da jedan partner neprekidno ignorira vlastite potrebe i da se sve vrti oko želja i potreba onog drugog. Ukratko, radi se o ponavljanim destruktivnim oblicima ponašanja među partnerima koji mogu uključivati ljubomoru, posesivnost, dominaciju, podčinjenost, manipulaciju, sebičnost, odbijanje. Zajednički nazivnik svim oblicima toksičnih intimnih veza jest to da se partneri uporno drže jedan drugoga unatoč tome što si međusobno neprekidno uzrokuju samo bol i patnju. Radi se o iluziji povezanosti i bliskosti koja je zamijenila prave osjećaje ljubavi i podrške. Ponekad je moguće toksičnu vezu "iscijeliti" i pretvoriti u zdravu, ali često je za to potrebna pomoć obiteljskog psihoterapeuta, no ključno je da su oba partnera voljna pokušati raditi na tome. Ako jedan od partnera odbija raditi na vezi, nastavlja s lošim oblicima ponašanja i krši dogovore ili vrši neki oblik fizičkog, emocionalnog, seksualnog ili financijskog zlostavljanja, vrijeme je za izlazak iz takve veze. Isto tako, ako utvrdite da vaša motivacija za ostanak u toksičnoj vezi nije ljubav prema partneru, već strah od samoće, bolje je izaći iz takve veze jer to nije temelj na kojem se može izgraditi zdrav odnos.