Tijekom pandemija posljednje dvije godine brojne stvari su se promijenile, a jedna od njih zasigurno je to što je većina ljudi dobila nekoliko kilograma više. Novinarka Emily McCombs je upravo o tome pisala za HuffPost. Ona se tijekom dvije godine udebljala više od 30 kilograma.
- Prije pandemije, svaki dan sam putovala na radno mjesto. Hodala sam do svoje stanice metroa, penjala se uz stepenice i onda se kretala po uredu. Prije ili poslije posla nekoliko puta tjedno sam odlazila u teretanu - opisala je Emily.
Uz to je išla i na satove spinninga (bicikliranje), a onda i hodala do kuće nakon treninga. No onda su se zbog pandemije teretane zatvorile.
Emily ističe kako zapravo uživa u vježbanju pa je započela s virtualnim vježbanjem.
- Izlazak iz moje zone udobnosti plesom bilo je odlično pandemijsko iznenađenje i natjeralo me da se preznojim, ali se to nije moglo usporediti sa svakodnevnim aktivnostima - rekla je Emily.
Dodala je kako se njezina prehrana nije bitno promijenila, ali je bilo dana kad je samo sjedila kod kuće i radila, a jedina aktivnosti je bila kad bi prošetala i pokupila sina iz škole. Rezultat toga je bilo povećanje težine.
Diskriminacija zbog debljine
Novinarka se prisjeća kako su joj u osnovnoj i srednjoj školi ljudi znali vikati uvrede.
- Kako sam postajala starija, stranci su si uzimali za pravo govoriti o mom tijelu, prilazili mi da mi ispričaju o dijeti uz koju je smršavjela prijateljica njihove tetke. Dok sam bila apsolventica, jedan simpatični tip je tražio moj broj telefona, ali kad je nazvao, htio je znati koliko sam teška jer, kako mi je rekao, “voli ženu na koju se može penjati” - opisala je.
- Biti u naše društvo u debelom tijelu znači stalno se suočavati s tuđim mišljenjima o njemu kada samo pokušavate postojati - istaknula je.
Emily navodi da se debeli ljudi suočavaju se s diskriminacijom u svim aspektima društva. Diskriminacija po težini igra ulogu u zapošljavanju, određivanju plaća i otpuštanju. Veća je vjerojatnost da ćemo doživjeti medicinsku pristranost i pogrešnu dijagnozu, što može biti smrtonosno.
- Jednostavno pokušaj da se snađete kao debela osoba u društvu koje mrzi debele ljude može biti obeshrabrujuće, bolno i, iskreno, iscrpljujuće - kazala je McCombs.
Dodajući da se s prvim gubitkom kilograma osjećala kao špijun u svom tijelu jer su ju ljudi evidentno bolje tretirali.
- Još uvijek volim debele ljude i debela tijela. Što je još važnije, vjerujem da debeli ljudi zaslužuju da se prema njima postupa pravedno u svakom aspektu društva. Svi bismo trebali raditi na suzbijanju diskriminacije prema težini. Ali unatoč tim uvjerenjima, sam iscrpljena, a postojanje u manjem tijelu bilo je puno, puno lakše - tvrdi.
Povratak u ured
Emily je u krugu svoje obitelji živjela bez diskriminacije na temelju težine, no onda su restrikcije počele popuštati.
- U privatnosti mog stana, bez ikoga da me vidi, bilo ja lako živjeti pod "staklenim zvonom". Ali kako restrikcije počele popuštati, znala sam da će me ponovno preplaviti svijet i tuđa mišljenja o mom izgledu - navela je.
Ovo je postalo stvarno kada je njezina tvrtka objavila datum povratka u ured. Tada je počela razmišljati o svom izgledu, odjeći koju će obući jer više nije stala u odjeću od prije dvije godine. Javio joj se i strah kako će ju njezini kolege percipirati.
- Kad je konačno došao taj dan, osjećala sam se samopouzdano. Ali sam se tako osjećala u vezi sa svime što je povezano s prisjećanjem kako ponovno biti čovjek. Kad je došlo vrijeme da svoju iskaznicu predam ženi na recepciji, osjećala sam se nespretno i nervozno kao da sam zaboravila obavljati osnovne zadatke povezane s javnošću. Razgovor s kolegama bez maski bio je nadrealan. U konačnici, odlazak na posao u štiklama bio je čudniji od činjenice da sam se udebljala - rekla je.
Ističe kako joj nitko nije dobacio ništa nepristojno, ali i naglašava kako sigurno nije jedina koja se bori s povratkom u stvaran svijet sa sasvim drugačijim tijelom. Čak joj je i prijateljica rekla da svaki put kad vidi nekoga koga nije vidjela pandemija se zapita "Razmišlja li ta osoba o mom tijelu?".
- Kada konačno budemo mogli izaći iz načina preživljavanja nakon ovih traumatičnih događaja koji mijenjaju svijet, nadam se da će većina ljudi biti daleko više zabrinuta o tome kako se vratiti na svoje davno napuštene rutine, kako ojačati svoje osiromašeno mentalno zdravlje, kako odati počast onima koje smo izgubili tako što ćemo ponovno naučiti male stvari za koje nismo znali da su ono što nas čini ljudima. Nadam se da ćemo se fokusirati na stvari duše, a ne na tijela - naglasila je.
Naravno, Emily se želi vratiti aktivnijem životu jer je to zdravo, no ne želi više gubiti vrijeme na to da prihvati svoje tijelo u kontekstu drugih.
- Prošle su duge dvije godine. Jednostavno odbijam gubiti više vremena - zaključila je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....