Estonska premijerka Kaja Kallas cijelu se svoju karijeru bori s time da izađe iz očeve sjene. Njen otac Siim Kallas bio je prvi šef neovisne središnje banke Estonije, premijer od 2002. do 2003. godine i europski povjerenik te zemlje od 2004. do 2014. godine. Mnogi Estonci smatrali su je poštenom i inteligentnom, ali previše lijepom da bi vodila zemlju, piše The Economist.
Kad je postala premijerka 2021. godine to se promijenilo. Njezina upozorenja da bi skeptični europski čelnici trebali povjerovati Amerikancima koji su tvrdili da Vladimir Putin planira invaziju na Ukrajinu, pokazala su se točnima. Estonija, koja broji tek 1,3 milijuna stanovnika, proporcionalno je postala jedan od najvećih ukrajinskih donatora.
Nakon što je naredila demontažu sovjetskih ratnih spomenika, Rusija je izdala nalog za njezino uhićenje. Međunarodni novinari prozvali su je tad ‘željeznom lady‘.
Očekuje se da će Kallas postati nova šefica Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS), diplomatskog ogranka EU-a. Posao se smatra ekvivalentnim ministru vanjskim poslova, odnosno jednom od četiri glavne pozicije. Neki se čelnici brinu da je Kallas prefina za taj posao, dok druge brine kako će biti prečvrsta i usredotočiti se na sukob s Rusijom na štetu odnosa Europe s ostatkom svijeta.
The Economist piše da joj nadimak ‘željezna lady‘ ne stoji najbolje jer ostavlja dojam bezazlene i samozatajne osobe. U siječnju 2022. bila je iziritirana jer se našla na meti kritičara zbog svojih modnih kombinacija, a ne zbog politike. U ranijem intervjuu upitana je zašto je Estonija manje korumpirana od Moldavije što ju je navelo da zastane i razmisli, zatim je ponudila sofisticiranu tezu o privatizaciji 1990-ih.
Svoje nepovjerenje prema Rusiji često je objašnjavala opisujući iskustva svoje obitelji. Njena majka, baka i prabaka našle su se među desecima tisuća Estonaca deportiranih u Sibir kad je Sovjetski Savez 1940. osvojio zemlju. Prilagodba njene obitelji komunizmu bila je pragmatična, njezin otac dospio je u Vrhovni sovjet, ali je također bio jedan od najranijih zagovornika estonske samouprave u kasnim 1980-ima.
Kaja izvorno nije htjela imati veze s politikom te je cijelo desetljeće provela kao korporativna odvjetnica specijalizirana za europsko antimonopolsko pravo. Postala je zastupnica 2011., a zatim članica Europskog parlamenta do 2018.
Reformistička stranka izabrala ju je da ih vodi na izborima 2019. gdje je završila prva, ali su je s vlasti izbacili savez krajnje desnice, stranke desnog centra Isamaa i Stranke centra, uglavnom urbane stranke koja privlači većinu glasova ruskojezične manjine.
Kada se ta koalicija raspala 2021., formirala je vladu sa Strankom centra. U svojim prvim kampanjama djelovala je pomalo neodlučno, ali je kao premijerka pronašla svoj glas. U unutarnjoj politici nastavila je stranački brend kompetentnog tehnokratskog upravljanja i odgovornog proračuna, što je oblikovalo reputaciju Estonije kao digitalnog pionira 2010-ih.
Ruska invazija u veljači 2022. bila je katastrofa za Ukrajinu i Europu, ali je ojačala međunarodni ugled estonske premijerke. Njezino ‘rekla sam vam‘ vođama zadovoljilo je Estonce i druge istočne Europljane koji se prema Zapadu odnose snishodljivo. Postala je prvakinja regije koja sebe nije vidjela samo kroz sustizanje zapadne Europe, već i ispred nje u razumijevanju nekih pitanja.
Na izborima u ožujku 2023. Kallas je potukla populiste. Nekoliko mjeseci kasnije estonska javna televizija otkrila je da je njen suprug bio glavni dioničar u tvrtki za tiskanje etiketa pića koja je nastavila legalno poslovati u Rusiji. Nema ozbiljnih optužbi da je znala za to, ali skandal joj je narušio imidž.
Nastavila je sa svojim liberalnim programom, donošenjem zakona koji dopuštaju homoseksualne brakove (nepopularno u društveno konzervativnoj Estoniji) i, što je možda još kontroverznije, uvođenjem poreza na registraciju automobila. Budući da je Reformistička stranka ispod 20 posto, možda je dobar trenutak za nju da napravi promjenu.
Čini se da je Kallas na više načina savršeno prikladna za najviši posao u Bruxellesu. Žestoka je braniteljica liberalizma i Europe. Pomalo je štreberica, razgovore zapapri referencama na akademske i političke tekstove (upozorava zapadnjake da ne vjeruju ruskim diplomatima recitirajući napamet četiri agresivna pregovaračka načela koja je iznio Andrej Gromiko, sovjetski ministar vanjskih poslova 1980-ih).
Ona je institucionalistica kojoj je ugodno sa složenošću: čini se da je istinski bijesna na populističke političare, poput onih u EKRE-u, koji obećavaju rješenja koja će dugoročno samo pogoršati probleme.
Ipak, posao šefa EEAS-a može biti frustrirajući. Podijele između članica EU-a o mnogim pitanjima često znače da ne postoji europski konsenzus koji bi predstavljao. Kallas nije uvijek pretjerano diplomatična. Prošlog studenog morala se ispričati učiteljima nakon što im je rekla da ako žele veće plaće trebaju podržati njezin porez na automobile kako bi povećali prihode.
Svakako, iskrenija je od većine političara. U jednom je intervjuu citirala Billa Clintona koji je rekao da je ključ pobjede u politici ‘glad za uspjehom‘. Upitana da li ima tu glad, odgovorila je: ‘Valjda da‘.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....