Kandidati 'Života na vagi' otkrivaju jesu li se udebljali u izolaciji i kako danas izgledaju njihovi treninzi i jelovnici

Roko Baković, pobjednik četvrte sezone 'Života na vagi' u show ušao sa 169,1 kg, a do finala je spao na 92,9 kg, što je 76,2 kg manje. Jedna od omiljenih kandidatkinja Marijana Džolić Maca na prvom je vaganju imala 125,9 kg, a u finalu je vaga pokazala 82,1 kg, dok je kandidat Alen Španiček imao 151,7 kg, a nakon mjeseci predanog vježbanja došao je do 98,1 kg. U intervju nam je ekipa otkrila uspijevaju li vježbati i održavati težinu u izolaciji, kako gledaju na cijelo ovo iskustvo, što mi je na jelovnicima te što bi poručili onima koji vode bitku s kilogramima.

Kako je ova cijela situacija utjecala na vaše vježbanje i prehranu?

ROKO:

Ova situacija je svima teško pala, nema više odlazaka na posao, trening, kavu, i slično... ali snalazim se već nekako. Nakon više od mjesec dana života u izolaciji na sve sam se naviknuo. Treninge odrađujem kod kuće, a prehranu je još lakše organizirati jer sam doma, pa nema potrebe da jedem na brzaka, uvijek stignem pripremiti kvalitetan i zdrav obrok.

Privatni album

MACA:

Moram priznati da mi je ova situacija po pitanju tjelesne težine zapravo išla u prilog. Više sam imala vremena pripremati obroke, a i treninge smo obiteljski odrađivali što je još dodatna motivacija. Jedini problem je bilo doći do određenih namirnica zbog izolacije i nedostatka na policama trgovina.

Privatni album

ALEN:

Ova situacija nije previše utjecala na moju prehranu. Još uvijek se hranim zdravo, jedino što sada jedem više jer održavam kilograme koje imam, ne trebam više mršavjeti. Što se vježbanja tiče dosta se sve promijenilo budući da sam ja osoba koja na dnevnoj bazi provodi 2 sata dnevno u teretani. Stil treninga je puno drugačiji i naporniji jer pauze ne smiju biti velike i ima puno ponavljanja.

Privatni album

Vježbate li kod kuće? Jeste li se udebljali u izolaciji?

ROKO:

Vježbam od doma. U dogovoru s našim trenerom Trohom odrađujemo live treninge svaki dan u 18 sati. Kako je vani sve ljepše vrijeme odem brzo hodati ili voziti bicikl.

Udebljao sam se nešto malo nakon showa, tj više sam dobio na mišićnoj masi, jer nakon što sam pobijedio stvarno sam bio suh (smijeh).

MACA:

Imam veliku sreću što živim uz samu Maksimirsku šumu, a s druge strane imam i Dotrščinu. Svaki dan bar jedan trening, suprug i ja odradimo u jednoj od tih šuma. Ako nam vrijeme ne ide u prilog imamo svoju malu teretanicu i u njoj odvrtimo bicikl, traku, orbitrek, a ako ništa od toga nemaš, može i strunjača i dobra volja. Sve se to da kad odlučiš!

ALEN:

Naravno da vježbam od kuće. Ujutro sat vremena poslije doručka otrčim 4.2 kilometra svaki dan. Sat vremena poslije ručka odradim svoju rutinu za trbušnjake koja traje oko 30 minuta. Naposljetku, sat vremena nakon večere vježbam vježbe za snagu.

Nisam se udebljao u izolaciji, moja težina varira od 94 kg do 97 kg kroz dan. Ne želim se udebljati jer sam se previše trudio i svega se odrekao i prošao sito i rešeto da bih postigao svoj cilj.

Kad posustanete, koji savjeti trenera vam prvi padnu na pamet?

ROKO:

Kad posustanem, to je najčešće vikend, počastim se nekim nezdravim obrokom, pojedem kolač nedjeljom nakon ručka. Ali se ne zamaram. Prvo mi padne na pamet da nema grižnje savjesti, mora se čovjek i izguštati. Onda odradim malo jači trening sutra dana i to je to.

MACA:

Imala sam veliku sreću dobiti svoju Maju za trenericu. Osim što je uvijek, i dan danas za mene tu, prije svega je čovjek koji silno želi pomoći. Njezin glavni savjet sada, a i za vrijeme boravaka u kući je: Mačore ti to možeš! Mačore ti si zvijer! Mačore trenerka je ponosna na tebe! Ne bih ju mijenjala ni za kojeg trenera, a samim time ju ne bi ni razočarala kad je toliko vjerovala u mene!

ALEN:

Prva koja mi padne napamet je ona koja je bila upućena od strane trenerice Maje, a to je da sam zvijer i da trudom i radom mogu postići sve što želim. Druga je od strane trenera Ede a to je da iako nisam bio u njegovu timu, vidio je da svaki trening dajem svoj maksimum i da nisam osoba koja samo tako odustaje.

Dosta je prošlo od 'Života na vagi', kako danas gledate na cijelo to iskustvo?

ROKO:

Prošlo je dosta... Nekad mi se čini kao da je bilo jučer, a nekad kao da je prije 2 godine. Gledam na to kao jedno od najpozitivnijih iskustava u životu.

MACA:

To je jedna od mojih pet životnih najboljih odluka je sudjelovanje u Životu na vagi! Da me hoće opet primiti, odmah bih išla! Voljela bih rado preuzeti ulogu motivatora tim novim budućim kandidatima da shvate da im se poklanja novi život jer ja zaista živim novi život. Volim ja i dalje jesti i uvijek ću to voljeti, ali kada glava shvati kako si živio, a kako kvalitetno sada živiš, ne bih mijenjala - nizašto!

ALEN:

To je bio jedan od najboljih i najsretnijih perioda mog života uvijek ću pamtiti to vrijeme i ljude koji su bili u njemu. I kada bi mogao sve ponoviti sve bih napravio isto.

Kako danas izgleda vaš jelovnik?

ROKO:

Jelovnik je poprilično raznolik. Mijenjam obroke svaki dan. Najčešće doručkujem jaja uz povrće ili pancetu. Za ručak jedem ovisi što i ukućani jedu, nekad varivo, meso, ribu, rižota, uz puno salate. Večera je najčešće neka salata s piletinom ili tunom. Međuobroke isto mijenjam - voće ili orašasti plodovi.

MACA:

Jelovnik moj je danas puno raznovrsniji s obzirom na to da bi mi prije glavna hrana bila pekarnica. Danas na mom tanjuru ima puno povrća, ali naravno i mesa. Bude tu i finih stvari poput nekog zdravog kolača, a ako i nije najzdraviji znam kakav trening mora uslijediti kako bi potrošila prekomjerno unesene kalorije. Prije bi greška bila da čim nešto krivo pojedem nastavim s tim načinom, a danas samo kažem, ok, tu palačinku si sada pojela i ok - sutra je nema. Da se to sve posložiti!

ALEN:

Moj jelovnik je vrlo jednostavan i na kraju nekim ljudima možda i dosadan jer svaki dan jedem isto pošto nemam vremena za kemijanje s hranom jer radim fizički posao pa tako moram misliti i na svoj oporavak. Uglavnom se moja prehrana sastoji od proteina, brzoprobavljivih ugljikohidrata, umjerenih doza masnoće i naravno vlakana, puno salate i vode.

Što biste poručili onima koji vode bitku s kilogramima?

ROKO:

Poručio bih im da budu ustrajni, da ne odustaju od svog cilja, i da kad misliš da ne možeš i da ti se ne da, da to nije istina, da se sve može samo uz dobru volju i potporu svojih najbližih.

MACA:

Prije svega bih im poručila da nisu sami i da ih potpuno razumijem. Zatim bih im savjetovala da se svakako prijave za sudjelovanje u emisiji ŽNV i mole Boga da budu odabrani. Ako se to sve ne ostvari, svakako je najbitniji savjet: 'Vjerujte u sebe jer vi to možete, mi to možemo i mi ćemo to uspjeti!'

ALEN:

Prvo što bih preporučio je to da sami sebi priznaju da imaju problem koji može dovesti do ozbiljnih psihičkih i tjelesnih poteškoća i kroničnih bolesti kako bi poboljšali sami sebe, ne samo u fizičkom smislu nego i u mentalnom. Najteže je krenuti; prvih mjesec dana je najteže, ali poslije sve postane dio rutine koja dovodi do zadovoljstva kad stanemo pred ogledalo, tek kad vidimo pozitivne rezultate odmah se i bolje osjećamo i u glavi.

Svaka stvar koje se odrekneš ili ju zamijeniš s nečim zdravijim puno znači. Kada sam bio na liječničkom pregledu za posao vadili su mi krv i zvali su me iz bolnice kad su nalazi bili gotovi. Zvali su me iz razloga da mi kažu da je razlika u krvnoj slici od pretprošle godine i prošle, nebo i zemlja i da sam sebi produžio život za minimalno 15 godina, pa ako to nije motivacija ne znam što je!

Naposljetku, ako ne možete krenuti sami, trebate potporu ili samo da vam neko da nogu u stražnjicu da krenete, prijavite se na 'Život na vagi' i vjerujte mi nećete požaliti.