Kako često putujem, a u zadnje vrijeme zrakoplovi sve češće kasne pa provedem dosta vremena u zračnim lukama, nagledam se i naslušam svega i svačega. Bude mi ponekad dosadno pa promatram i analiziram druge. To mi je profesionalna deformacija.
Od prepotencije do impotencije
Neki dan su nas ukrcali u zrakoplov u kojem smo proveli skoro sat vremena prije leta. Opet nije bilo dosadno jer sam imala prilično bučno društvo iza mene. Dvije osobe koje se nisu gasile od histeričnog cerekanja do konstantnog ogovaranja, odnosno kritiziranja neke svoje kolegice na poslu, na koju su očito zavidne. Evo mali osvrt iz moje perspektive na temu profila takvih ljudi koji konstantno vide i pronalaze mane i kritiziraju druge. Oni to zasigurno ne čine jer se osjećaju bolje i kompetentnije, emocionalno stabilnije i sigurnije. Ne. Čine i ponašaju se tako jer očito nemaju sposobnost izgrađivati sebe i svoju osobnost. Znate kako se kaže da se iza nečije prepotencije krije jedna velika impotencija i praznina. Koliko god možda i bili okruženi drugim ljudima i ne bili sami ili imali sve, ponekad to sve može i zapravo je jedno veliko ništa.
Emocionalno prazna i neispunjena osoba ne može na zdrav način ni voljeti druge
Osoba gladna osjećaja emocionalne ispunjenosti (zrelosti i stabilnosti), teško može nahraniti nekog drugoga, zar ne? Drugim riječima, nezadovoljna i frustrirana osoba teško može nekog učiniti zadovoljnim (primjerice majka svoje dijete ili partnerica svoga partnera/supruga/dečka).
OK, ovo sad nema veze s gore spomenutim osobama koje su se zabavljale na račun svoje kolegice. Ima veze s jednako tako važnom temom vezanom uz naše mentalno zdravlje. Čekajući zrakoplov promatrala sam jednu mamu koja je po mom mišljenju depresivna, koja se silno i svjesno trudila umiriti sina koji je plakao i histerizirao na gejtu jer mu nije kupila sok, a ni ona mi se uopće nije činila dobro.
Funkcionalno depresivni
Zaista je zastrašujuće koliko je danas anksiozno-depresivnih ljudi koji doduše ‘normalno‘ funkcioniraju u svakodnevnom životu, a zapravo su jako depresivni i svakim danom sve dublje tonu ako ne potraže pomoć. To se zove funkcionalna depresija. Depresivna ili anksiozna osoba razmišlja prije svega o svojoj depresiji ili anksioznosti i silnom ‘brigama’ i zapravo uopće ne može ni o kom drugom razmišljati. Prema tome, bilo bi dobro da se prije svega svatko od nas prvo pozabavi sobom i svojim temama, a tek onda drugim ljudima oko nas koji nas možda trebaju.
Ako vam netko drugi kaže ili pita - ‘Zašto si tako nervozan ili nezadovoljan? Zračiš užasno negativno i nerviraš me!‘, dobro razmislite jer možda je vrijeme da se malo više posvetite nekim svojim temama i nezadovoljstvima. Ništa tako ne kontaminira naš život kao skupljena nezadovoljstva koja nas truju iznutra, ali i ljude do kojih nam je stalo. Te kontinuirane frustracije i nezadovoljstva s vremenom će se transformirati odnosno manifestirati prije ili kasnije kao depresija ili anksioznost.
Stoga, bilo bi dobro da ponekad zastanete pa i sami razmislite - što je to što vas čini tako nezadovoljnom, nervoznom ili nesretnom osobom? Možete se truditi, željeti ili voljeti koliko god hoćete nekoga pored vas, jer veliko je pitanje samo kada će taj netko do koga vam je stalo odustati, jer jednostavno ne može popuniti svu tu unutarnju prazninu vaše duše koju nosite u sebi, vaše mane, nedostatke koje krpate svojim perfekcionizmom, prokrastinacijom, itd. bilo na obiteljskom, ljubavnom ili poslovnom aspektu života.
Od nezadovoljstva do bolesti i depresije
Znajte ovo, vaše osobno nezadovoljstvo možda je spor, ali siguran put u raspad sistema; obitelji, vezama, poslu ili školi, prijateljstvu, a s druge strane siguran i zajamčen put u bolest i depresiju.
Sve prvo počne s čestim upalama koja se nerijetko pretvore u neku kroničnu (autoimunu) bolest ili u depresiju. Možda ste depresivni iako svoju depresiju za sada i ne osjećate dovoljno onesposobljavajućom tako da ne možete funkcionirati u svakodnevnom životu. Niste dovoljno loše da biste se uhvatili u koštac s vašim stanjem i potražili stručnu pomoć umjesto što koristite neke druge mehanizme suočavanja sa stresom i frustracijama (hrana, piće, pušenje, prekomjeran rad, shopping, internet, sredstva za smirenje, itd.).
Osobno nezadovoljstvo koje možda vješto skrivate pred drugima koristeći se različitim obrambenim mehanizmima kao što su projekcija, potiskivanje emocija, agresija ili pasivna agresija, racionalizacija, negiranje, itd. mogu i jesu ogroman trovatelj vašega života. Stoga je doista važno da to osvijestite, i prije svega priznate sami sebi i uhvatite se u koštac s time konkretno umjesto pustih pričanja i prepričavanja.
Možda je vrijeme da malo više vremena pa i novca ako je potrebno posvetite i uložite u svoje mentalno zdravlje, osobni rast i razvoj nego nekim drugim ljudima i temama na koje ionako ne možete utjecati.
Mirella Rasic Paolini, specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje