Najvažniji citati pape Benedikta XVI. Kako je promišljao o Crkvi, Bogu, spolnosti, obitelji, islamu...

Benedikt XVI (95), Joseph Ratzinger, umirovljeni rimski papa i bivši poglavar Katoličke crkve, umro je danas u samostanu Mater Ecclesiae u Vatikanskom Gradu, uslijed višegodišnjega postupnoga slabljenja organizma.

Bio je poglavar Katoličke crkve nakon sv. Ivana Pavla II, od 2005 do 2014, kada se odrekao papinske dužnosti. U nastavku donosimo neke od njegovih najdojmljivijih citata.

Religija i sekularna država

"Uvjeren sam u unutarnju snagu vjere. Postoji vjekovna ideološka agresivnost, što može biti zabrinjavajuće. Sekularizam više nije onaj element neutralnosti koji svima otvara prostore slobode. Počinje se transformirati u ideologiju koja se nameće kroz politiku i ne daje javni prostor katoličkoj i kršćanskoj viziji, koja time riskira da postane čisto privatna i temeljno osakaćena stvar. U tom smislu postoji borba i moramo braniti vjersku slobodu od nametanja ideologije koja se predstavlja kao jedini glas racionalnosti, dok je umjesto toga samo izraz određenog racionalizma. Pravi sekularizam je sloboda vjeroispovijesti. Država ne nameće religiju, već daje slobodan prostor religijama s odgovornošću prema civilnom društvu, te stoga dopušta da te religije budu čimbenici u izgradnji društvenog života"."

Crkva

"Današnji čovjek je višestruk. Izrazito je drugačije u Latinskoj Americi, Africi ili Aziji. Pa čak i među nama postoje društvene klase s različitim svjetonazorima. No istina je da se kršćanstvo teško može razumjeti u današnjem svijetu, osobito u zapadnom svijetu: američkome i evropskome. Na intelektualnoj razini, konceptualni sustav kršćanstva čini se vrlo udaljenim od modernog jezika i načina gledanja. Bilo bi dovoljno pomisliti samo na riječ ‘priroda‘: kako je promijenila svoje značenje! Moramo, bez sumnje, učiniti sve što je moguće da prevedemo ovaj konceptualni sustav tako da se pojavi prava bit kršćanstva. Što se može opisati kao priča o ljubavi između Boga i ljudi. Ako ovo razumijete jezikom našeg vremena, ostalo će uslijediti."

Bog

"Bog je veoma marginaliziran. U političkom životu čini se gotovo nepristojnim govoriti o Bogu, kao da je posrijedi napad na slobodu onih koji ne vjeruju. Politički svijet slijedi svoje norme i staze, isključujući Boga kao nešto što ne pripada ovoj zemlji. Jednako je u svijetu trgovine, ekonomije i privatnog života. Bog ostaje po strani. Umjesto toga, čini mi se potrebnim ponovno otkriti, a snage su tu, da politička i gospodarska sfera također treba moralnu odgovornost, odgovornost koja proizlazi iz ljudskog srca i, u konačnici, ima veze s prisutnošću ili odsutnošću Boga. Društvo u kojem je Bog apsolutno odsutan samo sebe uništava."

Spolnost i obitelj

"O homoseksualnosti se moraju reći dvije stvari. Iznad svega, moramo imati veliko poštovanje prema tim ljudima, koji također pate i koji žele pronaći svoj pravi način života. S druge strane, tim ljudima baš i ne pomaže stvaranje pravnog oblika svojevrsnoga istospolnog braka. Zbog toga ocjenjujem negativno izbor učinjen u Španjolskoj. Uglavnom zato što je destruktivan za obitelj i društvo. Zakon stvara moral ili oblik morala, budući da obični ljudi obično vjeruju da je ono što zakon navodi također moralno dopušteno. I ako tu zajednicu prosudimo više-manje jednakom braku, imamo društvo koje više ne priznaje specifičnost ili temeljni karakter obitelji, odnosno pravog bića muškarca i žene koje ima svrhu dati kontinuitet – ne samo u biološkom smislu – čovječanstvu. Zbog toga izbor napravljen u Španjolskoj ne donosi stvarnu korist tim ljudima: jer na taj način uništavamo temeljne elemente pravnog poretka."

Islam

"Islam je ponajprije višestruk, ne može se svesti samo na terorističke ili umjerene sfere. Postoje različita tumačenja: suniti, šijiti itd. Kulturološki postoji velika razlika između Indonezije, Afrike ili Arapskog poluotoka, a možda se formira i islam s evropskom specifičnošću, koji prihvaća elemente naše kulture. U svakom slučaju, čvrsta vjera muslimana u Boga za nas je pozitivan izazov, svijest da smo svi pod Božjim sudom, zajedno s određenom moralnom baštinom i poštivanjem nekih normi koje pokazuju kako vjera da bi živjela treba zajedničke izraze: nešto što smo donekle izgubili. S kritičke strane, potrebno je shvatiti i kulturalne slabosti religije koja je previše vezana uz knjigu koju smatra doslovce nadahnutom, sa svim opasnostima koje iz toga proizlaze. Koncept vjerske slobode možemo ponuditi religiji u kojoj presuđuje teokracija, odnosno neodvojivost državne vlasti od vjere. Mogli bismo im pokazati da Bog koji čovjeku ostavlja više slobode nudi nove prostore čovjeku i njegovu kulturnom razvoju."