Slovenac Viljem Gogala radio je godinama kao novinar u Delu, uglednom ljubljanskom dnevnom listu. U svojoj karijeri odradio je intervjue s nekima od najpoznatijih svjetskih političara i zaradio izdašnu količinu novca. No, onda se u dobi od 30 godina njegov pogled na svijet u potpunosti promijenio.
- Bio sam vrlo uspješan novinar s odličnom plaćom, te sam, kako bi neki rekli, živio život iz snova, ali 2005. nakon mnogo godina rada shvatio sam da mi to više ne donosi sreću, te da više ne radim iz ljubavi. Stoga sam odlučio dati otkaz i potražiti sreću u hodanju po svijetu - započinje Viljem svoju životnu priču za Slobodnu Dalmaciju.
- Sam, pješice bez novca, hrane i rezervne odjeće obilazim svijet, a najčešće idem starim hodočasničkim putevima, kao naprimjer od Compostele do Rima, pa čak sam išao i sve do Jeruzalema. Obično krećem iz Kranja gdje sam rođen, ali nikad ne pravim detaljne planove gdje ću ići i koliko ću se zadržati.
Tako sam sada na putovanju do manastira Ostrog u Crnoj Gori prošao cijelu Hrvatsku obalu i evo me trenutno u Splitu. Najduže putovanje mi je bilo do Gibraltara gdje sam prošao 10.000 kilometara, te mi je za to trebala godina i četiri mjeseca. Izdvojio bih i da sam prošao cijele Alpe, a u koliko sam sve zemalja bio, više ne mogu niti izbrojati.
Znam da je nekima možda teško razumjeti moj način života, ali ja nikad nisam požalio što sam se na ovo odlučio i prepustio životnim putevima da me vode. Ponekad zna biti teško jer budem gladan ili mi bude hladno, ali unatoč tome, nikad ni od koga nisam tražio novac. Zna se dogoditi da mi ljudi, kad čuju moju priču, odluče dati nešto novca ili nešto za jesti, ali nikad ništa ne tražim od njih - govori za Slobodnu.
Na putovanjima, kako je otkrio, najčešće jede ostatke hrane koju ljudi bacaju, a spava po livadama ili napuštenim kućama.
- Jedino što bih istaknuo da mi fali na putovanjima jest muzika. Znao sam inače doći do kafića i stajati ispred samo kako bi nakratko čuo bilo koju pjesmu, a ovaj put sam ponio i jedan mobitel s kojim se ne može ništa osim slušati muzika što mi je jako uljepšalo, a i olakšalo putovanje.
Upoznao sam dosta zanimljivih i dragih ljudi, te bih posebno spomenuo jednog muškarca kojeg sam sreo na Pagu s kojim sam imao jako dirljiv razgovor. A kontakt sa svojom obitelji i prijateljima nemam, znam ponekad otići do knjižnice i spojiti se na internet da im se javim ako je neka hitna situacija, ali osim toga ništa. Dok sam bio na putu su mi umrla i dva prijatelja, a ja o tome nisam imao pojma. Žao mi je, no, ono što je kući me ne zanima i ne želim puno razmišljati o tome već samo o putu ispred sebe - poručio je.
Naš sugovornik nam je htio i podijeliti svoje mišljenje o tome kako se promijenila hrvatska obala s obzirom na to da ju je posljednji put prošao prije 10 godina.
- Meni je vaša obala veoma lijepa, a moram reći kako se mnogo promijenila otkad sam zadnji put bio tu. Niklo je puno novih hotela, te se puno investiralo što je jako pohvalno. No, vidim kako ima baš puno turista, razgovarao sam s jednim čovjekom u Opatiji koji mi je rekao da jedva čeka kada će gosti napokon otići.
Mislim, pa sada je već sredina desetog mjeseca, a svi su gradovi prepuni. Po mom mišljenju su Split, a i cijela obala uspjeli zbog toga što su zakasnili u razvoju. Znam da zvuči smiješno, ali kada su svjetske turističke destinacije počele gubiti na popularnosti, Hrvatska je tada iskočila i zbog toga sada hrpa ljudi još uvijek dolazi tu - zaključio je.
Budući da se na ovakav način života odlučio u potrazi za srećom, morali smo na kraju upitati Viljema je li ju uspio pronaći, te bi li da može išta promijenio.
- Ne bih ništa mijenjao. Sretan sam - kratko je poručio za Slobodnu Dalmaciju, pa se osmjehnuo, pozdravio i uputio se gdje ga životni putevi odvedu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....