Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, mentalno zdravlje uključuje našu emocionalnu, psihološku i socijalnu dobrobit a to znači da utječe na to kako razmišljamo, osjećamo se i ponašamo noseći se životom i životnim izazovima. Ne samo što nam pomaže da se nosimo sa stresom, donošenju racionalnih odluka, mentalno zdravlje se prije svega odražava na naše cjelokupno zdravlje. Već je poznata činjenica da različiti mentalni poremećaji povećavaju rizik za tjelesne zdravstvene probleme kao što su pretilost, bolesti srca i krvožilnog sustava, dijabetes tipa 2 i moždani udar.
Kvaliteta života
Mentalna bolest predstavlja zdravstveni problem kao i svaki drugi, jer izaziva stres, remeti i slabi mogućnosti osobe da misli i općenito ometa njezino funkcioniranje jer naprosto koči osobu da bude zadovoljna sobom i ostvari svoje potencijale i dalje napreduje.
Mentalno zdravlje važno je ne samo za dobro funkcioniranje svakog pojedinca, nego i društva je jer se psihički problemi i poremećaji ne izazivaju samo patnju i otuđenost oboljelih te pogoršanje njihove kvalitete života, nego i čitave zajednice. Iako mentalne bolesti nisu zarazne, današnja apatija i ravnodušnost sve se više šire poput nekog opasnog virusa, i to je generalno velik društveni problem.
Stigma psihičkih bolesti
Učestalost mentalnih poremećaja - psihosomatskih poremećaja, suicida, kao i zlouporabe alkohola i droga - svakim danom raste. Podizanje svijesti i unapređenje mentalnog zdravlja uključuje ne samo široku paletu aktivnosti, nego prije svega strategije vezane za promociju i održavanje dobrobiti pojedinaca koja će se učinkovito sprovoditi a ne samo ostati zapisana kao dokument. Učiti djecu i odrasle pozitivnom mentalnom zdravlju uključuje čitav set vještina kao sto su sposobnost rješavanja problema i adaptaciju na svaki mentalni stres, samopouzdanje, Itd.
Sve češći psihički poremećaji mogu biti doista ozbiljna stanja koja utječu na to kako razmišljamo, kako smo raspoloženi i kako se ponašamo. To znači da dugoročno mogu utjecati na sposobnost funkcioniranja s drugima kao i naše funkcionalnosti u svakodnevnom životu.
Stoga je ključno ne samo osmisliti nego i provoditi na nacionalnom nivou strategiju za unapređenje mentalnog zdravlja poglavito kod mladih, što bi moglo utjecati na smanjenje učestalosti psihičkih bolesti, ovisnosti i vršnjačkog nasilja.
Na udaru su najviše djeca i mladi
Kad su u pitanju djeca i mladež, prema dostupnim podatcima, u Hrvatskoj više od 40 tisuća djece i tinejdžera ima određenih poteškoća mentalnog zdravlja i nisu dobro, a sve je niža dob u kojoj se pojavljuju suicidalne misli. Sve su to alarmantni podaci koji ukazuju na to da bi trebalo djelovati ekspeditivnije na uklanjanje uzroka, kako doma tako i svi zajedno. Ono što je također zabrinjavajuće je porast nasilja, vršnjačko nasilje i općenito zanemarivanje djece. O nasilju u svojoj najgoroj formi mogli smo svjedočiti nedavnim tragičnim događajima u susjednoj Srbiji. Čini se da je nasilje postalo svakodnevica na ulicama, u našim školama. Ljudi, a prije svega i roditelji nemaju pojma kakvi se strašni događaji dešavaju iza zatvorenih vrata - po školskim dvorištima, parkovima, naseljima, učionicama.
Kako se nositi s anksioznom, depresivnom i ‘‘problematičnom‘‘ djecom?
Radeći i s odraslim i s tinejdžerima, često naglašavam da je ključna uloga roditelja i prije svega preuzimanje njihove odgovornosti u odgoju i razvijanju zdravih ‘‘temelja‘‘ (sustava vrijednosti) od malih nogu.
Slažem se da je utjecaj društvenih mreža i atmosfere u kojoj se sloboda govora zloupotrebljava do te mjere da je promocija nasilja na mrežama postala nešto ‘‘normalno‘‘ i uobičajeno s kojima treba suočiti i educirati djecu na vrijeme da se znaju nositi sa svim toksičnim sadržajima i prije svega zaobilaziti ih i ne sudjelovati u njima ni aktivno ali ni pasivno samo kao ‘‘konzument‘‘ nekog sadržaja. I opet, i tu su roditelji na prvoj crti obrane. Naravno i škola.
Bio bi koristan rad s djecom i na djeci kroz različite specijalizirane edukacije, radionice, i sl. Također, držim da su pod hitno potrebne kompetentne školske službe za mentalno zdravlje kao što su savjetnici, socijalni radnici i naravno psihoterapeuti. Koliko znam u hrvatskim školama je ‘‘pojam‘‘ ako uopće postoji pedagog a kamoli psiholog ili psihoterapeut.
Bilo bi dobro razmisliti da se uvrsti u školski kurikulum predmet i učenje vještina emocionalne inteligencije (EQ) usmjeren na poučavanje pozitivnih vještina suočavanja, otpornosti i socijalno-emocionalnog učenja.
Po meni su upravo ove mjere puno važnije i učinkovitije u smislu prevencije od poboljšanja sigurnosti (policijske snage) i nekih pokaznih vježbi učenika kako da se ponašaju u slučaju napada. Ili kao što su vlasti u Srbiji najavile uvođenje preko tisuću policajaca u školama u borbi protiv vršnjačko nasilja.
Nije li učinkovitije i sigurnije raditi na prevenciji kroz edukaciju? Zar treba prvo dozvoliti da se desi nasilje i zločin?
Uloga roditelja je ključna
Čini mi se da je u Hrvatskoj tema vezana uz mentalno zdravlje i dalje tabu jer priznati da nisi OK, da imaš problem i potražiti pomoć, i dalje se često smatra izrazom slabosti. Stoga mnogi izbjegavaju priznati da ih nešto muči i niti ne pomišljanju potražiti pomoć. S druge strane, jako često i u najužem obiteljskom okružju roditelji jednostavno ne prepoznaje da su njihova djeca u problemu. Ne prepoznaju ili ne žele vidjeti, da je djetetu teško, da pati i posustaju, na ovaj ili onaj način. Mnogima od njih najbitnije je da su odlični đaci, da ispunjavaju sve obveze, najčešće roditeljske želje kao plod njihovih neostvarenih i bolesnih ambicija, itd.
Nažalost, najčešće je upravo roditeljima teško priznati da im je dijete psihički bolesno, i da treba pomoć. To je najviše uočljivo kod roditelja s poremećenom strukturom ličnosti (najčešće narcisoidnom) jer to za majku ili oca narcisa predstavlja jednu od najvećih povreda. Narcisoidni roditelji su ‘‘savršeni‘‘ kao i njihova djeca a krivi su drugi ljudi, društvo, sistem, itd.
Mentalno zdravlje započinje od obitelji
Po meni je upravo mentalno zdravlje nacije jedno od najdragocjenijih nacionalnih kapitala, jer iz njega proizlazi i sve ono dobro i loše. Radeći na njegovom unapređenju nije dovoljno samo upirati prst i imati očekivanja samo od obrazovnog ili zdravstvenog sustava koji su takvi kakvi jesu, nego i od čitave društvene zajednice koja započinje od roditeljskog doma. Mentalno zdravlje tiče se svih nas. Stoga je sustavno investiranje u njega baza za zdravi socijalno-gospodarski razvoj svake države.
Na kraju priče, važno je istaknuti da svatko od nas može dati svoj doprinos u dizanju svijesti o važnosti mentalnog zdravlja. Upravo je Europski tjedan mentalnog zdravlja prilika da udružimo snage i zajedno sudjelujemo u kreiranju svijeta u kojem se mentalno zdravlje štiti i unapređuje, jer svaka promjena počinje od tebe, mene, svih nas.
By Mirella Rasic Paolini, Holistički psihoterapeut
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....