Utorak 20. kolovoza ujedno je bio 909. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, državi opet zahvaćenoj toplinskim valom koji će navodno s manjim promjenama potrajati sve do idućeg tjedna. Temperature koje bi na bojištima trebale danima biti oko plus 35 ili više već su donijele i rezultate po pitanju teškog stanja ukrajinske strujne infrastrukture – zajedno sa zatopljenjem rasla je i potrošnja električne struje, a porasti od 2,5 do 3,3 posto po danima bili su dovoljni da se od ponedjeljka 19. kolovoza opet krene sa širim redukcijama. Imajući u vidu vremenske prognoze, jasno je da će ovakvi oblici štednje potrajati, a možda biti i oštriji, ovisno od dana do dana (kako će građanstvo trošiti više od raspoložive kombinacije proizvodnje i uvoza). Pri tome se užurbano radi i na priprema opskrbe za nadolazeću sezonu grijanja 2024/2025, čije je izdržavanje u Kijevu proglašeno i „pitanjem nacionalne sigurnosti“. Posebno se to odnosi i na Harkiv, drugi po veličini grad u državi – gdje su ruski raketni napadi uništili praktično sve energetske proizvodne kapacitete. Ondje se sada radi na decentralizaciji grijanja, vodoopskrbe i za sve to nužne proizvodnje struje, instaliraju se modularne kotlovnice i kogeneracijska postrojenja i čitav se sustav zapravo radi iznova, ovoga puta i novijim tehnologijama.
Za to vrijeme Volodimir Zelenski apelira na saveznike da dostave obećanu vojnu pomoć i dozvole korištenje već zaprimljenih oružnih sustava dugog dometa na prostorima Ruske Federacije, napominjući kako se preko granice u ruskoj oblasti Kursk uspostavlja „tampon zona“ koja bi trebala smanjiti prekogranične napade agresora (baš kako su prije tri mjeseca Rusi opravdavali i svoj upad na sjever Harkivske oblasti u Ukrajini). Ondje se do 19. kolovoza navodno osvojilo do 1.250 kvadratnih kilometara prostora i 92 naselja, a ruski izvori napominju da su Ukrajinci tamo koncentrirali neke od svojih borbeno najspremnijih postrojbi. Nasuprot tome, ruske snage su navodno na to novo bojište interventno premjestile do 11 raznolikih bojni svojih boraca (u pravilu iz postrojbi koje su prethodno itekako stradale u ratu), a čečenski general Apti Alaudinov zalaže se i za aktiviranje obveznika na odsluženju vojnoga roka – dok je Moskvi od pomoći tu bilo i privremeno jačanje bjeloruske vojske uz granicu s Ukrajinom. No dok je ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov držao da takvu operaciju Ukrajina ne bi ni pokrenula bez instrukcija iz SAD, ruska obrana strukturno je prepuštena u ruke ruskom FSB-u – za što su u suradnji vojnih te civilnih vlasti 20. kolovoza formirane i dodatne tri regionalne skupine vojnih snaga (Brijansk, Kursk i Belgorod).
Za kraj spomenimo i cirkus koji je nastao kada se 17. kolovoza čečenski vođa Ramzan Kadirov na društvenim mrežama pohvalio samo u SAD odnedavna dostupnim vozilom Tesla Cybertruck – napomenuvši kako je riječ o poklonu Elona Muska. Ne samo da je sam Musk 19. kolovoza opovrgnuo davanje takvog poklona („Da li ste stvarno toliko retardirani da mislite kako bih ja donirao Cybertruck ruskom generalu?!“) – već se onda Kadirov još danas i dodatno šalio kako na račun tog američkog milijardera, tako i sankcija mimo kojih je na neki način došao do ovog vozila i u normalnim okolnostima itekako ograničene dostupnosti. „Veliko hvala za Starlink! Brzina veze na području specijalne vojne operacije je apsolutno fantastična. Posebni pozdravi od boraca“, poručio je Kadirov Musku koji mu, vjerujemo, neće ostati dužan.
Stanje u regiji Kursk
Nakon preko dva tjedna ukrajinskog upada na jugozapad ruske regije Kursk, i dalje ondje traje intenzivno manevarsko ratovanje u kojem je prilično teško uhvatiti ikakve čvršće borbene linije. Iako ruska strana itekako nastoji stabilizirati to bojište dovlačenjem brojnih novih postrojbi te inzistiranjem redovitom izvođenju protunapada – na Ukrajincima je da što duže zadrže tekuće stanje bojišta, s brojnim prolascima mimo ruskih položaja, te udarima u pozadinu i općenito po neočekivanim ruskim ciljevima. Ipak, kako vrijeme ide to je sve teže, a treba konstatirati i održanje ruskih branitelja u nekoliko bitnih točaka (posebno grad Korenjevo na sjeverozapadu, sela Šeptuhovka i Kaučuk na sjeveru, Ruskoe Porečnoe i Čerkaskoe Porečnoe na istoku, te Puškarnoe, Ruskaja Konopelka i Belica na jugoistoku) koje su načelno ograničile aktualnu borbenu zonu.
Posljednjih dana tu treba posebno istaknuti događanja na jugozapadu bojišta – na potezu od granice s Ukrajinom do rijeke Sejm (oko 15 km prosječno duboki pojas), koji se proteže na 40 km između krajnjeg jugozapada ruske regije Kursk i njenog područja u koje su 6. kolovoza upali Ukrajinci. Ovo je uvelike zona ruskog okruga Gluškovo u kojem se tek počinju voditi ozbiljnije borbe – započete ukrajinskim napredovanjem na zapad, te postupnim prekidanjem prvo kopnenih prolaza prema ostatku regije Kursk (kod grada Korenjevo, ukrajinskom okupacijom sela Oktjabrskoe i Komarovka), a onda i rušenjem mostova koji su tu bili bitne poveznice. Od tri bitna mosta prvo je 16. kolovoza uništen cestovni most u Gluškovskom distriktu, a onda 18. kolovoza i most kod sela Zvanoe (prvo HIMARS, a onda vođena bomba JDAM), te 19. kolovoza i treći most kod mjesta Kariž. Time ne samo da su bitno otežani napori ruskih civilnih vlasti za ikakvom tamošnjom evakuacijom stanovništva, već se zadalo probleme i lokalnim ruskim vojno-sigurnosnim snagama – kako u povlačenju, tako i u dopremi svježih snaga ili bilo kakve ozbiljnije logistike. Međutim, budući je rijeka Sejm ipak tek prosječan vodotok, Rusi su gotovo odmah navalili postavljati preko nje svoje pontonske mostove, a Ukrajinci ih nastoje bespilotnim letjelicama uočiti, tamošnje transporte napadati FPV kamikaza-dronovima, te same takve prijelaze što brže uništavati. Ova igra mačke i miša traje dok Ukrajinci polagano stišću ovaj prostor – s istoka, iz prostora glavnine svog napredovanja, ali i sa zapada, gdje se bilježio njihov upad preko granice do mjesta Tetkino (te na obližnje manje pogranične prostore uz sam tok rijeke Sejm). U takva kliješta koja sa sjevera odvajaju vodotok Sejm bez fiksnih mostova, Rusi su zadnjih dana možda uspjeli ubaciti i dvije bojne pojačanja, ali to nije sigurno, baš kao ni njihov terenski učinak.
Ono što je sigurno – na krajnjem sjeverozapadu ukrajinskog napredovanja, u ruskim se rukama održao barem zapadni dio okružnog središta Korenjevo, dok je dio sjeverno od grada u tzv. „sivoj zoni“. Ukrajinci to mjesto već desetak dana nastoje osvojiti, ali im planove ustrajno mrse česta ruska pojačanja te protunapadi sa sjeverozapada, niz cestu koja Korenjevo spaja s Rilskom kao većim gradom oko 20 km sjeverozapadno (na strateški važnoj magistrali E-38). Slična je situacija i na sjevernoj fronti – gdje ukrajinski izboji (1) između osvojenih sela Vetreno i Žuravli (8 km širine i oko 8 km dubine), te (2) između ruskih uporišta Šeptuhovka i Pogrebki (uski pojas oko 4 km širine i oko 8 dubine) predstavljaju traženje prolaza za neki ozbiljniji proboj. Dok tog proboja još nema, ostaje činjenica kako su Rusi prilaze ovim borbenim zonama sa već spomenute magistrale E-38 udaljene oko 15 km sjeverno navodno nazvali „UAV zonom smrti“, budući da njihova pojačanja i logistika tuda moraju prolaziti pod neprekidnim nadzorom i udarima mase ukrajinskih bespilotnih letjelica.
Što se tiče sjeveroistoka i istoka čitave ukrajinske borbene zone u ruskoj regiji Kursk – brojni protunapadi zadržali su ukrajinske snage na prilazu selima Ruskoe Porečnoe i Čerkaskoe Porečnoe sjeverno od magistrale R-200 (Sudža-Boljšoe Soldatskoe-Kursk), kojom učestalo zadnjih dana napade izvodi ruska 200. arktička motostreljačka brigada. Ipak, nakon višekratnog prelaska iz ruke u ruku, izgleda da su Ukrajinci uspjeli zauzeti Martinovku na toj prometnici. Južnije se još drže ruski položaji u selima Puškarnoe i Ruskaja Konopelka, ali nije jasan status oko 4 km južnijeg sela Ulanok i nedalekog naselja Nižnemahovo na jugozapadu. Ipak, ruski napadi registrirani u toj južnoj zoni krajem prošloga tjedna očigledno su imali određenog uspjeha, tako da se na jugu ove borbene zone u ukrajinskim rukama nalaze Borki i Spaljnoe, dok su sela Krupec, Kamišnoe i Belica u ruskim rukama te priječe tamošnje napredovanje dalje na istok. Prilično je nejasno i stanje jugoistočno i južno od te zone, prema administrativnoj granici s obližnjom Belgorodskom oblašću – gdje neki izvori spominju ukrajinsko držanje pojedinih mjesta u Belgorodskoj oblasti, dok se drugi s tim navodima ne slažu. Kako bilo da bilo, Rusi se hvale da su ukupno evakuirali oko 121 tisuću civila iz regije Kursk, a borbe ondje će se zasigurno nastaviti.
Stanje na bojištima u Ukrajini
Dok je pažnja mnogih i dalje usmjerena prema borbama u oblasti Kursk, treba konstatirati da Rusi i nadalje svakodnevno žestoko napadaju brojne ciljeve u prekograničnoj ukrajinskoj oblasti Sumi – koja je logistička osnova za snage koje su vlasti u Kijevu poslale preko granice. Naravno, ti raznoliki topnički i zračni napadi samo su dio svakodnevne slike žestokih ruskih udara po Ukrajini. Ipak, bacivši pogled na kopnena bojišta u samoj Ukrajini – nije teško zadnjih dana uočiti i određeno usporavanje ruskih aktivnosti kako na sjeveru Harkivske oblasti (zona ruskog prekograničnog upada iz svibnja ove godine), te na većini južnog bojišta u regijama Zaporižje i Herson. Kada se vidi da je podosta ruskih pojačanja poslanih u Kursk baš iz tih krajeva, izgleda da smo možda i na tragu objašnjenja ove terenske pojave. Ipak, sukobi su bilježeni oko Gliboke i Lipci, u Vovčansku (korištenje termobaričkih udara u urbanom prostoru centra grada), te istočnije (Ohrimivka).
Ostatak ukrajinskog bojišta itekako je zadnjih dana bio žestok te aktivan. Kao prvo, to se odnosi na prostor sjevernog Donbasa, od Kupjanska pa da rijeke Siverski Donjec. Ondje su napadi agresora opet bili koncentrirani nedaleko Kupjanska (Sinkivka), a onda posebno oko 20 km niz lokalnu magistralu P-07, kod sela Pišćane Donje (pa na zapad prema rijeci Oskil i selima Gluškivka i Krugljakivka), kod Berestove (većinom zauzeto) te malo južnije nadomak ukrajinskih uporišta Lozova i Stelmahivka. Južnije od toga vodile su se žestoke borbe nadomak ukrajinskih sela Andriivka, Novosergiivka i Novojegorivka, a onda i prema selu Grekivka te nadomak naselja Makiivka (opet ojačan pritisak agresora, koji jednostrano bilježe okupaciju većine naselja) i Nevske. Sve to ipak nije vodilo bitnijim pomacima bojišnice. I južno od rijeke Siverski Donjec također se čulo o žestokim svakodnevnim borbama – posebice na bojištu od Verhnokamjanske, preko okolice sela Spirne i Ivano-Darivka, kod Viimke (za koju su Rusi 19. kolovoza službeno ustvrdili da je okupirana, baš kako su to 30. lipnja oglasili za Spirne i 23. srpnja za Ivano-Darivku) i prema Pereizne. Zapadno od okupiranog Bahmuta nastavljene su borbe od Zaliznjanske na sjeverozapad, te nadomak Grigorivke i Časiv Jara – izgleda koncentrirano na tamošnji sjeveroistočni te jugoistočni segment gdje vodni kanal „Siverski Donjec – Donbas“ nakratko ima nadzemnu trasu kroz masivne cijevi.
Oko 15 km južno od okupiranog grada Bahmuta dolazi na red sjeverna prilazna zona ukrajinskom uporištu Toreck, koje je zadnjih tjedana poprište izuzetno oštrih sukobljavanja. Agresori ondje izvode pritisak prema zapadu (prema ukrajinskim selima Bila Gora, Diliivka, Dačne i Družba), kao uvod u prilaznu zonu samog Torecka. Ondje se i nadalje bilježe borbe oko ruskog prodora kroz naselje Pivnične do rubne četvrti „Mikrorajon br. 1“ samog Torecka, u kojoj vjerojatno traju borbe. Navodno se baš u tom kraju 18. kolovoza zaustavilo i masovni ruski napad (uništeno 10 od 12 korištenih oklopnjaka, te eliminirano više desetaka neprijateljskih vojnika). Ipak, oko 4 km južnije ruske su snage u ponedjeljak 19. kolovoza i službeno objavile okupaciju čitavog naselja Zalizne, što im je otvorilo kako prilaz Torecku s jugoistoka, tako i smjer dodatnog pritiska na prigradsko selo Nelipivka – koje je čuvalo sjeverni prilaz bojištu u obližnjem naselju New York. Budući se Nelipivka sada nalazila pod pritiskom s barem dvije strane, a golema većina ukrajinskog New Yorka je već bila okupirana, nije začudila ni ukrajinska odluka 18. kolovoza da se dodatno izvede povlačenje prema samom selu Nelipivka, napustivši time ostatke naselja New York, ali i prostora istočno od njega. O kompletnom ruskom ovladavanju naseljem New York čulo se kasno navečer 19. kolovoza, dok su to ruski službeni izvori onda i objavili u utorak 20. kolovoza. Pri tome nije jasno je li svo to povlačenje stalo na linijama oko sela Nelipivka, ili će se nastaviti dalje na sjever i sjeverozapad prema tamošnjim rubovima ionako ugroženog Torecka.
Naravno, i zadnjih je dana najžešće poprište borbi bilo oko 30 km jugozapadno od Torecka, na istočnim prilazima Pokrovsku. Dok u ovoj borbenoj zoni i nadalje odolijevaju ukrajinske sjeverne linije (potez Oleksandropilj-Kalinove-Zelene Polje-Vozdviženka), treba napomenuti i već ranije najavljeno formiranje fronte uz tok rječice Kazenji Torec (južno od Vozdviženke i Jelizavetivke, sve do ukrajinskog sela Novotorecke). Na tom su potezu Rusi 18. kolovoza službeno objavili okupaciju sela Sviridonivka, zauzetog još 13. kolovoza u brzom prodoru agresora. Oko 4 km južno od sela Novotorecke agresori su čvrsto ušli u jugoistočni kraj Grodivke – gdje traju žestoke borbe, a Ukrajinci su izvodili i vlastite defanzivne udare vođenim zrakoplovnim bombama po zauzetim objektima na rubu naselja. No zona jugoistočno od Grodivke zadnjih je dana bila poprište dodatnih ruskih napredovanja. Prema ruskim navodima, agresori su s jugoistoka 18. kolovoza ušli u selo Žuravka, te nastavili svoj napad dalje prema naseljima Krasni Jar i Kruti Jar (oko 2 km dalje na sjeverozapad).
Oko 5 km dalje, južno od trase pruge prema Pokrovsku, bilježilo se i dodatne vijesti o ruskim zauzimanjima ukrajinskog prostora – osim prilasku Novogrodivki (početak borbi), na potezu prema jugoistoku čulo se i o okupaciji sela Novoželanne, Zavitne, Komišivka – da bi bojišnica u tom kraju barem privremeno stala na prilazima ukrajinskom selu Ptiče. Time su Rusi tu stigli i na prilaze ukrajinskom gradiću Selidove, kojeg se mjesecima daljinski napadalo, dok je fronta sada samo koji kilometar od njegovih prvih kuća.
Napomenimo kako se tek zadnjih dana najednom krenulo raspravljati i o evakuaciji Pokrovska i okolice kao da već duže nije bilo jasno da se borbe brzo primiču tom kraju. Kako se tek 17.kolovoza obustavilo rad obližnjeg rudnika 1/3 „Novogrodivski“, tako je zadnjih dana pokrenuta i prisilna evakuacija maloljetnika iz obližnjeg Mirnograda. No, dok se djecu i civile evakuira hitno, izgledaju surealno vijesti o istodobnom provođenju javnih nabava za izgradnju utvrda u Mirnogradu kod Pokrovska – s rokom izvedbe do 31. prosinca ove godine, dok bi uz malo loše sreće agresori do tog grada mogli stići dobrano prije kraja kolovoza, budući je bojišnica sada udaljena tek 4 do 6 km od prvih kuća.
No dok se od ponedjeljka 19. kolovoza za Mirnograd i Selidove uvelo i dugotrajni dnevni policijski sat kao mjeru obrambenih priprema za borbe koje predstoje – ipak ostaje činjenica da su iz Mirnograda prije otišle poslovnice pošte i banke (20. kolovoza) nego djeca i civili. Osim toga, napomenimo kako se samo koji km dalje na jugoistok čulo i o ruskom zauzimanju čitavog preostalog prostora istočno od rijeke Vovče (jugozapadno od većeg okupiranog naselja Novoselivka Perša), s naglaskom na okupaciju ukrajinskih sela Mežove i Skučne 18. kolovoza, što su ukrajinski izvori priznali u ponedjeljak 19. kolovoza. Jedino je ostalo nejasno dokle se taj okupirani prostor proteže, na jug uz tok rijeke Vovče – da li samo do lokacije Jasnobrodivka, ili prema ruskim tvrdnjama i južnije, sve do kopnene prevlake preko rijeke Vovče kod Karlivke.
Kako bilo da bilo, preostalih pedesetak km bojišnice istočno i jugoistočno od okupiranog Donjecka ipak je bilo poprilično mirnije. Ondje se bilježilo ruske napade nedaleko Nevelske, zatim borbe na sjeverozapadu okupirane Krasnogorivke (ruski pristup u preostala ukrajinska prigradska naselja), južnije kod Maksimilijanivke, te onda od Kostjantinivke niz cestu O-0532 prema Vugledaru. Napomenimo da se ondje posljednjih dana čulo o dodatnom primicanju agresora s istoka prema trasi ove prometnice – s posebnim naglaskom na prilaz u zoni ukrajinskog naselja Vodjane, gdje su Rusi navodno izbili na cestu i onda s nje krenuli napadati Vodjane (oko 2 km sjeverozapadno od te prometnice). Isto tako se južnije čulo i o napadima kod Vugledara i Prečistivke, kao i južno od Velike Novosilke.
Sva ova borbena djelovanja navodno nisu imala bitnije učinka, baš kao ni borbe u Zaporižju (južno od Orihiva, kod Novodanilivke, te na prilazima ukrajinskim uporištima Pjatihatki i Kamjanske na Dnjepru), te na riječnim otocima u donjem toku Dnjepra (zapadno od sela Krinki).
Zračni napadi
Zadnjih tjedan dana opet su obilježili ukrajinski napadi bespilotnim letjelicama po ruskom prostoru, te učestali napadi Ruske Federacije raketama, vođenim zrakoplovnim bombama i dronovima po raznim ciljevima u Ukrajini. Tako se u srijedu 14. kolovoza moglo čuti o ruskom napadu s 2 rakete Kh-59 i 23 kamikaza-drona Shaheed-136/131 (17 oboreno) na ciljeve u Ukrajini (po nizu infrastrukturnih objekata u više ukrajinskih regija). Uz to se tijekom dana raketama gađalo i regiju Sumi, Herson i luku u Odesi (Rusi su spominjali tamošnje skladište ubojnih sredstava). Nasuprot tome, ukrajinska je strana bespilotne letjelice osim prema pograničnim oblastima Kursk i Belgorod posebno slala prema ruskoj regiji Voronjež (37 komada), te Nižnjem Novgorodu (11 komada) – da bi se onda čulo o napadima na ruske vojne aerodrome „Savaslejka“ kod Nižnjeg Nogoroda, „Baltimor“ i „Borisoglebsk“ u Voronježu, te „Halino“ zapadno od grada Kurska.
Četvrtak 15. kolovoza opet su započela ruska lansiranja 3 vođene rakete Kh-59 (Kursk) i 29 kamikaza-dronova s Azovskog mora na jugu i regije Kursk na sjeveru (svi srušeni). Uz to se vođenim zrakoplovnim bombama gađalo i okolicu Harkiva (Zoločiv) te Kupjanska, a niz puta su tijekom dana bili napadnuti i brojni ciljevi širom ukrajinske regije Sumi (zaleđe vojne operacije u ruskoj regiji Kursk). U petak 16. kolovoza treba opet napomenuti ruske zračne napade s 3 balističke rakete „Iskander-M“na Kijev i Krivi Rih (vojna skladišta i osoblje), te još nekoliko raznolikih dronova (svi srušeni) – dok je težište ukrajinskih djelovanja (uz ruske pogranične regije Kursk i Belgorod) bilo na okupiranom Krimu. Ondje se čulo o djelovanju bespilotnih letjelica iznad Sevastopolja, da bi se kasnije doznalo i o napadima nedaleko Krimskog mosta – u gradu Kerču je navodno bio pogođen protuzračni sustav Pancir-1S, sam most je bio duže zatvoren i promet temeljito poremećen. Sličan je napad bio ponovljen i krajem dana, navodno po području oko željezničkog tunela na izlazu s mosta.
Subota 17. kolovoza opet je započela žestokim ruskim djelovanjima po ukrajinskoj regiji Sumi – krstareće rakete „Iskander-K“ i 14 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 (svi navodno srušeni), dok su štete bile bilježene po gradskoj infrastrukturi i tamošnjem komunalnom poduzeću (izgorjelo mnogo automobila). Pod napadom je bio i niz mjesta na sjeveru Harkivske oblasti, te opet Krivi Rih.
Nedjelja 18. kolovoza započela je trećim po redu napadom balističkim raketama po Kijevu u ovom kolovozu (jedna „Iskander-M“ i dvije sjevernokorejske KN-23 koje se uspješno srušilo), da bi se samo nekoliko sati kasnije bilježio i napad tri krstareće rakete „Iskander-K“ s južnog smjera (sve srušene). Ujedno je bilo registrirano i lansiranje 2 vođene rakete Kh-59 te još 8 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 (svi srušeni). Uz to, Rusi su vođenim bombama gađali i Kupjansk te obližnja mjesta, jednako kao i ciljeve širom regije Sumi (navodno u podršci borbama kod Kurska).
Nasuprot tome, ukrajinska je strana bespilotnim letjelicama tog dana napadala ruske pogranične regije, ali i Rostovsku oblast – gdje su barem dvije letjelice rano ujutro uspjele pogoditi i zapaliti rusko strateško skladište nafte „Kavkaz“ u Proletarsku. Masivan požar koji se tu zapalio ostao je gorjeti iduća dva dana, a nakon što je zahvatio preko 10.000 kvadratnih metara tamošnjeg prostora, u utorak 20. kolovoza postalo je jasno da ga okupljenih oko 500 vatrogasaca ne može svladati – pa su jučer poslijepodne angažirani protupožarni avioni Il-76 kao mjera do sada bez presedana. Nakon što su 2 puta bacili vodu na goruće tankove, požar nije ugašen već su se, štoviše, čule i eksplozije pojedinih spremnika, kao i vijesti o brojnim ozlijeđenim vatrogascima na terenu. Lokalne vlasti poslale su na poprište i 2 vatrogasna vlaka ne bi li pomogli u gašenju, dok crni dim polako dolazi i do 150 km udaljenog grada Rostov-na-Donu.
Ponedjeljak 19. kolovoza opet je bilježio lansiranje 11 ruskih kamikaza-dronova s Azovskog mora (Primorsko-Ahtarsk) i iz ruske regije Kursk – a navodno su sve bile srušene u dolasku. Zauzvrat, ukrajinske bespilotne letjelice napadale su ruske pogranične regije – s posebnim naglaskom na pokušaj napada na strateški važan željeznički most preko rijeke Desne u ruskoj regiji Brijansk (nažalost s malo uspjeha). Konačno, utorak 20. kolovoza opet je započeo ruskim raketnim napadom na Kijev (vjerojatno krstareći projektili „Iskander-K“ iz ruske regije Brijansk), da bi se kasnije čulo još i o lansiranju dvije balističke rakete („Iskander-M“ ili sjevernokorejske KN-23) iz regije Voronjež, vođenih raketa Kh-59 iz zračnog prostora iznad Kurska i okupiranog Zaporižja (dvije srušene), te 26 kamikaza-dronova (25 srušeno).
Osim o pogotku u sjeverno predgrađe Kijeva Višgorod (vojno ljudstvo), čulo se i o napadima na ciljeve na zapadu grada (navodno vojni poligon te pogon za proizvodnju streljiva u mjestu Brovari) – dok su ruski izvori govorili i o uništenju vojnih zaliha goriva te maziva u Ternopilu na jugozapadu Ukrajine (navodno u okviru tamošnje željezničke infrastrukture). Ujedno, bilježeni su i napadi na Hmeljnicki, kao i niz ponovljenih udara po energetskim objektima i drugim ciljevima ukrajinske regije Sumi – što sve nipošto nije omelo ukrajinske operacije na jugozapadu obližnje ruske regije Kursk.