Kako je CIA organizirala spektakularni bijeg svog doušnika preko Jadrana

Hladni je rat, kažu, već 30 godina službeno mrtav, ali njegov duh još lebdi svijetom. Špijunske igre, dostojne hladnoratovske epohe, još znaju protresti stare onemoćale veteranske kosti na isti način kao što je to bilo onih uzbudljivih godina nakon Drugog svjetskog rata, kad je sjena željezne zavjese natkrivala podijeljenu Europu. Priča o američkom špijunu unutar zidina ruske citadele moći, Kremlja, koji se samozatajno motao oko nogu samog Vladimira Putina, uzbudila je svijet koji je mislio da takvih sočnih jamesbondovsko-lecarreovski špijunskih saga više neće biti.

No, 50-godišnji Oleg Smolenkov - to je taj špijun koji je podsjetio na stare dane hladnoratovske slave - ponovno je pokazao da uzavrela špijunska krv još struji žilama CIA-e i FSB-a. Svakako, storija o Olegu Smolenkovu dostojna je napetog hollywoodskog trilera iako je još, kako i dolikuje kad je o špijunima riječ, obavijena određenim velom misterije, nedorečenosti i, naravno, puna kontroverzi. No, zato su izravni akteri više nego intrigantni - osobno ruski lider Vladimir Putin kojeg su špijunirali za vlastitim radnim stolom te neobuzdani vladar Bijele kuće Donald Trump, koji je, čini se nehotice, u svom koleričnom napadu da fascinira sugovornike, moguće odao najvrednijeg CIA-ina doušnika kojeg su ikad imali u Rusiji, uključujući romantična vremena SSSR-a. A tu je i spektakularni bijeg preko Jadrana.

Kremaljsko sedlo

Elem, u neposrednoj blizini ruskog predsjednika Vladimira Putina nekoliko je godina radio informator CIA-e. Smolenkov je bio službenik Ureda ruskog predsjednika i radio kao službenik u vanjskopolitičkom odjelu, koji je tada vodio Jurij Ušakov. Upravo on je zaslužan za to da se Smolenkov našao u neposrednoj blizini Putina, odnosno, možda ne njega samog, nego informacija koje su ipak strujale hodnicima Ureda iz Putinova kabineta. Smolenkov je radio u ruskoj ambasadi u Washingtonu kao drugi sekretar ambasade, kad je Ušakov bio veleposlanik, te su se njih dvojica jako zbližila. Prema nekim informacijama, Oleg je već tada šurovao s CIA-om.

Nakon isteka mandata 2008. godine Ušakov odlazi na rad kod Putina, kao glavni vanjskopolitički savjetnik u statusu zamjenika šefa kabineta, kad je on bio u predsjedničkom intermezzu - ruski premijer. Povukao je za sobom i Smolenkova. Nakon što se Putin ponovno vratio u kremaljsko sedlo, Ušakov je krenuo za njim, a za Ušakovim i Smolenkov. Agenta na tako visokoj razini Amerikanci nisu imali nikad. Da Rusi nemaju sumnje u odanost Smolenkova potvrđuje i ukaz kojim je dobio status “državnog savjetnika trećeg ranga”, što je ekvivalent vojnom činu general-bojnika. I Smolenkov je u stožer CIA-e u Langleyu slao povjerljive informacije iz dokumenata s Putinova radnog stola.

Jedna od takvih, prema CNN-u, navodno je informacija da su Rusi na američkim predsjedničkim izborima “tipovali” na Trumpa te da su hakirali kompjutore Demokratske stranke. Navodno je baš on izvijestio da je odluka o podršci Trumpu došla od samog Putina, kao i to da je ruski predsjednik osobno dao nalog da se hakiraju dokumenti demokrata. Upravo je ta depeša iz dubine Putinove radne sobe i potaknula CIA-u da se pozabavi “umiješanošću Rusa u američke predsjedničke izbore”, što se još povlači za Trumpom i njegovom kampanjom.

No, kad je prije koji dan afera pukla, Rusi tvrde (a to kaže i kremaljski glasnogovornik Dmitrij Peskov) da Smolenkov (iako su potvrdili njegov identitet) nije imao kontakta s gazdom Kremlja, niti je ikada bio na zatvorenim sastancima. No, moskovski Kommersant doznaje da je Smolenkov vjerojatno u kremaljskim hodnicima i “ćoškovima” zgrade na Staroj plošadi, gdje je sjedište Putinove administracije, skupljao potrebne i tajne informacije. Neki njegovi kolege pričali su da je pokazivao “predanu, izuzetnu znatiželju i zanimanje”, ali to nije, tada, izazvalo veću sumnjičavost.

I sve je bilo u redu do 10. svibnja 2017. godine i susreta američkog predsjednika Donalda Trumpa u Bijeloj kućim s Putinovim prvim diplomatom Sergejem Lavrovom i tadašnjim ruskim veleposlanikom u Washingtonu Sergejem Kisljakom.

Naime, to je najintrigantniji dio uzbudljive špijunske novele: kolateralni krivac za izvlačenje jednog od najkorisnijih CIA-inih špijuna bio je nitko drugi nego osobno američki predsjednik Donald Trump.

Supertajna informacija

On se, kaže priča, u tom razgovoru pohvalio supertajnom informacijom o Islamskoj Državi u Siriji, koju je CIA dobila od Izraela, a koju Tel Aviv nije podijelio ni s NATO-om. CNN, koji je sve to otkrio, kaže da je Trump u tom razgovoru Rusima iznio još neke povjerljive informacije, a potom se mjesec dana kasnije u Hamburgu na summitu G 20 susreo s Vladimirom Putinom i osobno uništio sve prevoditeljeve zapise s tog sastanka, pa su se u Langleyu uznemirili oko toga je li Trump još nešto povjerljivo lanuo Putinu.

No, je li Trump kumovao tome pa je CIA odlučila spasiti vrijednog informatora ili ga je otprije htjela povući ili je on nakon tih desetak godina rada želio već jednom naplatiti taj svoj trud (neki obavještajni eksperti tvrde da se sada rad takvih obavještajaca u redovima “neprijatelja” procjenjuje na ne više od tri-četiri godine, a onda dolazi i do zamora, straha od mogućeg otkrivanja, ali i sve većeg psihološkog opterećenja), ne zna se točno, ali CIA ga odlučuje evakuirati da ne bi pao “svojima” u ruke.

Onda Smolenkov sa suprugom Antoninom, službenicom ruske vlade i njihovo troje djece, odlazi, kao da se ništa ne događa, u rujnu 2017. godine na odmor na crnogorsko primorje u Tivat. I tamo im se, ubrzo, gubi svaki trag. Rusi ne dižu veliku buku. Amerikanci se prave ludi. Crnogorci možda o svemu nemaju pojma. Iako je danas izvjesno da je ruska ambasada u Podgorici od crnogorske policije tražila informaciju o “nestaloj ruskoj obitelji”, ali “oni nisu nikako reagirali”. Nitko, javno, ne postavlja pitanje gdje je i kako iščezla obitelj visokog ruskog činovnika koji je radio u Putinovu okružju. Rusko tužiteljstvo otvara istraga o “ubojstvu” koja, kako se čini, nije zatvorena nikad.

Smolenkov se s obitelji, prema informacijama NBC-ja, smjestio nedaleko od Washingtona, u prilično otmjenoj vili u gradiću Staffordu u Virginiji. Moskovski Kommersant, pozivajući se na stranice o prodaji nekretnina Washington Posta, navodi da su Oleg i Antonina Smolenkov 2018. godine kupili trokatnicu od 760 četvornih metara na imanju od 1,2 hektara za 925.000 dolara! To sigurno nije svota koja može zgroziti jer za deset godina rada sigurno je dovoljno dobivao (sredstva se obično šalju na tajne račune i ne diraju dok ih sam “vlasnik” ne iskoristi), a i CIA se mora pokazati i poručiti time sadašnjim i budućim doušnicima da će se o njima jako lijepo skrbiti.

Oko kuće su čuvari, kako je ispalo, agenti FBI-a. Čak je objavljena i fotografija imanja. No, tada se nije pretpostavljalo tko su ti tajnoviti ruski doseljenici. No, čim su se novinari počeli zanimati za ruske doseljenike, oni su 9. rujna s prvim sumrakom nestali u nepoznatom pravcu. Stari agenti CIA-e kažu da nije ništa neuobičajeno da agenti prebjezi nastavljaju živjeti u zemlji egzila pod svojim imenom, a to su činili i Kim Phillby i Donald Maclean koji su radili za KGB ili Oleg Gordijevski i Aleksandra Potejev, jer je bilo nepisano pravilo da se “prebjege špijune ne likvidira”, iako je napad na Sergeja Skripalja u Velikoj Britaniji, kad su ga operativci ruske vojnoobavještajne službe GRU pokušali otrovati, sve poremetio. Sada će, tvrde u SAD-u, Smolenkovi najvjerojatnije dobiti zaštitu i novi identitet i teško da će im se više ući u trag.

Umirovljeni agenti

Stafford je izabran, kažu, jer je to mirni gradić s otprilike 5000 stanovnika, u kojem najviše žive umirovljeni agenti FBI-a i časnici američke vojske, mjestašce dušu dalo za odmor i školovanje djece, a od Washingtona je udaljen manje od sata vožnje. Nedaleko od gradića, 25 minuta autom, baza je marinaca Quantico, na čijem je teritoriju nekoliko obučnih i trening centara za specijalce te kamp za treniranje FBI-ovih agenata za borbu protiv droge. A Smolenkov je negdje tu mogao i raditi, pretpostavlja se, pogotovo jer je imao doticaja s ruskim vojno-industrijskim kompleksom.

Profimedia, AFP

Smolenkova obitelj u SAD-u: Stafford u Virginiji je izabran, kažu, jer je to mirni gradić s otprilike 5000 stanovnika, u kojem najviše žive umirovljeni agenti FBI-a i časnici američke vojske, mjestašce dušu dalo za odmor i školovanje djece, a od Washingtona je udaljen manje od sata vožnje

No, glasnogovornica CIA-e Brittany Bramell izjavila je da su CNN-ove informacije pogrešne, odnosno da su “nagađanja da je Donald Trump neoprezno predao informacije Rusima”, koje su dovele do “spašavanja agenta”, netočna. Sam predsjednik Donald Trump izjavio je da on “o tome nema pojma” te da je CIA “dala potreban odgovor”. Rusi sada saniraju i umanjuju štetu, marginalizirajući poziciju i utjecaj Smolenkova unutar Putinova ureda, ali ipak je to neugodno za njih i njihove službe koje nisu mogle otkriti krticu u vlastitim redovima. Sad tvrde da je sve to “fake news” i “američka paranoja”.

- CNN fabricira paranoidnu deluziju - rekao je Kommersantu izvor iz ruskoga Ministarstva vanjskih poslova, a član parlamentarnog Odbora za obranu i sigurnost Franc Klincevič na svom je Facebook profilu napisao da “CNN pokušava diskreditirati predsjednika SAD-a” te kako “nema teorije da je riječ o američkom informatoru u ruskom rukovodstvu”.

No, sada se svašta može reći, ali Oleg Smolenkov radio je u blizini Putina, imao pristup tajnim informacijama iz najviših vrhova Kremlja, a “netragom” je nestao i pojavio se u SAD-u, a da to nije izazvalo veći javni odjek. Očito tu nečega ima. Hoćemo li dugo čekati na ruski odgovor? Imaju li možda Rusi još vrednijeg špijuna u samom Ovalnom uredu!? Nastavak slijedi.