POVIJESNA KRONIKA

NAJUZBUDLJIVIJI TRG ZAGREBA Nekad je tamo bilo groblje i gubilište ljudi, sada su u susjedstvu Zlatko Marić i Josip Radeljak, a možda dođe i Cro Cop

 Hanza Media

Cvjetni trg, koji se nikada u svojoj povijesti nije službeno tako zvao, po mnogočemu je najuzbudljiviji trg u Zagrebu.

Prošli su tjedan duhove opet uzburkale dvije megalomanske terase-kuće tvrtke Tomislava Horvatinčića, koje su iznenadnom odlukom gradonačelnika Milana Bandića od 6. listopada s pravom uklonjene, iako su nekim čudom imale sve potrebne dozvole - vjerojatno ne bez znanja gradonačelnika, pa ćemo omraženom poduzetniku gotovo sigurno od našeg novca, iz gradske blagajne, platiti 260 tisuća eura koliko iznosi račun za terase-kuće, plus za izgubljenu dobit, plus za kamate i za sudske troškove... Dozvolu je na osnovi svih potrebnih suglasnosti - Sektora za promet, Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, Ureda za strateško planiranje... - izdalo Gradsko povjerenstvo za davanje u zakup i na korištenje javnih površina i dijelova neizgrađenog građevinskog zemljišta, što je službeni naziv, a kolokvijalno ga ljudi zovu Povjerenstvo za terase.

Pulmolog i slastičar

Na čelu tog povjerenstva je dr. Gzim Redžepi, a zamjenik mu je Alan Ordulj. Redžepi je i pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo, pulmolog u Bolnici za plućne bolesti Jordanovac, ali i vlasnik slastičarnice Zagreb u Masarykovoj, koja ima jednu od ljepših terasa u centru grada, a prema procjenama je stajala oko 100 tisuća eura. No, i Redžepi je sa svojom terasom imao problema zbog stabla koje je bilo na tome mjestu, a pročelnik Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Silvije Novak dao mu je suglasnost da to stablo ukloni. Pokojni otac Gzima Redžepija, slastičar Muzafer, 2000. je iznad slastičarnice Zagreb sagradio stambeno-poslovnu zgradu, oko koje je također bilo problema s dozvolama, a osam godina kasnije, nakon što je napustio mjesto glasnogovornika Sanaderove Vlade, na njezina dva najviša kata urede je imao kontroverzni Ratko Maček.

Gzim Redžepi u ovom je slučaju, doznajemo, koordinirao postavljanje terasa-kuća s Tomislavom Horvatinčićem te je potrebne dokumente nosio Silviju Novaku. No, ima toga još što: komunalni redari ustanovili su da se Horvatinčić, odnosno njegov izvođač radova, nije u potpunosti držao projekta za koji je dobio suglasnosti i dozvole, zatim da je pročelnica Gradskog ureda za gospodarstvo Mirka Jozić izdala Horvatinčiću minimalne tehničke uvjete (MTU), iako on još nije niti otvorio lokal My Way ispred kojega su trebale biti sporne terase-kuće... Horvatinčić će, pak, terasu u nekom obliku sigurno dobiti, vjerojatno na prostoru trećine postojećih terasa lokala Cafe de Paris i VIP koji su velik novac uložili u goleme suncobrane koji prekrivaju sadašnje gabarite terase pa je već došlo do narušenih susjedskih odnosa, a u sve će sigurno biti upetljani Grad i Srpska pravoslavna crkva koja je vlasnik tih lokala...

Lokali u najmu

Zamjenica pročelnika Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Zrinka Paladino, supruga bliskog Bandićeva prijatelja dr. Josipa Paladina, žestoko je napala nadležne zbog izdavanja dozvole za Horvatinčićeve terase-kuće dok je bila na godišnjem odmoru, a ona je i prije prozivala svog pročelnika Silvija Novaka da šakom i kapom izdaje suglasnosti za vizualni identitet terasa. Upućeni su dosad tvrdili da su ambicije gospođe Paladino usmjerene na mjesto Silvija Novaka koji uskoro odlazi u mirovinu.

Kako bilo, ovo je prvi slučaj nakon 15 godina - i vožnje u alkoholiziranom stanju - da se Milan Bandić povukao, odnosno da je poništio neku gradsku (svoju) odluku, kažu najviše zbog lokalnih izbora koji slijede za nešto više od pola godine.

No, i nakon uklanjanja Horvatinčićevih terasa-kućica uzbudljiv život na Cvjetnom trgu nastavlja se pred očima Hakika Ibraimija koji tamo svakodnevno prodaje kestene već pune 44 godine, od 1972. Od kestena i kokica zaradio je i za mali apartman u Selcu kod Crikvenice, ali tamo češće od njega odlaze supruga Nakija i sin Sadat, koji s njim rade. Odmah do njih, na samom ulazu u Oktogon, gotovo na manjoj kvadraturi od popularnih kestenjara, više od desetak godina sjajno radi kafić Bonita Vedrana Gajskog. On je početkom 90-ih otvorio Bonitu u predvorju kina Sloboda i na njegovoj terasi na Tuškancu, a nedugo zatim i sendvič-bar na bočnoj strani Gradske kavane u Cesarčevoj ulici. U njegov mini lokal od desetak kvadrata na Cvjetnom ne može istodobno ući ni sav personal, ali 20-ak visokih stolova na otvorenom jednako dobro rade i usred ljeta i za Božić.

Priča se kako bi im poslovni susjed mogao postati i slavni borac Mirko Filipović koji navodno razmišlja o preuzimanju lokala Supercaffe u obližnjoj Preobraženskoj. Preuzimanje Supercaffea Cro Copa bi, prema prvoj ponudi, navodno stajalo 450 tisuća eura, što je zaista mnogo jer je prostor u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve, kao i gotovo svi poslovni prostori na Cvjetnom trgu i oko njega, koja ga je dala u najam, pa je zapravo riječ tek o otkupu inventara i posla. No, pregovori su navodno tek počeli. A sadašnji zakupci Supercaffea, Zlatko Balaško i Ivan Jokić, ionako su prezaposleni, imaju Noa bar na Zrću, suvlasnici su Johann Francka na Trgu bana Jelačića, držali su klub Pepermint u Ilici koji su preselili u svoj lokal Maraschino u Margaretskoj i stvorili novi klub Peper, a donedavno su držali i KIC u Preradovićevoj, koji upravo uređuje najmoćnija ugostiteljska ekipa u Hrvatskoj na čelu s Nikolom Bušljetom koja nedaleko, u Bogovićevoj, drži jedan iz lanca svojih klubova La Bodega. Svi su oni na oku Josipa Radeljaka koji živi u stanovima na trećem i šestom katu kuće koju mnogi nazivaju “zgrada bivšeg kina Zagreb”, iako je kino bilo u dvorani iza te zgrade.

Hanza Media

Sa suprotne strane trga, iz stana od oko 200 kvadrata s prvog kata zgrade u kojoj je dućan Benetton, sve promatra vlasnik zaštitarske tvrtke Sokol-Marić, Zlatko Marić, koji se prije nekoliko godina tamo preselio s Pantovčaka. U taj stan, kojemu je ulaz iz Bogovićeve, krajem 90-ih s obitelji se uselio kralj poker-aparata Vjeko Sliško, no nije ga uknjižio na svoje ime, nego na očevo. Na Sliška je u studenome 1999. ispred najpoznatije zagrebačke knjižnice i čitaonice Bogdana Ogrizovića u Preradovićevoj pokušan atentat zoljom u kojem je smrtno stradao slučajni prolaznik Zoran Domini. No, nepunih godinu i pol kasnije, u ožujku 2001., tridesetak metara od Sliškova stana ipak ga je likvidirao belgijski plaćenik James Cappiau - kojega je odmah potom ispred kina Europa upucao Sliškov tjelohranitelj Ivica Bertić. Sliškova obitelj napustila je stan na Cvjetnom, a nakon smrti Sliškova oca stan je pripao njegovoj kćeri Miri i šogoru Miji Kovči koji ga je prodao Mariću prije desetak godina. Jedno je vrijeme u tom stanu u najmu bio fitness klub.

Iz Horvatinčićeve zgrade, koja je unatoč nizu prosvjeda otvorena 2011., navodno ne gleda baš mnogo očiju prema trgu jer prodaja stanova po visokim cijenama nije išla dobro, pa navodno razmatra mogućnost prodati je investicijskom fondu.

Na prostoru Cvjetnog trga, kao i sada, već više od 680 godina ljudi se sastaju, trguju, ubijaju, pokapaju, planiraju, spletkare, grade, ruše, bune se protiv gradnje bogataša… A sve je počelo kada je na livadi podno južnih zidina Gradeca 1334. oformljeno Margaretsko groblje stanovnika iz (v)iličkog podgrađa i podignuta srednjovjekovna drvena katolička crkva Sv. Margarete koja je 1378. dobila status župne crkve. No, ni u davna doba na tom prostoru nije uvijek bilo mirno.

“U borbi grada (Gradeca) s Kaptolom provale Kaptolci na Staru godinu 1596. na to groblje, te izkopaše i pobacaše lješine”, stoji u zagrebačkim povijesnim zapisima.

Dio broda

Crkva sv. Margarete izgorjela je 1712., a na istome je mjestu sagrađena nova drvena crkva, ovaj put s lukovičastim zvonikom. “Kod kopanja dosta duboka temelja za zvonik izkopan je kljun od broda, a dokazom toga morala je tu u prastaro doba teći Sava”, stoji u zapisu iz 18. stoljeća.

Povijest nas uči da je na prostoru današnjeg Cvjetnog trga nekoć bilo i gradsko gubilište!

“10. sečna na pijacu Sv. Margarete vojniki Horvatski koji vu Italiji cirkve razbijali i poglavarom svojim suprot se postavljali, dva glave, jeden i ruku zgubili jesu. Deset drugi to gledeći milošću zadobili. Četrnaest pako drugeh pribita na galge vojničke koje na rečenom pijacu od Margeretinja do Kraljeva za strah i i peldu drugima stajale jesu”, zapisano je u kronici Zpomenka prepechenij iz 1774.

Crkva, u to vrijeme katolička, od gradnje crkve Sv. Margarete 1378. krenula je s biznisom oko nje: dvotjedne sajmove Margaretinje na prostoru između crkve i (V)Ilice otvarali su svakog 13. srpnja više od 400 godina, do 1794. Tada je novosagrađena crkva nakon požara prodana Grčkoj ortodoksnoj crkvenoj općini u Zagrebu, koja ju je preuredila za pravoslavno bogoslužje i dala joj novo ime - Sv. Preobraženja Gospodnjega.

Naime, u Zagreb je 1780. došlo prvih 28 pravoslavnih doseljenika iz Grčke i Makedonije, a zna se da ih je 1785. u Zagrebu živjelo 40-ak u osam pravoslavnih obitelji: Demeter, Gavela, Millin (kako se prvo zvao hotel Dubrovnik na Trgu bana Jelačića)… U sljedećih 60-ak godina među pravoslavnim vjernicima u Zagrebu počinju prevladavati doseljeni Srbi pa je 1848. ortodoksna crkvena općina svojem nazivu dodala pridjev Srpska. Do 1866. u Zagrebu živi 280 pravoslavnih vjernika, a Srpska ortodoksna crkvena općina na mjestu stare drvene crkve zida novu prema projektu Franje Kleina.

Arhivska fotografija
Josip Siebenschein podigao je palaču na južnom dijelu trga. Zbog nje su srušene skromne prizemnice pa je došlo do prvog prosvjeda i sukoba bogataša i susjeda

Klein je 1874. projektirao i trokatnu neorenesansnu palaču Josipa Siebenscheina, gradskog zastupnika i predsjednika Izraelitske bogoštovne općine, na južnom dijelu trga. Kako su zbog gradnje raskošne palače srušene skromne prizemnice, došlo je do prvog prosvjeda i sukoba između bogataša-graditelja i susjeda koji su željeli da se na tom prostoru uredi trg. Grad je odbio zahtjev građana i dopustio gradnju palače, službeno - jer trg nije bio predviđen po Regulativnoj osnovi iz 1865. Tako je trg nastao tek 24 godine kasnije.

U međuvremenu je u Preobraženskoj 6, u kući koja je srušena zbog gradnje Horvatinčićeve zgrade, 1875. rođen pjesnik Vladimir Vidrić.

Karakter

Prema planovima gradskih čelnika iz 1878., na praznom posjedu baruna Jelačića, koji je bio omeđen današnjim ulicama Bogovićeva - Margaretska - Ilica - Petrićeva, bila je predviđena gradnja HNk-a. Naime, barun Jelačić oporučno je petinu svoga zemljišta 1865. darovao hrvatskome Zemaljskom kazalištu. No, ban Dragutin Khuen-Héderváry dao je HNK sagraditi na današnjemu mjestu, koje je bilo stočno sajmište na kraju grada. U to je vrijeme na središnjem dijelu današnjega Cvjetnog trga, ispred crkve, stajao niz starih jednokatnica s gostionicom K starom dobričini. Od 1880. ispred te gostionice oformljeno je ljetno stajalište fijakera i omnibusa koji su tri do četiri puta dnevno vozili kroz Svilarsku ulicu (nazvana po aleji stabala dudova svilca i manufakturi svile Bubara koju je utemeljila carica Marija Terezija) do kupališta na Savi.

Na zapadnoj strani trga, uz jednokatnicu u kojoj je bilo kino Metropol, te s druge strane uz Vidrićevu rodnu kuću, 1886. je prema projektu Hermanna Bolléa sagrađena kuća Granitz koju je podigao poznati tiskar i izdavač Ignjat Granitz.

Lokacija trga - s planiranim nazivima A trg ili Margaretski trg - utvrđena je Regulatornom osnovom 1887., a odluka o njegovu uređenju bit će donesena tek 1895. kada je parcelizirano zakladno zemljište. Od 1892. do 1897. srušene su sve kuće ispred crkve, na današnjem platou trga, a prazan prostor ipak je dobio privremeni naziv Trg Q.

Arhivska fotografija
Grad je 1874. odbio zahtjev građana da se ispred Margaretske crkve oformi trg jer nije bio predviđen po Regulativnoj osnovi iz 1865. Tako je trg nastao 24 godine kasnije, 1889.

Karakter trga odredio je Hermann Bollé koji je 1897. napravio prvi projekt njegova uređenja, te godine je trg preimenovan u Trg Petra Preradovića, a Svilarska ulica u Preradovićevu. Na praznom zemljištu istočno od trga, na kojem zaslugom bana Khuen-Héderváryja nekoliko godina prije nije niknuo HNK, 1898. prema projektu Josipa pl. Vancaša počela je, a 1899. dovršena je gradnja monumentalne palače Prve hrvatske štedionice s prolazom Oktogon. Pri kopanju temelja pronađene su ljudske kosti s Margaretskog groblja.

Štruca Kruha

U isto vrijeme sagrađena je palača Farkaš arhitektonskoga biroa Hönigsberg & Deutsch (u kojoj je danas dućan Benetton), čime je utvrđen građevni pravac Bogovićeve. Naime, Bogovićeva nije postojala do 1902., duž nje bila je dugačka drvena ograda koja je ograđivala dvorišta skromnih jednokatnica. Ulaskom u novo stoljeće Srpska ortodoksna crkvena općina odlučila se na facelifting crkve Sv. Preobraženja Gospodnjeg pa se od 1899. do 1914. gradila nova i veća kupola crkve te izvodila promjena položaja pročelja prema projektu Hermanna Bolléa.

Odlukom gradskih vlasti na trgu je 1906. otvorena gradska tržnica, a 1918. neki je genijalac (i tada ih je bilo!) iz Gradskog ureda dopustio postavljanje velike trafostanice na mjestu današnjeg spomenika Petru Preradoviću. Trg je asfaltiran 1910., a u sljedećih 20-ak godina dobio je i taksi-stajalište, benzinsku crpku, javni sat i telefonsku govornicu.

Sjeverno od trga, u Preobraženskoj, 1920. sagrađene su palača Centralne eskomptne banke i mjenjačnice Dioniza Sunka. Na uglu s Varšavskom ulicom (do 1946. Samostanskom) prema projektu Huga Ehrlicha 1924. sagrađena je palača Ehrlich ili kuća Del-Ka. Zatim je na uglu Preobraženske i Ilice 1930. sagrađena zgrada Pravoslavne općine Stanka Kliske i Jurja Denzlera. Na suprotnoj strani trga, na palači Siebenschein, 1932. zamijenjeno je neorenesansno pročelje s klasicističkim.

Arhivska fotografija
Na uglu Preobraženske i Ilice sagrađena je zgrada Pravoslavne općine. Na trgu su tržnica, taksi-stajalište, javni sat i telefonska govornica

Još jedna zgrada Pravoslavne općine - koja je prenamijenjena u dvoranu kina Zagreb 1948. - građena je od 1934. do 1935., a 1937. ispred nje, na mjestu stare jednokatnice s kinom Metropol, prema projektu Antuna Ulricha sagrađena je modernistička šesterokatnica, danas najpoznatija po tome što u njoj živi Radeljak.

Spomenik Petra Preradovića, rad kipara Ivana Rendića, na Preradovićev je trg premješten 1956. s Strossmayerova trga (nalazio se preko puta Umjetničkog paviljona) gdje je bio od 1895. Točno iza spomenika, prema crkvi, gotovo 80 godina bila je autobusna stanica na liniji prema Trnju i Samoboru, sve do 1959. kada je otvoren Autobusni kolodvor u Držićevoj.

Arhivska fotografija
Od 1880. do 1959., kada je otvoren Autobusni kolodvor u Držićevoj, na trgu iza spomenika bila je autobusna stanica na liniji prema Trnju i Samoboru

U razdoblju nakon 1945. trg je nosio ime Trg bratstva i jedinstva, a početkom 90-ih vraćeno mu je ime Trg Petra Preradovića. Do sredine 80-ih Cvjetnim trgom odvijao se promet i na njemu je bilo taksi stajalište pa su i taksisti godinama činili važan dio života toga trga, baš kao i tapkaroši, šverceri kino karata za kojima je vladala velika potražnja od 50-ih do 80-ih, pa bi oni na trgu diskretno pitali svakog prolaznika: “Stari, trebaš kartu?” Kino Zagreb, poznato je, srušeno je zbog Horvatinčićeva projekta, a kino Europa je navodno pod veoma povoljnim financijskim okolnostima preuzeo producent Boris T. Matić.

U 70-ima je uz kino Zagreb otvorena državna pizzeria Zadar (danas lokal VIP) u kojoj su se nudile male, zapečene pizze iz kalupa, a ona je prva imala veliku terasu na Cvjetnom i započela trend...

U dvorištu u Preradovićevoj, prije knjižnice Bogdan Ogrizović, godinama je radila pekara koja je do 1987. - i otvaranja prvog zagrebačkog sendvič bara Pingvin u Teslinoj - bila jedino mjesto gdje se noću moglo dobiti nešto za jelo - u ponudi je bila samo štruca od kilogram kruha.

Na početku Preobraženske iz smjera Cvjetnog trga godinama je bila Vjesnikova poslovnica, srušena zbog gradnje Horvatinčićeva Centra Cvjetni, u kojoj su se predavale smrtovnice i mali oglasi za Večernji list. Svojevrsnu konkurenciju 80-ih su im radili osnovnoškolci koji su na pločniku uz kestenjara prodavali stare romane, pa je tamo stvorena prava strip-scena.

Arhivska fotografija
Pizzeria Zadar imala je jedinu terasu, tapkaroši su švercali kino karte, a osnovnoškolci su na trgu uz kestenjara prodavali romane

Na Cvjetnom trgu još od sredine 60-ih gotovo svakodnevno glasne i elokventne političke govore držao je poznati oriđinal Branko, poznat po drvenim klompama u kojima je hodao, a koje je sam izradio. Govorili su da je bio najbolji student generacije te da je jedan dan naprosto puknuo pa je ostatak života proveo odjeven u donji dio plave trenirke i sako sa zakrpama, uglavnom na potezu oko Cvjetnog trga u blizini kojega je i stanovao, držeći svoje legendarne govore. Nestao je 90-ih, kada je nestala i dotadašnja atmosfera Cvjetnog trga.

Hladan i bez duše

No, u to je vrijeme u Preradovićevoj mali kafić Pif otvorio jedan od sinova Hrvoja Šarinića, a taj nepretenciozni lokal do danas je ostao okupljalište kulturnjaka. Konture današnjeg izgleda, po mnogima hladnog i bez duše, Cvjetni trg počeo je dobivati 1995. kada je prema projektu Mihajla Kranjca i Berislava Šebetića izvršena temeljita rekonstrukcija njegova pločnika i bitno mu je promijenjena urbana oprema. Zelena akcija je prosvjedovala, vlasti su obećale da će projekt promijeniti, ali je započela akcija Oluja, pa je fokus građana s Cvjetnog prebačen na Knin. Najviše je prijepora bilo zbog toga što su posječena stabla, a uklonjene su trafika i vodena crpka, popularni “željezni Martin”.

Do masovnih prosvjeda protiv Tomislava Horvatinčića koji je u sklopu projekta preuređenja bloka Trg Petra Preradovića - Ilica - Gundulićeva - Varšavska krenuo rušiti Granitzevu i još stariju Vidrićevu rodnu kuću došlo je 2007. Prosvjedi nisu uspjeli, tek su otegli radove na višekatnoj poslovno-stambenoj zgradi Centra Cvjetni koji je prema projektu Borisa Podrecce naposljetku otvoren u travnju 2011.

Najistaknutiji kafić Centra Cvjetni, koji se prostire na dvije etaže i gleda na Cvjetni trg, već je promijenio dva najmoprimca jer je očito cijena najma bila previsoka da bi se u njemu moglo opstati, pa je sada Horvatinčić odlučio da će ga otvoriti njegova tvrtka. No, s pojavom Centra Cvjetni terase na Cvjetnom još su više zaživjele i postale središnje mjesto javnog okupljanja u gradu, a ni skandal s terasama-kućama to neće promijeniti, sasvim sigurno barem ne još neko vrijeme.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
10. studeni 2024 00:12