Stari su Heleni tvrdili da je ranjena duša izvor ostalih bolesti pa su izgradili niz lječilišta gdje su se ublažavale duševne boli, najpoznatiji je Epidaur na Peloponezu. Klasično je obrazovanje i dalje sastavni dio kurikula političara u Francuskoj i Njemačkoj - ministrima kineziolozima iz Domovinskog pokreta pojašnjenje, to je izučavanje dvije velike europske antičke kulture, helenske (grčke) i rimske. Pa su se francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemački kancelar Olaf Scholz, obojica ranjene duše političkim porazima, a od toga duša političara najviše pati, u petak zaputili u gradić svjetske slave, Evian, poznat po vodi, ljekovitoj. Otišli su, narodski, u toplice. Da se malo jadaju jedan drugom, politički oslabljeni.
Macron je u četvrtak donio odluku koja se čekala od početka srpnja kad je bio poznat sastav Narodne skupštine nakon izvanrednih izbora koje je sazvao zbog poraza njegove stranke na izborima za Europski parlament. Doživio je novi poraz, ali je vodećom snagom u Skupštini, podijeljenoj na tri velika bloka, postala udružena ljevica. Treća je grupacija radikalna desnica okupljena oko stranke Nacionalno okupljanje (RN) čija predsjednica više formalno nije Marine Le Pen, ali je i dalje liderica.
Mélenchonovi neprihvatljivi zahtjevi
Macron je odbacio nekoliko prijedloga ljevice za premijerski položaj, prepreka nisu bila toliko imena nego činjenica da je u toj grupaciji i Jean-Luc Mélenchon, radikalni ljevičar, čelnik stranke Nepokorena Francuska (LFI), čiji su zahtjevi za fiskalnim trošenjem neprihvatljivi u situaciji u kojoj se zemlja nalazi. Predsjednik je u osjetljivoj situaciji, jedinstvenoj u Petoj republici osnovanoj 1958. godine, sve su dosadašnje vlade, ako i nisu bile iste političke boje kao predsjednik, imale skupštinsku većinu koju on nema.
Kako ne bi dao ikakav utjecaj na premijerski položaj Mélenchonu, uredno je, u skladu s procedurom, održao razgovore sa strankama da bi u četvrtak dao mandat, mjesto u palači Matignon, sjedištu predsjednika vlade, Michelu Barnieru iz stranke desnog centra Republikanci, članice Europske pučke stranke u kojoj je i HDZ. Nećemo ulaziti u raspravu koliko je na tu odluku utjecao boravak u Beogradu i druženje sa srpskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem kojem je prodao borbene zrakoplove.
Le Monde prenosi da su ljudi iz Macronovog okruženja testirali prihvatljivost Barniera desnici, RN-u, gdje je dobio uvjetnu podršku pa je tekst naslovljen: “Michel Barnier, premijer pod nadzorom RN-a". U toj stranci su potvrdili podršku sa zadrškom poručivši da će je povući ako mu imigracijska, sigurnosna i financijska politika ne budu prihvatljive. "Zadržavamo pravo na korištenje svih političkih sredstava ako se to ne dogodi", rekao je u četvrtak Jordan Bardella, predsjednik RN.
“Dobili smo 100% ničega”, zavapio je Karim Bouamrane, socijalistički gradonačelnik kojeg zbog boje kože nazivaju "Barack Obama iz Seine-Saint-Denis". Udarac je to na nepopustljivost Mélenchona koji u pregovorima nije dozvoljavao odstupanje od programa njegove stranke LFI. Zbog toga je bilo jasno da lijevi kandidat nema izgleda dobiti podršku u Skupštini, a nezadovoljstvo Socijalističke stranke, slabije partnerice u koaliciji, kreiralo je optimizam da bi izbor njima prihvatljivog premijera moglo dovesti do razbijanja lijeve koalicije što bi olakšalo Barnierov rad.
Macronova se odluka čini dobrom, politički promišljenom, iako ljevica upozorava da je došlo do “kohabitacije s RN-om”. Barnier je politički veteran, 73 su mu godine, a u Skupštinu je prvi put izabran kad ih je imao 27 pa ga zovu “francuskim Joeom Bidenom”. Imao je više uloga u vladama koje je vodio desni centar, bio je europski povjerenik, ali je vjerojatno politički vrhunac doživio kao pregovarač EU s Ujedinjenom Kraljevinom o njezinom izlasku iz naše Unije (uvijek valja podsjetiti da je London često iz političkih, neprincipijelnih razloga bio protiv ulaska Hrvatske u EU da bi izašao iz članstva tijekom našeg predsjedanja, voli ta povijest biti sarkastična).
The Guardian, britanske novine koje su bile za ostanak u EU, u petak su Barniera proglasile “onim koji voli proračunske tablice”. Da, izluđivao ih je u pregovorima koji su pokazali gotovo savršeno jedinstvo EU koja nije popuštala (čitaj, Barnier nije popuštao) ni milimetra dok se sve ne ispregovara u skladu s ugovorima, pravilima i uz maksimalnu zaštitu interesa naše Unije.
Bit će neovisan o predsjedniku
Barnier je umješan pregovarač, uspijeva pronaći kompromis i kad se čini da ga je nemoguće doseći, ali neupitno je da će se u odnosu na predsjednika postaviti neovisnije – tri premijera i jedna premijerka u sedam godina Macronovog mandata bili su podređeni predsjednikovom uredu što se osobito nije sviđalo prvom u nizu, Édouardu Philippeu, pa se povukao, ali i dalje je popularan u javnosti pa je najavio kandidaturu na predsjedničkim izborima 2027. godine.
Nije isključeno da se u utrku, s pozicije možda uspješnog premijera, uključi i Barnier, bio je u igri i prije dvije godine. Macronov će politički utjecaj tako biti dodatno oslabljen iako je tvrdio da traži premijera koji će čuvati njegovu političku ostavštinu. Olimpijske igre u Parizu možda su bile njegov politički vrhunac.
Barnier se prihvaća teškog posla, sadašnji ministar financija Bruno Le Marie je upozorio da bi ove godine proračunski deficit mogao narasti na 5,6% - cilj je bio 5,1% (kriteriji Maastrichta dopuštaju 3%, ali Francuskoj se gledalo kroz prste). Javni dug je s 97,4% prije četiri godine stigao do 110.6% prošle, a ove bi se mogao zaustaviti na 112,4%. Maastricht traži 60%. Trošak financiranja duga porastao je zajedno s kamatnim stopama, a očekuje se da će kamatno opterećenje duga porasti na 2,4% BDP-a u 2027. godini za ukupno više od 80 milijardi eura što ga čini najvećom proračunskom stavkom Francuske, upozorava analitička tvrtka Stratfor. U takvim je uvjetima Mélenchon zahtijevao još veću potrošnju što su podržavali i neki ugledni ekonomisti, primjerice Thomas Piketty.
Barnier mora djelovati munjevito, formirati vladu, dobiti podršku u Skupštini kojoj do 1. listopada mora predstaviti prijedlog proračuna za iduću godinu. Le Marie ostavlja još jednu opaku poruku, budući da su porezni prihodi niži od očekivanih te postupka EU-a u slučaju prekomjernog deficita, uz 25 milijardi eura smanjenja uvedenih ove godine, sljedeće će godine biti potreban još jedan krug mjera. Tako se nešto neće sviđati Le Pen, koja cilja predsjednički položaj 2027. godine.