Subota 24. kolovoza ujedno je i 913. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, državi koja zadnjih dana (baš kao i Hrvatska) uživa u još jednom toplinskom valu. Zahvaljujući dovršetku remonta još jednog bloka nuklearnih elektrana, uvozu struje (Slovačka), te nedavnim radovima na ukupnoj mreži – izgleda da će Ukrajina i ovih dana ipak uvelike uspjeti izbjeći redukcije struje, usprkos bilježenom porastu potrošnje od oko 1,6 posto dnevno prema kraju ovoga tjedna. Napomenimo ovdje još i javno obilježen povratak struje u Harkiv, kojim se jučer proslavilo Dan grada i nacionalni Dan zastave – dok je u svečanom raspoloženju dočekan i Dan neovisnosti Ukrajine, obilježen danas, 24. kolovoza širom države.
Osim što se tim povodom u Kijevu bilježilo i posjete indijskog premijera Narendre Modija 23. kolovoza (prvi posjet od rata, uz uručenje humanitarne pomoći ipak je obilježen izbjegavanjem počasti ukrajinskim braniteljima), a onda i poljskog predsjednika Andrzeja Dude 24. kolovoza – napomenimo da je Dan neovisnosti bio povod i za još jedan paket vojne pomoći iz Sjedinjenih Američkih Država. Ukupno 64. paket roba iz zaliha državnih tijela SAD (Presidential Drawdown Authority – PDA), ukupne vrijednosti tek 125 milijuna USD, koncentriran je na protuzračna sredstva, anti-dron sustave, rakete za sustav HIMARS, topničko streljivo kalibra 155 i 105 mm, protuoklopna oružja TOW, Javelin i AT-4, dodatna terenska vozila HMMWV, razno streljivo i eksplozive te medicinsku opremu i rezervne dijelove. Za dodatnu pomoć vjerojatno će se ipak morati čekati novi sastanak Kontaktne skupine za obranu Ukrajine (tzv. „Ramstein format“) čiji će se 24. po redu sastanak nakon gotovo tri mjeseca pauze održati 6. rujna u Njemačkoj. Do tada, fokus javnosti vjerojatno će i dalje prvenstveno plijeniti borbe u ruskoj regiji Kursk (danas 19. dan te operacije), te neprekidno rusko napredovanje u Donbasu, posebno istočno od Donjecka na prilazima ukrajinskim gradovima Toreck i Pokrovsk.
Dok je i sam ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski 22. kolovoza posjetio regiju Sumi (na koju se oslanja operacija u prekograničnoj ruskoj regiji Kursk), treba uočiti kako su i Ukrajina i Ruska Federacija zadnjih dana hitno krenule dopunjavati svoje zakonodavstvo – ne bi li sudionicima takvih borbenih djelovanja dale ista osobna te socijalna prava kao i onima što ratuju u samoj Ukrajini. Dapače, u Rusiji se status veterana tu misli dati i novinarima te propagandistima koji rade na prostoru tzv. „Specijalne vojne operacije“, još jednom podcrtavajući koliko je ratna propaganda zapravo bitna za režim u Moskvi. Do tada treba konstatirati i da se ukrajinski izvori hvale s preko 1.263 kvadratna kilometra pod svojom kontrolom (zapravo je oko pola toga čvrsta kontrola, a ostalo je izgleda prostor intenzivnog manevarskog ratovanja), te snagama od oko 10.000 boraca u nizu segmenata razine bojne s iskusnim ljudstvom. Kako izgleda, njima se nasuprot nalaze ruske snage koje su do sada prošle barem tri vala prikupljanja – od prvog slanja priručnih snaga, preko povlačenja oko 15.000 ljudi iz rezerve te s rubova ukrajinskog ratišta, pa konačno do pristizanja i niza VDV/Spetsnaz snaga iz pozadine čitavog bojišta u Ukrajini. Rezultat svih tih prestrojavanja je izgleda uspostava kakvih-takvih linija oko šireg prostora ovog pograničnog upada (uz Rilsk koji je i dalje nesiguran, a Ljgov ponekad pod topničkom vatrom), dok se bitno lošije stoji s obuzdavanjem samih ukrajinskih snaga unutar tako labavo uspostavljene kutije. Dapače, ostaje nejasno i moguće širenje pograničnih bojišta – ne samo na neki drugi dio ruske regije Kursk, već i preostalih pograničnih oblasti (gdje se u srijedu 21. kolovoza čulo o zaustavljanju pokušaja manjeg ukrajinskog upada u regiju Brijansk, kod okruga Klimovo nedaleko tromeđe Ukrajine, Rusije i Bjelorusije). Sve to je 22. kolovoza bilo temom još jednog sastanka ruskog predsjednika Vladimira Putina s vrhom vlasti i guvernerima pograničnih regija – gdje se čulo o evakuaciji oko 115.000 ruskih građana (kojima se isplaćuju male naknade), logističkim problemima te jačanju „teritorijalne obrane“. Za to vrijeme već sedmi dan gori i veliko skladište goriva kod Proletarska u ruskoj Rostovskoj oblasti, gdje više stotina vatrogasaca (od kojih je pedesetak ozlijeđeno) nije uspjelo obuzdati vatru izazvanu napadom ukrajinskih bespilotnih letjelica u nedjelju 18. kolovoza. Sagledavajući učinak ovog, ali i niza drugih takvih zračnih napada – ne čudi ni ukrajinska odluka o izdvajanju 24 milijarde UAH (oko 523 milijuna eura) za kupovinu dronova ukrajinskoj vojsci i sigurnosnim snagama.
Bojište u ruskoj regiji Kursk
Iako se iz ruskih službenih izvora svakih nekoliko dana čuje kako je ukrajinski prodor zaustavljen, a borbe samo što nisu završile, vijesti koje dolaze s terena ne potvrđuju takve propagandne tvrdnje. Kao prvo, na zapadnom rubu ukrajinske zone na jugozapadu ruske regije Kursk sukobi i dalje traju na širim prilazima okružnom središtu Gluškovo. Ukrajinski prodor prema okružnom središtu usporen je formiranjem obrambene linije na desetak km istočno od samog Gluškova – od sela Komarovka, preko prostora Vrtne zadruge Gluškovo (na cesti i pruzi), do sela Druga Mužica i Kuljbaki, sve oslonjeno na tok rječice Sinjak. Posebna se borba odvojeno odvija i na krajnjem jugozapadu okruga Gluškovo, oko ruskog pograničnog naselja Tetkino – gdje frontalni napadi preko granice nisu uspjeli, da bi onda Ukrajinci prvo zauzeli pojas uz granicu sjevernije, a onda navodno prelaskom tamošnjih vodotokova upali i u selo Popovo-Ležači u neposrednom zaleđu Tetkina oko kojeg borbe navodno i nadalje traju. Bitno je napomenuti kako su Ukrajinci uspjeli prekinuti kopnene veze Gluškova prema okružnom središtu Korenjevo na sjeveroistoku, kao i srušiti niz mostova na rijeci Sejm, koja glavninu okruga Gluškovo prema sjeveru dijeli od ostatka regije Kursk. U toj barem djelomičnoj izolaciji sada oko 3.000 ruskih vojnika brani Gluškovo s osloncem na pontonske mostove koje Rusi učestalo postavljaju, a Ukrajinci intenzivno nastoje rušiti. Time je formirana pogranična borbena zona Gluškovo dužine oko 30 km (od Tetkina do spomenute obrambene linije na istoku), te dubine oko 8 km (od granice do rijeke Sejm), od oko 530 kvadratnih kilometara – u kojoj Rusi stoje pred dilemom ili je braniti uz logističke probleme, ili se povlačiti preko Sejma uz gubitak još jednog okruga te njegova okružnog središta.
Kao drugo, ništa bolja nije ni situacija na sjeverozapadu čitavog aktualnog bojišta u regiji Kursk kod već spomenutog okružnog središta Korenjevo – gdje su ukrajinske snage došle do grada, izgleda osvojile njegov istočni dio, ali ne uspijevaju sa sjevera ući u mjesto i zaokružiti pobjedu, te si njome otvoriti prolaze po tamošnjim bitnijim prometnicama kojima Rusi sa sjeverozapada uglavnom izvode protunapade. Na istok od Korenjeva fronta izgleda desetak km grubo prati rijeku Krepna, gdje je u ukrajinskim rukama selo Olgovka, a ruska obrambena linija ide od sela Matveevka, sjeverno od Olgovke pa do Kremjanoe. Budući se samo nekoliko km sjevernije od tog poteza zadnjih dana moglo vidjeti mobilne prodore ukrajinskih snaga (prema selu Aleksandrovka), pitanje je koliko će tu dugo ruska obrana držati položaje. Slična je situacija i na sjeveru čitavog ovog bojišta, gdje se i dalje drži ruska obrambena zona Varvarovka-Skriljevka-Šeptuhovka (iako ima naznaka da je opkoljena ukrajinskim manevriranjem sjevernije), a nakon većih borbi u ruskim su rukama usprkos gubicima ostala i sjeveroistočnija naselja od Kaučuka do Kromskie Biki. Napomenimo da je oko 16 km južnije izgleda u okruženju ostala ruska posada sela Mala Loknja, gdje su nanovo vođene ozbiljnije borbe – dok se o sličnom okruženju priča i za oko 9 km istočnija sela Bahtinka i Rozgrebli do kojih se bojišnica izgleda pomakla savladavanjem ruske obrane u selima Ruskoe Porečnoe i Čerkaskoe Porečnoe (oboje sjeverno od magistrale R-200, iz Sudže preko Boljšoe Soldatskoe pa prema Kursku).
Kao treće, dok se na samoj magistrali R-200 čuje o ponovnom ukrajinskom zauzimanju sela Martinovka, a onda i ukrajinskom pomaku oko 6 km sjeveroistočno prema okružnom središtu Boljšoe Soldatskoe – borbe se ondje navodno vode uz naselja Novosotnicki sjeverno od R-200 i Krugljik južno od te prometnice, s ruskim snagama posebno koncentriranim jugoistočnije. Izgleda da im ondje kao oslonci služe naselja Birjukovka i oko 12 km južnija Vorobža, dok se borbe registriraju zapadno od te linije, s naglaskom na sela Mihailovka, Puškarnoe te Ruskaja Konopelka. Konačno, a kao četvrto, na jugoistoku čitavog ovog bojišta u ruskoj regiji Kursk, treba napomenuti da Ukrajinci i nadalje polagano šire sigurnu zonu oko mjesta Sudža, jugoistočno od naselja Dmitrjukov pa s očiglednim osloncem na tok rijeke Psjol – sve do sela Borki i Spaljnoe (kod kojeg se ustrajno bilježe borbe). Lako bi moglo biti da je zona nekoliko km istočnije i jugoistočnije od ovih položaja (do linije Belica-Giri-Ozerki) zapravo zona manevarskog ratovanja o kojem zadnjih dana imamo malo informacija.
Stanje na bojištu u Ukrajini
Dok se i dalje svakodnevno bilježe brojni topnički i zračni napadi na ukrajinske ciljeve, učestalost ukupnih kopnenih sukobljavanja tijekom proteklog tjedna postupno je opadala – uz vidljivo koncentriranje borbi prema nekoliko zona. Kao prvo je područje fronte između Kupjanska i okupiranog grada Svatove, zonu ukrajinskog grada Torecka, te i nadalje najaktivnije bojište u smjeru ukrajinskog grada Pokrovska. Ostatak borbenih zona, iako nije nipošto bio miran, ipak bilježi bitno manje napadajnih akcija i okršaja. Sve ovo rečeno posebno se ogledava na sjeveru Harkivske oblasti, gdje su borbe opet bile vođene na prilazima okupiranim mjestima Gliboke i Staricja, te u samom gradu Vovčansku. Uz preslagivanja ruskih jurišnih snaga te jačanje obrambenih položaja, tu se općenito bilježilo i aktivno izviđanje ukrajinske strane, možda i u pripremi budućih napada. Ujedno, agresori su i dalje blokirani u prostoru Agregatnog zavoda u centru Vovčanska, gdje ih se opskrbljuje isključivo iz zraka, dronovima.
Oko 80 km jugoistočno, na bojištu kod ukrajinskog grada Kupjanska, opet se brojalo ruske napade na uporišta Sinkivka i Petropavlivka, ali bez većeg učinka. Nije jasno jesu li tako prošle i borbe oko 22 km jugoistočno, na prostoru okupiranih sela Tabaivka i Pišćane Donje. Naime, ondje se čulo o brojnim ruskim napadima kako direktno na zapad, prema rijeci Oskil (sela Novoosinove i Gluškivka), tako i na jugozapad (Lozove), ali i južnije kod Stelmahivke te Andriivke. Žestoko je proteklih dana bilo i ponešto južnije – gdje se 22. kolovoza moglo čuti o protunapadu ukrajinske 3. samostalne jurišne brigade u smjeru ruskog sela Novovodjane, koja je združenom akcijom uspjela proći kroz tamošnje ofenzivno postavljene ruske linije. Ipak, to je dalo tek malo oduška oko 5 km južnijoj Makiivki, ukrajinskom mjestu koje je opet poprište laganog ruskog napredovanja i borbi u samome selu. Ako gledamo bojišnicu južnije, sve do rijeke Siverski Donjec, sukobi su bili bilježeni kod Nevske, Novosadove, Terni i Torske, ali i na prostoru Serebrjanskih šuma (posebno se čulo o velikom požaru koji je spalio oko 60 hektara šume kao posljedici borbi nedaleko okupiranog sela Dibrova).
Južno od rijeke Siverski Donjec opet se čulo o borbama kod Verhnokamjanske, Spirne i Viimke (za koje su ruski službeni izvori zadnjih tjedna spominjali okupaciju), te Pereizne – no sve to bez vidljivog efekata. Ujedno je bilo govora i o ruskom pritisku prema Grigorivki te preostalom prostoru grada Časiv Jara. Opet se moglo uočiti Ruse na krajnjem sjeveroistoku gradske četvrti Žovtneve (Listopadno). Ipak, to nije bilo uklopljeno u masivniji prodor preko trase vodnog kanala „Siverski Donjec – Donbas“ – iako se ustrajno spominje ruske napade na obje njegove nadzemne trase, kako kod sela Kalinina na sjeveroistoku, tako i u šumama kod okupiranog Ivanivske na jugoistoku. Pri tome, zadnjih se dana moglo s ukrajinske strane čuti kako ta borbena djelovanja u zadnjih mjesec dana malo koriste oklopna sredstva i pretežito se oslanjaju na pješaštvo – a navodno se smanjilo i lokalno rusko korištenje vođenih zrakoplovnih bombi. Ipak, za razliku od malih promjena bojišnice kod Časiv Jara, južno od okupiranog Bahmuta 22. kolovoza moglo se čuti o ozbiljnom napretku agresora na poljima sjeveroistočno od Klišćivke – sela koje bi u međuvremenu lako moglo biti nanovo okupirano, baš kako su to Rusi tvrdili krajem svibnja.
Iduće na redu je područje ukrajinskog uporišta Toreck, koje je tijekom tjedna bilježilo nastavak žestokih borbi i ruskog napredovanja. Kao prvo, u srijedu 21. kolovoza bilježilo se rusko napredovanje sjeveroistočno od Torecka – kroz ostatke ukrajinskih prigradskih naselja Družba (na pola osvojeno) i Pivnične (uvelike okupirano). Time se uz trasu pruge i magistralne ceste iz Gorlivke nastavlja prodor ruskih snaga sa sjeveroistoka prema Torecku – kretanje koje je u četvrtak 22. kolovoza dopunjeno i prodorom agresora cestom T-0516 u prostor Mikrorajona broj 1, četvrti visokih stambenih zgrada na rubu samog grada Torecka. Samo dan kasnije, u petak 23. kolovoza čulo se o ukrajinskom povlačenju iz spomenute četvrti, ali i o otvaranju dodatnog smjera ruskog napredovanja u Toreck – oko 3 km jugozapadno, iz okupiranog prigradskog naselja Zalizne na rubove četvrti Zabalka na jugu Torecka. Iako su to tek početni potezi bitke za Toreck, nije jasno da li se formiraju i dodatni ruski prilazi ovom ukrajinskom uporištu – bilo s istoka, kroz zonu tamošnjeg groblja i zatvora, ili s jugozapada. Upravo ovaj smjer ruskog prilaza ovisi o zauzimanja sela Nelipivka, koje ondje brani prilaze gradu – i koje je ostalo stajati nakon vjerojatne okupacije ukrajinskog mjesta New York samo koji kilometar južnije. Naime, iako su se Rusi okupacijom New Yorka (Novgorod) pohvalili 20. kolovoza, ukrajinski izvori su to prvo demantirali (nastavak otpora u tvornici fenola i navodi o držanju oko 20 posto naselja) 21. kolovoza, da bi onda postupno prestali spominjati tamošnje borbe s brojnim manjim skupinama ruskog jurišnog pješaštva.
Uz rusko napredovanje prema Torecku, još je veći pritisak agresora na prostor prema ukrajinskom gradu Pokrovsku – od kojeg je bojišnica sada udaljena još oko 13 kilometara. Iako se i nadalje drže ukrajinski položaji na sjevernoj strani ovog izboja fronte (potez Oleksandropil-Kalinove-Vozdviženka-Novotorecke), opet je bilo pomaka kod Grodivke i Novogrodivke – oba veća mjesta koja još s jugoistoka priječe prilaz samom Pokrovsku, gradu iz kojeg se 21. kolovoza počelo prisilno evakuirati civile. Dok borbe traju na jugoistoku same Grodivke, agresori se od petka 23. kolovoza ovom mjestu približavaju i s juga (iz 19. kolovoza okupiranog sela Žuravka). Kako izgleda, baš su zadnjih dana bili zaustavljeni i napadi iz Žuravke direktno na sjeverozapad (prema selima Mikolaivka, Karni Jar i Kruti Jar) – što se ne može reći i za rusko napredovanje iz okupirane Orlivke na zapad. Naime, tim smjerom, ali i uz prugu prema Pokrovsku, ruske snage su 23. kolovoza stigle na prilaz Novogrodivki i odmah krenule u borbe na krajnjem istoku njenog urbanog prostora. Na ovom se području registriralo i ruske napade malih skupina jurišnog pješaštva na trasu ceste E-50 iz Pokrovska u Karlivku (kojoj to itekako otežava opskrbu dok je i to mjesto pod neposrednim napadima agresora oko 11 km na jugoistok).
Općenito gledano, rusko napredovanje nastavljeno je i ponešto bliže na jugoistok od grada Novogrodivka – kako u prostoru južno od okupiranog sela Mikolaivka, tako i dalje istočno – u prostoru od okupiranih sela Novoželanne, Zavitne i Komišivka (iako su Rusi tu tek 21. kolovoza službeno priznali zauzimanje sela Želanne, sada barem 4 km iza linije fronte, te 22. kolovoza i okupaciju sela Mežove na rijeci Vovči, koje je u rukama okupatora barem od ponedjeljka 19. kolovoza).
Dapače, iako ukrajinski izvori ustrajno zadnjih dana spominju nastavak borbi na prilazima svojem uporištu Ptiče, relativno je sigurno da se i to selo prvo našlo s tri strane pritisnuto snagama agresora, a onda je vjerojatno bilo evakuirano te prepušteno okupaciji – o čemu najbolje svjedoče zadnja dva dana spominjanja borbi oko sela Kalinove, smještenog oko 2 km južnije. Ovim napredovanjem Rusi postupno po zapadnoj obali rijeke Vovče prilaze i zaleđu ukrajinskog uporišta Karlivka, koje na oko 4,5 km jugoistočno i dalje odolijeva agresoru što zadnjih dana nadire s istoka. Slično je napeta situacija i dalje na jug, kako kod uvelike okupirane Krasnogorivke (gdje borbe traju u sjeverozapadnim predgrađima), tako i dalje na prilazima ukrajinskom gradu Kurahove, kojeg od agresora dijeli još desetak km prostora (posebice u zoni ukrajinskog sela Maksimilijanivka).
Nažalost, nije bolje ni dalje na jug, gdje se bilježi ustrajan ruski pritisak na oko 30 km bojišnice između ukrajinskih uporišta Maksimilijanivka i Vugledar. Posebno tu treba spomenuti činjenicu da su agresori postupno prišli čitavoj trasi prometnice O-0532, južno od okupiranog sela Pobjeda pa preko Kostjantinivke skoro do Vugledara. Osim što je ondje 22. kolovoza konačno savladana obrana i sjeverozapadno od okupirane Paraskoviivke, redovito se čuje o napadima agresora na Kostjantinivku, a onda i 8 km jugozapadno ukrajinsko uporište Vodjane. Uz to, zadnjih je dana opet pod napadom i Vugledar, posebice iz smjera okupiranih naselja Solodke i Volodimirivka na istoku. Što se ostatka kopnene bojišnice tiče, čitav jug ukrajinskog ratišta zadnjih je dana poprilično mirniji, možda i zbog većeg broja ruskih postrojbi povučenih u borbe na području regije Kursk u samoj Ruskoj Federaciji. Ipak, treba spomenuti kako se krajem tjedna čulo i o navodnim novim pokušajima ukrajinskog iskrcavanja snaga kod Tendrivske i Kinburnske kose na utoku Dnjepra u Crno more – što prema dosad dostupnim podacima ipak nije uspjelo.
Zračni i mornarički napadi
Nije novost da se u Ukrajini iznimno žestoko djeluje i iz zraka, bilo raketnim naoružanjem, vođenim zrakoplovnim bombama, te raznolikim bespilotnim letjelicama. Posebno se zadnjih dana čulo i o raznolikim ruskim napadima po ukrajinskoj regiji Sumi, koja od 6. kolovoza služi kao logistička osnova ukrajinskih djelovanja u ruskoj regiji Kursk. Ipak, dok je u srijedu 21. kolovoza rusku pažnju plijenio ukrajinski napad bespilotnim letjelicama na prostor Moskve (navodno srušeno desetak letjelica, te zaustavljen promet u svim tamošnjim međunarodnim aerodromima) – moglo se čuti i o navodnom uništavanju ruskog protuzračnog sustava S-300 kod Novošahtinska u južnoj regiji Rostov. Uz to, barem 23 letjelice su djelovale u regiji Brijansk, a još njih mnogo i iznad Belgoroda te Kurska (u podršci kopnenim snagama). Zauzvrat su Rusi lansirali 2 balističke rakete „Iskander-M“ iz Voronježa, barem jednu vođenu raketu Kh-59 iz zračnog prostora oblasti Kursk, te 69 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 (50 navodno srušeno, a 16 ometeno sredstvima elektroničkog ratovanja). Od svega toga bilo je vijesti tek o eksplozijama kod Hmeljnickog i u Ivano-Frankivsku, ali bez detalja o štetama. Kasnije u danu se čulo i o neuspješnom ukrajinskom napadu bespilotnim letjelicama na ruski aerodrom Olenja kod Murmanska (oko 1.900 km sjeverno od Ukrajine). Iako nije uspjelo izazvati štete na zračnoj luci iz koje operiraju ruski strateški bombarderi, ipak je bio ometen promet u široj regiji cilja.
Samo dan kasnije, u četvrtak 22. kolovoza, bilo je više sreće u napadima na vojne aerodrome Ostafjevo i Millerovo u Rostovskoj oblasti, kao i u gađanju centra za elektroničko prikupljanje podataka u moskovskom okrugu Podolsk. Barem 13 ukrajinskih bespilotnih letjelica bilo je usmjereno i prema ruskoj oblasti Volgograd, gdje se onda bilježilo i ozbiljne štete na prostoru vojnog aerodroma Marinivka (požar i detonacije ubojnih sredstava). Ujedno se kasnije u danu izvelo i uspješan raketni napad na rusku luku „Kavkaz“ na Kerčkom tjesnacu. Ukrajinski projektil tipa R-360 Neptun ondje je pogodio brod „Conro Trader“ – nedavno popravljeni specijalni trajekt za prijevoz željezničkih kompozicija, kojima ruska vojska na Krim dostavlja vagone-cisterne s gorivom za svoje snage na jugu Ukrajine. Izgleda da se tom prilikom zapalilo oko 30 ukrcanih takvih cisterni s gorivom, te je brod kojeg su tek nedavno popravili od šteta nanesenih prošlim ukrajinskim napadom 30. svibnja ove godine sada i potonuo u luci nakon ogromnog požara. Zauzvrat, tog se dana bilježilo i rusko lansiranje 10 kamikaza-dronova na ciljeve u Ukrajini (4 srušene), a ispaljivalo se i proturadarske rakete Kh-31P te barem dvije balističke rakete „Iskander-M“ – kako na ciljeve u regiji Mikolajev, tako i po gradovima Kostjantinivka, Harkiv i Sumi.
Petak 23. kolovoza opet je obilježilo rusko lansiranje balističkih raketa „Iskander-M“ ili sjevernokorejskih KN-23 iz Voronježa, te 16 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 (14 oboreno). Tijekom dana zato se registriralo eksplozije u regijama Čerkasi i Harkiv (kod Izjuma), te opet po regiji Sumi iz koje se osigurava logistika za ukrajinska vojna djelovanja preko granice u Kursku. Nasuprot svemu tome, ukrajinske su snage opet bespilotnim letjelicama napadale još uvijek zapaljeno rusko skladište goriva kod Proletarska u Rostovskoj oblasti (koje žestoko gori od 18. kolovoza) – dok je u subotu 24. kolovoza ukrajinski Dan neovisnosti bio proslavljen i uspješnim napadom bilo ukrajinskih raketa ili novog tipa dalekometnih bespilotnih letjelica „Paljanica“ po ruskom skladištu ubojnih sredstava u mjestu Ostrogožsk u ruskoj regiji Voronjež (spektakularne eksplozije oko 5.000 tona raznog streljiva).