‘Europa očito želi da Putin osvoji Ukrajinu. Raspliće se scenarij predviđen 12. 4. 2014.!‘

Ako čelnici NATO-a žele izvući nekakvu pouku iz gorkog, dvogodišnjeg sukoba u Ukrajini, onda im slijedi zaključiti da je Sjevernoatlantski savez nespreman nositi se s egzistencijalnom prijetnjom koju Moskva predstavlja za sigurnost Zapada, piše analitičar Con Coughlin za britanski The Telegraph u tekstu pod naslovom ‘Europa sada očito želi da Vladimir Putin pobijedi‘.

Vojna pomoć koju je Ukrajina primila od SAD-a i Britanije u ranoj fazi rata nedvojbeno je pridonijela uspjehu Kijeva u izdržavanju početnog dijela ruske “specijalne vojne operacije”, kako je eufemistički nazvana invazija Vladimira Putina.

Potpora NATO-a, posebice opskrba projektilima dugog dometa, također je pomogla Ukrajincima ostvariti nekoliko pobjeda visokog profila, poput zauzimanja strateški važnih gradova Harkiva i Hersona krajem 2002. godine. Od tada - dijelom kao rezultat političke nestalnosti na Zapadu, posebno Bidenove administracije, i sposobnosti Moskve da izgradi robusnu obranu - sukob je sveden na mrtvu točku.

Ukrajinci su u teškoj situaciji. Tijekom vikenda povukli su svoje snage iz grada Avdiivke u regiji Donjeck, navodeći kao razlog ozbiljne nestašice streljiva. Gubitak Avdiivke, koja je služila kao važno uporište ukrajinskih snaga otkako je Rusija prvobitno napala istočnu Ukrajinu 2014., težak je udarac obrambenim ambicijama Kijeva.

Ukrajinski zapovjednici mjesecima su upozoravali da akutna nestašica oružja, posebice dalekometnog topništva ključnog za sprječavanje ruskog napredovanja, ozbiljno potkopava njihove sposobnosti obrane duž bojišnice duge gotovo 1000 kilometara.

Nestašica oružja djelomično je rezultat političke paralize u Washingtonu. Izolacionističko tijelo republikanaca blokira napore Bidenove administracije da odobri novi paket pomoći težak 60 milijardi dolara. No, ne valja zanemariti ni nesposobnost ukrajinskih saveznika u Europi, uključujući Britaniju, da održi opskrbu oružjem na istoj razini kao na početku sukoba.

Praznine u proizvodnji oružja aktualne su u cijeloj Europi. Europska unija nedavno je priznala da, zbog nedostatka proizvodnih kapaciteta, neće moći ispuniti obećanje da Ukrajini isporuči milijun topničkih granata do kraja ožujka.

Nasuprot tome, u Rusiji je obrambena potrošnja dosegla 7,5 posto BDP-a, a Putin je industrijskim čelnicima naložio da svoju koncentraciju usmjere na proizvodnju oružja i jačanje ruskih ratnih napora.

Europa je, dakle, posebno loše pripremljena za suprotstavljanje svakoj prijetnji koju bi Rusi mogli inicirati u nadolazećim godinama. Još jedan ključni ukrajinski vojni zahtjev - koji datira iz 2022. - je da im se omoguće napredni zapadni ratni zrakoplovi, poput američkih F-16, i više raketa dugog dometa što bi Kijevu pružilo mogućnost da ometa ruske snage prije nego isti uspiju zaprijetiti ukrajinskoj frontalnoj obrani.

Ipak, unatoč brojnim obećanjima, najnovija procjena Pentagona je da ukrajinski piloti vjerojatno neće letjeti u borbenim misijama F-16 do kraja godine.

Slična odgađanja spriječila su planove Bidenove administracije da Kijevu opskrbi moćne nove ATACMS dugog dometa (vojne taktičke raketne sustave), koji bi ozbiljno poboljšali sposobnost Ukrajine da obrani svoje snage.

Ovim tempom i s obzirom na nedavni napredak Moskve na bojnom polju, rat bi mogao biti zaključen u korist Rusije mnogo prije nego što ovo vitalno zapadno oružje počne djelovati. To je scenarij koji bi morao alarmirati europske vođe, a Putina uvjeriti da, kao što je predvidio kad je prvi put odlučio napasti Ukrajinu (12. travnja 2014.), Zapad nema mnogo apetita za borbu s Rusijom.

Želi li se izbjeći smrtonosna eskalacija u Europi, Zapad mora hitno udvostručiti napore kako bi Kijevu osigurao oružje koje mu je potrebno na bojnom polju. Ukrajina, zaključuje Coughlin za Telegraph, ne vodi rat samo za vlastiti opstanak. Bori se za obranu kompletnog zapadnog saveza.