Lucija je najtežu dijagnozu dobila kao srednjoškolka, sada pomaže djeci oboljeloj od raka

Svake godine kod nas oko 200 djece dobije dijagnozu maligne bolesti. Udruga Krijesnica već više od 20 godina pruža potporu oboljelima i članovima njihovih obitelji - od podrške, savjetovanja, terapije do smještaja tijekom liječenja. Njihovi mladi "survivori" volontiraju u udruzi i svojim iskustvom najviše pomažu onima koji se suočavaju s dijagnozom. Ovo je priča jedne od njih. Lucija Dorotić (25), prvostupnica je komunikologije, a s teškom dijagnozom suočila se na početku srednje škole.

Pokušavala sam ostati pozitivna

- Dijagnozu sam dobila u siječnju 2011. Nije bila dobra. Dijagnosticiran mi je glioblastom IV. stupnja i liječenje je počelo jako brzo. Mislim da mi je najteže pala izoliranost od ljudi. To je bio period kad sam tek krenula u srednju školu i upoznala puno novih ljudi te mi je falilo to druženje s vršnjacima, a nisam ih vidjela od postavljanja dijagnoze do povratka u školu, što je trajalo nekoliko mjeseci. Jedva sam dočekala "povratak u civilizaciju" nakon liječenja - priča Lucija.
Znam da mnogo oboljelih ima problema s time, ali ja sam već bila donekle izgrađena osoba, znala sam što mi je, o čemu želim razgovarati, o čemu ne želim i slično... tako da nisam imala problema s povratkom u školu. Jedino što mi je išlo na živce je sažaljenje koje su drugi pokazivali prema meni kad sam se tek vratila, ali morali su se i ljudi oko mene priviknuti.

Tu smo svi jednaki

- Kad dobijete dijagnozu za koju ne znate kako će završiti, a svjesni ste da je riječ i o mogućem smrtnom ishodu, jako je važno imati pokraj sebe nekoga tko je preživio takvo što kako biste jačali svoju nadu u ozdravljenje. Kad je kraj vas netko tko je prebolio tako tešku bolest, lakše je vjerovati da ćete i vi uspjeti u toj borbi. Onima koji se sada suočavaju s akutnom malignom bolesti poručujem da ostanu hrabri, jaki i pozitivni - kaže Lucija. Na posljednjoj je godini studija, a slobodno vrijeme, među ostalim, provodi i sa svoja tri psića. Iako je prošlo mnogo vremena od liječenja, s obzirom na vrstu tumora Lucija se još uvijek kontrolira jednom godišnje, ide na MR, EEG, kontrole vida i sluha.

FOTOGRAFIJE: NEJA MARKICEVIC/CROPIX CROPIX

Mladima Krijesnice priključila se, kako kaže, zbog potrebe za društvom koje razumije ono što je proživjela.- U tom sam društvu jednaka kao i oni, nema sažaljenja, nema predrasuda i osjetljivih pitanja. A s druge strane, tako i ja svojim iskustvom mogu pomoći nekome tko je sada u procesu liječenja. Kampovi i izleti su mi najdraži dio Krijesnice jer nam daju priliku da se još bolje povežemo, družimo, izmjenjujemo iskustva. Također, uvijek su u to uključene raznorazne radionice u kojima prevladavamo neke svoje strahove i upoznajemo i sami sebe, ne samo jedni druge - kaže Lucija.