ZAGREB - Christiane Amanpour vratila se na CNN. Nakon gotovo 30 godina sjajne karijere, zatvorila je krug i pošto je postala sinonim za suvremeno TV novinarstvo i više godina uređivala udarne emisije na dvije velike američke mreže, vratila se svom temeljnom poslu, novinarskom izvještavanju o najvažnijim svjetskim događajima. Dok je nije bilo, gledatelji su na CNN-u pratili cijelu ekipu novih reporterskih zvijezda poput Andersona Coopera ili Hale Garani, ali povratak Christiane Amanpour prava je senzacija.
Rođena u Teheranu
Amanpour je na CNN-u provela više od 20 godina i, prema riječima predsjednika CNN Worldwidea Jima Waltona, “izgradila je brand CNN-ovih vijesti na tržištu i dala mu autoritet. Zauzvrat, naš joj je logo otvarao vrata u cijelom svijetu i stvorio globalnu platformu za inteligentno, hrabro, principijelno novinarsko izvještavanje koje ju je proslavilo. CNN i Christiane stvorili su jedno drugo”.
Karijera Christiane Amanpour rijedak je fenomen. Iako je na CNN došla kao jedan od najboljih regrutiranih kadrova i uprava je puno očekivala od nje, uvijek se pričalo da je bila dostavljačica i slučajno dospjela pred kamere. Razlog za takve priče je činjenica da se
Iako se o tome već neko vrijeme šuškalo, ipak su svi bili iznenađeni kada je jedna od ikona CNN-a Christiane Amanpour (52) odlučila nakon 27 godina napustiti tu medijsku kuću. Prošlog je tjedna i službeno priopćeno da prelazi na ABC News i da će voditi prestižni nedjeljni prijepodnevni program “Tjedan” (The Week), u kojem će svake nedjelje u društvu aktualnih gostiju rezimirati događaje iz prethodnog tjedna.
Riskirala život
U priopćenju koje je uputila svojim kolegama na CNN-u Amanpour kaže da je iskustvo u toj kući - u nju je 1983. godine došla na najniže mjesto na ljestvici kao pomoćnica na desku vanjske politike, a popela se do glavne vanjskopolitičke dopisnice koja je za mnoge gledatelje sinonim vijesti iz svijeta - bilo “neusporedivo zadovoljstvo” i “ogromna, zemljotresna avantura koja je formirala sliku svijeta”.
Iako je već krajem osamdesetih izvještavala o promjenama u Istočnom bloku, u povijest novinarstva upisala se kada je kao mlada reporterka sudjelovala u prvom izravnom prijenosu jednog rata, Prvog zaljevskog 1991. godine, u kojem je nekoliko CNN-ovih reportera bilo strateški raspoređeno na terenu. Ona na američkom nosaču zrakoplova u Crvenom moru.
Možda je cijeli prethodni život predodredio Amanpour za veliku avanturu novinarstva. Rođena u Londonu 1958. godine u obitelji oca Iranca, zastupnika aviokompanije, i majke Britanke, dio djetinjstva provela je u privilegiranom životu u šahovu Teheranu, da bi se potom vratila u London i ondje školovala. Na studij je došla u SAD i u Providenceu (Rhode Island) dijelila stan sa svojim vršnjakom Johnom Kennedyjem Jr., karizmatičnim sinom ubijenog američkog predsjednika. Radila je honorarno kao novinar na lokalnim postajama. A onda je došao CNN u kojem se relativno brzo probila do vodećeg dopisnika.
“Nikada se ne umorim prisjećajući se događaja od kojih zastaje dah, a koje smo pokrivali i prikazivali svijetu, od rušenja Zida (berlinskog, op. a.), preko prvog Zaljevskog rata do Bosne u kojoj sam i sama postala reporter, gdje sam naučila kako koristiti svoj glas, što znači čuvati nekome leđa i da netko za tebe čini isto. Gdje smo riskirali živote..., a ponekad i vlastiti razum… Stvarali najbliskije moguće veze i nikada, nikada nismo odustajali od svoje misije: govoriti istinu, bez obzira na to koliko teško i opasno bilo. Biti oči i uši našim gledateljima u SAD-u i diljem svijeta, ispričati ljudima priče i biti konstruktivna, pozitivna snaga u društvu, snaga koja želi napraviti razliku”, poručila je u priopćenju svojim kolegama.
Amanpour je redovito izvještavala iz Bosne i Hercegovine, a naši novinari koji su tada izvještavali s ratišta sjećaju se da je mnogo vremena provodila na terenu. No nikada se nije zadržavala više od dva ili tri dana u komadu, kaže Dijana Čuljak Šelebaj koja je Amanpour često sretala.
Brojna priznanja
- Iako to CNN neće priznati, kada je pao Milošević njihova je ekipa na crnom tržištu kupila vize i tako su ušli u Srbiju - kaže Čuljak Šelebaj, dok se Elizabeta Gojan prisjeća Amanpour iz Dubrovnika gdje je ova s terena dolazila na odmor od par dana u vilu Orsula u sklopu hotela Argentina.
- S njom je uvijek bila snimateljica koja je na licu imala veliki ožiljak kao posljedicu ratnog stradanja - prisjeća se Gojan. Tu su bili i producenti, istraživački timovi i mnogi drugi, a mi smo ih viđali kada su silazili na večeru.
- Sjećam se kada je jednom 1995. naručivala jastoga pa se jako čudila kad joj je konobar odgovorio da ga nemaju. Pokušao joj je objasniti da je i ovdje rat. Na odmorima ju je često pratio bivši dečko - prepričava Gojan, a dodaje i da se samouvjerena Amanpour na konferencijama za medije često ponašala kao zvijezda, kao da sve njoj mora biti podređeno.
No, činjenica je da možda nema novinarke koja je dobila više ekskluzivnih svjetskih intervjua ili više nagrada i priznanja, čak i počasnih doktorata kao ona. Među njima i sedam Emmyja za informativno-dokumentarne emisije ili Forbesovo uvrštenje među 100 najutjecajnijih žena svijeta. No, angažirani i ponekad pristrani pristup donosio joj je nerijetko i kritike kolega. Na primjedbe da je u ratu u Bosni stala na stranu muslimana svojedobno je odgovorila:
- Ima situacija u kojima ne možete biti neutralni jer biti neutralan znači biti suučesnik. Objektivnost ne znači tretirati sve strane podjednako. Ona znači omogućiti svim stranama da kažu svoje.
Intervjuirala supruga
Za sada se ne zna točno što je navelo Amanpour da promijeni medijsku kuću: možda ne baš blistavo stanje na samom CNN-u ili pak želja da se smiri na jednome mjestu. Ova novinarka, koja se u jednom danu premještala od Rusije do Somalije ili od Italije do zgarišta 11. rujna i koja je živjela u Parizu, Londonu i drugim prijestolnicama Europe, od prije nekoliko godina nastanila se u New Yorku, gdje je radila CNN-ov polusatni vanjskopolitički program te dulje dokumentarne programe.
Njezin suprug, diplomat i novinar, nekadašnji glasnogovornik State Departmenta James Rubin (49), danas predaje međunarodne odnose na njujorškom sveučilištu Columbia. (Zanimljivo je da je njega, isto kao i prije braka, intervjuirala za jednu emisiju “Larry King Live” o situaciji u Iranu). Njezin devetogodišnji sin u New Yorku ide u školu. Ostankom u tom gradu uvjetovala je i svoj prelazak na ABC, čiji se program “Tjedan” inače emitira iz Washingtona.
No, izvjesno je da prelaskom na ABC ona prelazi u novu profesionalnu, a možda i životnu fazu, jer takve programe obično vode iskusni i ugledni, ali ne baš i mladi novinari. Prije nje to su radili David Brinkley, Cokie Roberts i bivši glasnogovornik Clintonove Bijele kuće George Stephanopoulos. U priopćenju koje je u povodu njezina dolaska proslijedio predsjednik ABC Newsa David Westin je, uz izraze radosti, rekao da će ona raditi i za druge programe kuće kako bi pridonijela analizama međunarodnih događaja te da će voditi emisije o međunarodnim temama.
Možda je zato, simbolično, svojim kolegama na CNN-u na kraju poručila: “Kažem vam samo ‘doviđenja’, a ne ‘zbogom’”.
Elizabeta Gojan - Pamtim je kao samouvjerenu i pomalo bahatu osobu
Amanpour u svakom slučaju ima talent za posao kojega radi, no, pitanje je što ju je zapravo odredilo tako velikom - činjenica da su onakvi ratni događaji toliko jaki da onaj tko o tome izvještava ispada odličan novinar, ili pak ogromna tehničko-logistička ekipa CNN oko nje radi čega je mogla provesti mnogo vremena na terenu. Pamtim je kao vrlo samouvjerenu i pomalo bahatu osobu, osobno me više dojmila Jackie Shymansky.
Mate Granić - Uvijek je bila direktna, hrabra i sjajnog instinkta
Dobro sam je upoznao a jednom smo u Sarajevu večerali u podrumu hotela, vrlo je direktna i hrabra. Briljantna je novinarka ponajviše jer zna procijeniti što je najvažnije, ima sjajan instinkt i mnogo bolje osvjetljava bit problema nego li svjetski političari. Sjećam se kako je jednom 1995. godine u Sarajevu od predsjednika Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića tražila izjave dok je sjedila na podu na press konferenciji.
Dijana Čuljak Šelebaj - Zavidjela sam joj dok sam je sretala na terenu
Nisam je osobno upoznala, iako smo se više puta sretale na terenu. Nije družila s domaćim novinarima, kao ni drugi s velikih TV mreža jer su dolazili u svojim velikim ekipama. Onda sam joj zavidjela, jer naša se terenska ekipa sastojala od snimatelja i novinara a oko nje je bilo 25 ljudi uključujući istraživačke timove. U vrijeme kad smo mi učili raditi priloge, oni su već radili izvještaje kroz priče o malom čovjeku.
Amanpour je rođena i odrasla u Teheranu.
Kad je 1989. dobila zadatak da prati pad komunističkih režima u istočnoj Europi, njezino je izravno i strastveno izvještavanje privuklo veliku pažnju gledatelja, ali odluka da je 1990. pošalju u Zaljevski rat pokazala se kao pravi hit. Publika u cijelom svijetu vidjela je nešto novo, ženu u pancirki, i to Iranku porijeklom, kako rastura live javljanjima iz tada najopasnije zone na svijetu.
Munjeviti uspon Amanpour je potvrdila izvještavanjem iz rata u Bosni i iz Ruande, njezina javljanja i reportaže bili su žestoki, potpuno pristrani u osudi ratnih zločina i u mainstream su donosili neposrednost i angažiranost mnogih hrabrih reportera u tim zonama koje se nisu mogle probiti kroz najveće informativne agencije i politizirane velike novine.
Smrt princeze Diane
Sa suprugom, koji je dobio posao na London School of Economics, preselila se u London i preuzela tamošnje CNN-ovo dopisništvo. Posvetila se velikim, eksplozivnim intervjuima, poput onoga s pakistanskim predsjednikom Pervezom Mušarafom usred rata u Afganistanu, s Arafatom dok je bio u izolaciji u Ramali ili s Blairom i Chiracom par dana prije napada na Irak. Amanpour je u studiju bila jednako relevantna i provokativna kao na terenu, ali kontekst se prebrzo mijenjao i CNN je počeo tražiti nove forme i načine izvještavanja.
Često su panično podilazili najglupljim hirovima publike, ali su i uspjeli lansirati nove reporterske zvijezde, izmislili su nove, fenomenalne i moderne formate emisija koje su zasjale na posljednjim predsjedničkim izborima i tijekom kraha Wall Streeta te su našli način kako pokraj novih portala i novih kanala informiranja poput Twittera sačuvati poziciju na svjet-skom tržištu.
Amanpour je tim burnim promjenama postala nezadovoljna, odjednom su joj prigovarali da djeluje zastarjelo, a ona je očajavala jer je, kako je jednom rekla, “pred njezinim očima nestajalo novinarstvo u kakvo je vjerovala i čijoj se svijetloj budućnosti nadala”.
Da se s Amanpour nešto događa počelo se pričati kad je odbila izvještavati o pogibiji princeze Diane. Tada se već bila udala za bivšeg glasnogovornika State Departmenta, Jamesa Rubina, rodila kćer i živjela u Londonu. Kad su je 1998. usred noći nazvali da hitno ide u Pariz, nije htjela.
Prvo se pričalo da je već bila odlučila smanjiti tempo i prestati izvještavati, ali njezini su prijatelji poslije pričali da je bila zgrožena time što njezini šefovi takvu “tabloidnu” temu smatraju relevantnim vanjskopolitičkim događajem ili, još gore, traže nju samo da bi napumpali gledanost. Ni uredništvo CNN-a nije bilo sretno s Amanpour.
Za razliku od mnogih zapadnih zemalja, u Americi klasično, profesionalno novinarstvo nikada nije potisnuto. Iako najveće medijske promjene i novine i dalje stižu iz Amerike, tamo su se očuvala uporišta klasičnog novinarstva na velikim nacionalnim TV mrežama i u najvećim dnevnim novinama.
Amanpour je počela tražiti takvo uporište i prvi je put počela uzvraćati pozive mnogim televizijama koje su joj godinama nudile transfere.
U travnju 2010. najavljeno je da odlazi sa CNN-a, u kolovozu iste godine najavili su je na mreži ABC. Dobila je njihov udarni, nedjeljni specijal “This Week” i osigurane nastupe u glavnim informativnim emisijama. No, gledanost njezine nove emisije uskoro je počela padati, a ABC-jevi novinari anonimno su se po drugim medijima žalili da je uništila “This Week” i njegov politički utjecaj.
Optužbe za pristranost
Nije to bilo prvi put da kolege kritiziraju rad Christiane Amanpour.
Njezino izvještavanje o izraelsko-palestinskom sukobu proglašavali su najpristranijim u povijesti američkih mainstream medija (u korist Palestinaca), napadali su je jer je za zločine protiv civila u ratu u Bosni krivila Srbe “a da nije prethodno provjerila i potvrdila njihovu odgovornost”, da u Americi zloupotrebljava javni prostor za PR Demokratskoj stranci, a posebno Hillary Clinton, te da je nekritički pozdravila dodjelu Nobelove nagrade za mir Baracku Obami.
Potkraj 2011. počelo se pričati da će je ABC maknuti iz emisije “This Week” i vratiti Stephanopoulosa. Amanpour su ponudili “novu ulogu” kao voditeljici šest udarnih specijalnih emisija godišnje, novinarki i komentatorici u informativnim emisijama.
Dijele je jer im treba
Nedavno je potvrđeno da je to istina i da su se dogovorili da će Amanpour moći voditi svoju vanjskopolitičku emisiju na CNN Internationalu. CNN će je dijeliti jer je treba. Dobro izvještavanje ponovno im je glavni adut za dizanje rejtinga. A Amanpour je opet simbol promjene.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....