"Meni nije jasno zašto svi koji odlaze na rad u zapadne zemlje EU, od radnika do liječnika žive u takvim stanovima, a ne kupuju svoje nekretnine?", pitala je jedna čitateljica u raspravi koja se razvila na Facebooku D&D-a ispod našeg teksta o priuštivim stanovima u Austriji, naslova "Polovica stanovništva Beča živi u iznajmljenim subvencioniranim stanovima". Rasprava se vodila i o sličnom načinu stanovanja mnogih u Njemačkoj.
Nadalje, netko se pitao: "Koja je poanta onda raditi 40 godina, ne stvoriti dvije nekretnine pa ako imaš djecu da to dalje oplode i imaju dobar start?".
Jedan od odgovora u raspravi je bio: "Stanovanje im je jeftinije i imaju više novca za neke druge stvari. Primjerice oni mnogo putuju, po nekoliko puta godišnje. Nama se život sveo na "režije i hranu"." Odgovor jedne osobe je bio: "U Njemačkoj ista stvar. Stan se dobije bez problema na duži period bez briga o nenormalnom podizanju rente, također s opcijom doživotnog iznajmljivanja, pa nema potrebe za kupnjom vlastite nekretnine tko ne želi. Ali naravno kod njih je podstanarstvo odlično zakonom uređeno, nema kao kod nas zavrzlama ako se ne poštuje ugovorom dogovoreno."
I u nastavku replika: "Zato što nema potrebe za kupnjom nekretnina kad primjerice imate ugovor na 10 ili 20 godina s fiksnom stopom najma. Postoje dvije različite opcije takvog stanovanja u Beču i nema nikakvog razloga za stavljanjem kreditne omče oko vrata ako uživate tako ugovoreno socijalno stanovanje. Stanove uređujete po svom ukusu, unajmljuju se uglavnom prazni i ljudi u njima žive uglavnom jako dugo uz prilično fiksnu stopu najma...Čak i s malim učešćem može se dobiti stan doživotno na najam, ali takve uvjete diktira određena vrsta plače, ako baš jako dobro zarađujete takvo stanovanje vam nije omogućeno, ali čak i klasični najam je kod njih dobro pravo reguliran..."
Naravno, u zapadnim zemljama plača se i porez na nekretnine i to je sasvim normalna stavka kao što je plaćanje računa za struju. Prema nekim komentarima ispada je da imati jedan stan ustvari "mrtvi kapital", no drugo je imati čitavu zgradu za iznajmljivanje što je biznis.
Dio naših čitatelja "branili" su način na koji se kod nas to radi, odnosno da skoro svi imaju svoj stan ili kuću, te njih ostavljamo i u nasljedstvo: "Nekretninu koju sam naslijedila od roditelja, lijepo sam prodala i kupila nekretninu koju sam htjela, u drugoj županiji...svaka nekretnina ima svoju vrijednost.", napisala je jedna osoba.
Netko je napisao da u mnogim zemljama zapada tako stanovnicima ostane više novca na raspolaganju, odnosno da "oni godišnje više putuju, a i kupuju nekretnine u inozemstvu". Također, ulažu u dodatno obrazovanje kako bi im rasle plače, i ne ovise o novcu od iznajmljivanja stanova. Važno je i da takvi dostupni stanovi za najam pomažu u ranijem osamostaljivanju.
Doduše, neki su naglasili da u tim zemljama ni kupnja stana nije poseban problem ako se netko umjesto klasičnog najma odluči na to putem kredita. "Moj je sin kupio stan u centru Amsterdama. Izračunao da će mu kredit biti malo veći od najamnine. Ima, doduše, odličnu plaču, te je otplatio kredit brzo", napisala je jedna gospođa.
O ovoj temi razgovarali smo s Vedranom Likan, direktoricom agencije Colliers Hrvatska,
koja kaže da su razlozi da u zapadnim zemljama najam stambenog prostora ima daleko dominantniji udio u odnosu na vlasništvo višestruki.
- Vlasništvo nad nekretninom vezuje i obvezuje – dok se kod nas još uvijek smatra pravom, a ne odgovornošću i obavezom. Nekretnine nude rizik u pogledu očuvanja i stalnog podizanja vrijednosti što većina vlasnika očekuje, no u zapadnim zemljama postoji svijest o još važnijem, a to je da one traže kontinuirani angažman, stalno ulaganje, redovita davanja i, unatoč uvriježenom mišljenju, nisu proizvod za pasivne ulagače. Istovremeno kod nas često vidimo i čujemo – kupit ću stan, pa neka i stoji prazan, neće nigdje uteć‘ - navodi V. Likan.
Nadalje, zapadna tržišta potiču vlasništvo nad nekretninama prvenstveno kao oblik ulaganja iz kojeg proizlazi biznis – dakle davanje u najam, ostvarivanje prihoda i profitabilnost kroz dugoročnost vlasništva, ne nužno s interesom za vlastito korištenje.
- Kod nas se nekretnine mahom nasljeđuju, dok u zapadnim zemljama takav princip nije niti automatski, a niti očekivan od strane potomaka. U tom su smislu odgajani su da budu više samostalni, a nasljedstvo je samo dobrodošao bonus s godinama, ako govorimo o prosječnom stanovništvu. Također, veća i zrelija tržišta omogućuju i nude puno više investicijskih proizvoda koji ujedno nude i veću sigurnost, kao što su recimo državne obveznice, odnosno ulaganje štednje u više košara - navodi razloge.
Likan dodaje kako je pravni okvir najma stambenog prostora u zapadnim zemljama puno kvalitetniji, a tržište uređenije, što nudi i vlasniku i unajmljivaču veću sigurnost, a vlasnika stana obvezuje na konstantno ulaganje i održavanje kvalitete stambenog prostora pa se na tim tržištima niti približno ne može koristiti teza koja je uvriježena kod nas da „plaćanjem najma ulažeš u tuđu nekretninu“ – upravo suprotno, na zapadu se zna da vlasnik ulaže u svoju nekretninu, a unajmljivač plaća samo – uslugu njezinog korištenja.
- Tržište nekretnina u zapadnim zemljama puno je veće, aktivnije, likvidnije i dinamičnije, dok se kod nas još uvijek kupnja ili stan smatra investicijom „za cijeli život“. Iz sociološke perspektive, vlasništvo nad nekretninom smanjuje fleksibilnost u pogledu stila života i rada – stambena nekretnina koja vam odgovara dok ste student, neće zadovoljavati vaše potrebe kada oformite obitelj, a kamoli kada ćete imati više djece. Ako je kupljena kreditom, sigurno će se teže odlučiti hoće li se odseliti u drugu državu ili grad radi školovanja ili posla. Dakle, neminovno će ograničiti životnu i radnu mobilnost - smatra Likan.
Također, iz ekonomske perspektive, vlasništvo nad stambenom nekretninom, ograničava naročito ako je kupljena kreditom, smanjenje kreditne sposobnosti za slučaj da se želi pokrenuti vlastiti biznis, ali i pri odlučivanju koliko novaca uložiti u održavanje nekretnine, ili pak putovati, školovati se i slično. Dodatno, kako kaže, na zapadnim tržištima ulagači u nekretnine smatraju nekretnine – profesijom, biznisom, financijskim proizvodom, a sami najčešće žive u najmu upravo radi spomenutih razloga ili koriste svoje vlastite nekretnine za povremeno korištenje koje u vrijeme dok ih oni ne koriste – stvaraju za njih financijski rezultat, najčešće kroz najam.
U Hrvatskoj je visoki postotak vlasništva nad nekretninama, naročito stambenim, posljedica povijesnih, ali i društvenih i ekonomskih okolnosti.
- Kao i u drugim bivšim tzv. komunističkim zemljama, specifičan je sistem nasljeđivanja, ali i tradicionalnog spremanja bogatstva odnosno novca u nekretnine – prvenstveno jer je novac u prošlosti imao velike oscilacije u vrijednosti sjetimo se visokih inflacija, promjena valuta dinara pa kuna, ukidanje po nekoliko nula na novčanicama, te se kupnjom nekretnina na najjednostavniji način - čuvala vrijednost novca - ističe Likan.
Iako je to naizgled siguran način čuvanja vrijednosti on je dosta statičan u smislu da nema ‘cirkulacije kapitala‘ odnosno investiranja u druge poslove, pa nije ni čudno da se mnogi kod nas samo bave iznajmljivanjem - turizmom ili gradnjom zgrada i kuća.
- Ekonomska pismenost i razmatranje drugih financijskih alata kojima bi se očuvala vrijednost novca kod nas još nisu dosegli zrelost zapadnih tržišta – što među ostalim vjerno vidimo i kroz ogromne štednje u bankama – kao, uz nekretnine, tradicionalnom i možda najčešćem obliku čuvanja novca bez obzira na izrazito niske kamate. Tek nedavno je popularizirano investiranje u državne obveznice i trezorske zapise - komentira Likan.
Dodatno, ulaganje u dionice na našem tržištu još nije steklo niti generalno razumijevanje, a time niti povjerenje ulagača, čemu idu u prilog povijesno loše provedene privatizacije nekada javnih kompanija koje, ne samo da nisu pravovremeno i na pravi način bile ponuđene na tržištu kapitala, već su s vremenom svojim propadanjem potvrdile tezu neisplativosti ulaganja u dionice domaćih kompanija. Iako, investiranje kroz fondove na međunarodnom tržištu kod ulagača u Hrvatskoj raste, ali niti približno brzo kao u nekretnine.
Slijedom svega, Vedrana Likan zaključuje, kako će nekretnine kod nas još dugo vremena biti jedan od najatraktivnijih financijskih proizvoda.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....