Nafiseh Kohnavard, dopisnik BBC-a s Bliskog Istoka opisao je u svojem novom članku prilike kakve su danas u glavnom gradu Libanona Bejrutu, nekoliko dana nakon što je Izrael opet napao taj grad.
Kohnavard je razgovarao s nekoliko stanovnika Bejruta, a oni su opisali promjene koje je rat donio ovom gradu koji je donedavno bio pun života, a sad se sve više uočava da izraelski napadi mijenjaju stil života ovdašnjeg stanovništva i u njega unose strah i oprez.
Marwan je konobar u bejrutskom hotelu koji se nalazi u bogatijem kršćanskom dijelu grada Achrafiehu. Priču o njemu Kohnavard započinje opisom napada na ovaj kvart koji je u ranijim napadima Izraela bio pošteđen napada. Ljudi u Achrafiehau nakon prve eksplozije odlaze na svoje balkone i gledaju u smjeru Dahieha, predgrađa Bejruta kojim dominira Hezbollah. Međutim, projektil je ovaj put pogodio njihovu četvrt.
Lokalni mediji kažu da je meta Wafiq Safa, visokopozicionirani sigurnosni dužnosnik Hezbollaha koji je ujedno i šogor nedavno ubijenog vođe Hassana Nasrallaha. Navodno je preživio.
Zgrada koja je pogođena bila je puna ljudi koji su nedavno pobjegli u Bejrut. Izraelska vojska nije izdala upozorenje, a najmanje 22 osobe su poginule. Ljudi u kvartu su šokirani novom situacijom u kojoj bilo tko od njih može u bilo kojem trenutku biti žrtva napada izraelske vojske.
‘Protekla tri tjedna činila su se kao "premotavanje događaja", kaže konobar Marwan novinaru BBC-a. "Nismo još uspjeli probaviti što se točno dogodilo."
On je uvijek bio optimist i nikad nije vjerovao da će ova runda borbi eskalirati u pravi rat. Sada kaže da je svjestan toga da su ušli u rat.
U Bejrutu su ulice prepune automobila. Stotine ljudi koji su bježali od izraelskih operacija na jugu zemlje pobjegli su u predgrađa glavnog grada, sklonivši se u škole u "sigurnijim" četvrtima.
Gdje su nekad bili plakati na kojima je pisalo "Libanon ne želi rat" sada su plakati koji kažu "Molite za Libanon".
Poznati gradski Trg mučenika - koji je obično domaćin prosvjedima i velikim božićnim slavljima - pretvorio se u grad šatora. Improvizirane kuće protežu se od trga pa sve do mora.
Većina obitelji ovdje su sirijske izbjeglice, koje su se opet našle raseljene i zabranjen im je pristup skloništima koja su ograničena na libanonske državljane.
Ali i mnoge libanonske obitelji našle su se bez krova nad glavom.
Nakon Marwana, Kohnavard je razgovarao s 26-godišnjom Nadine.
“Više se ne osjećam sigurno”, kazala je. “Cijelu noć čujemo eksplozije. Stalno se pitam: što ako ovdje bombardiraju? Što ako ciljaju auto ispred nas?”
Bejrućani su dugo vremena vjerovali da će napetosti ostati ograničene na pogranična sela kojima upravlja Hezbollah u južnom Libanonu.
Bar Aaliya‘s Books koji je nekad bio poznat po jazz koncertima koji su se tamo održavali, sada je prazan i nema glazbe ni plesa. Nekoliko dana su bili potpuno zatvoreni, a sada ipak rade, ali samo do 20 sati, a ne do ponoći kao nekad.
U restoranu Loris ranije se u večernjim satima ne bi moglo naći slobodno mjesto, a sada su zauzeta samo dva ili tri stola.
Vlasnik Joe Aoun kaže da Loris pokušava ostati otvoren kako bi pomogao osoblju zaraditi za život, ali nije siguran koliko dugo to može trajati. Gorivo za generatore je izuzetno skupo.
“Mi smo protiv rata”, kaže. “Moje osoblje s juga su šijiti, ali su i oni protiv rata. Ali nas nitko nije pitao za mišljenje. Ne možemo učiniti ništa drugo. Samo trebamo izdržati.”, kaže on.
Vani na trgovima i uličicama Achrafieha i Gemmayzea sve se više mogu vidjeti zastave Libanonskih snaga, kršćanske stranke koja se snažno protivi Hezbollahu.
Stranka ima dugu povijest oružanog sukoba sa šijitskim muslimanima, kao i muslimanskim i palestinskim strankama tijekom građanskog rata, prije tri desetljeća.
Nadine misli da je ovo poruka raseljenim šijitima koji su nedavno stigli, te im govori "ne dolazite ovamo".
Ništa od ovoga ne sluti na dobro za lokalne tvrtke.
Mnogi u Gemmayzeu već su bili teško pogođeni eksplozijom u bejrutskoj luci prije četiri godine, koja je ubila 200 ljudi i uništila više od 70.000 zgrada. Tek su nedavno opet stali na noge.
Unatoč financijskoj krizi, u tom su području nicala nova mjesta za večernji izlazak - no mnoga od njih sada su zatvorena.
Maya Bekhazi Noun, poduzetnica i članica uprave sindikata vlasnika restorana i barova, procjenjuje da je 85% mjesta s hranom i pićem u centru Bejruta zatvoreno ili ima ograničeno radno vrijeme.
U Bejrutu, kojeg su nekoć zvali i Parizom Mediterana, danas se živi oprezno i svi se spremaju na potencijalne nove napade, privikavajući se istovremeno na novi stil života, koji više ne nalikuje onom prijašnjem - mirnodopskom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....