PRVI PUT CIJELA ISTINA Führer je pred kraj poludio, pjenio se i vikao o nepostojećim ofenzivama!

ZAGREB - Crvena armija već se prilično udomaćila na ulicama Berlina, ostala su još samo četiri dana do trenutka kada će lubanju Adolfa Hitlera proburaziti metak iz njegova vlastitog pištolja.

Nebom iznad Njemačke već mjesecima gotovo neprikosnoveni vladaju ruski Iljušini i Jakovljevi, kao i savezničke leteće tvrđave koje nadiru s druge strane, sa zapada. Luftwaffe ovdje više nema što tražiti; taj Göringov nekada moćni stroj, u stvari, više niti ne postoji kao ozbiljan faktor.

Ruski vojnici na tlu zato ispočetka i nisu zapucali kad su čuli štektanje propelera u neuobičajeno niskom letu. Otvorili su vatru tek kad su na repu vidjeli simbol svega onoga protiv čega su se došli ovamo boriti - kukasti križ. Iako izrešetan, Fiesler Fi 156 Storch uspio je aterirati na improviziranu pistu u zoološkom vrtu.

I Rusima je moralo biti jasno da je za ovakav podvig bila potrebna neviđena vještina i hrabrost, ali ono što tada nisu mogli znati jest da je taj pilot - bila žena. Hanna Reitsch, doduše, nikako nije bila obična žena, a niti obična pilotkinja. Jedna je od samo dvije žene koje su u Drugom svjetskom ratu odlikovane željeznim križem prve klase, bila je prva žena koja je pilotirala helikopterom, mlaznim lovcem i zrakoplovom na raketni pogon, testirala je gotovo sve inovacije Luftwaffea, a dandanas drži pojedine letačke rekorde.

Uvjerena nacistkinja

Isto tako, međutim i na žalost, bila je uvjerena nacistkinja - i to sve do smrti 1979. godine. Onoga dana u Berlin je doletjela s čvrstom namjerom da umre uz Hitlera, ali je na njegovu naredbu dva dana kasnije, 28. travnja 1945., otišla iz opkoljenoga grada s Robertom Ritterom von Greimom, koji je imao zamijeniti Hermanna Göringa i kazniti Himmlera. Zarobili su ih Amerikanci, a nedavno je objavljen izvještaj o njezinu ispitivanju, koje je - navodno - trajalo nevjerojatnih 18 mjeseci.

Izvješće pod egidom “povjerljivo” i naslovljeno “The Last Days in Hitler's Air Raid Shelter” (Posljednji dani u Hitlerovu bunkeru), ne donosi senzacionalna otkrića, ali opisuje posljednje dane Trećeg Reicha gledane kroz oči osobe koja je američkim ispitivačima rekla da je dan kada je morala otići iz bunkera “najcrnji dan, jer nije mogla umrijeti uz svog Führera”. Priča počinje 26. travnja Hanninim i von Greimovim dolaskom u Berlin, kamo je njega pozvao Hitler.

Iz Münchena su letjeli Focke-Wulfom 190, pilotirao je narednik koji je dva dana prije u Berlin dovezao Alberta Speera. Reitsch je inzistirala da pođe, kao Greimova osobna pilotkinja (a Anthony Beevor tvrdi i ljubavnica), pa se ugurala u rep aviona.

Göringova izdaja

Pratilo ih je 40 lovaca, a čim su poletjeli počeli su okršaji s ruskom avijacijom. Sletjeli su u Gatow, tada još jedini aerodrom u Berlinu pod njemačkom kontrolom. Od tamo su uzeli već spmenuti Storch. U početku je, što je niže moguće, pilotirao von Greim, ali rafal iz jednog od nebrojenih ruskih aviona probio je trup i raznio mu stopalo. Reitsch je oko njegova ramena preuzela komande i izvela već opisano slijetanje.

Rekvirirali su automobil, u bunker stižu između 18 i 19 sati. Dočekala ih je Magda Göbbels, obasipajući Greisch suzama i poljupcima, zadivljena time što “još postoje oni s dovoljno odanosti i hrabrosti da dođu k Führeru, nasuprot svih onih koji su ga izdali”. Von Greim je odmah odnesen u ambulantu, na operaciju. Reitsch navodi da ga je odmah posjetio Hitler, koji je izrazio zahvalnost što se general odazvao pozivu, ali mora da se zabunila ili lagala kod sljedećeg: tvrdi kako je Hitler Greimu rekao da “čak i vojnik ima pravo odbiti naredbu ako sve ukazuje na to da bi bilo uzalud”. Naime, milijuni Wehrmachtovih vojnika zasigurno bi bili voljeli taj privilegij, o kojem, međutim, nisu smjeli ni sanjati.

Bilo kako bilo, Hitler objašnjava da je od Göringa dobio telegram u kojemu ga ovaj obavještava kako će preuzeti vlast i pregovarati sa saveznicima, što je, naravno, “izdaja i njega i Fatherlanda”.

Reitsch scenu opisuje kao “dirljivo dramatičnu”; da su u Führerovim očima svijetlile suze dok je govorio o Göringovoj izdaji; da mu se glava objesila; da mu je lice bilo smrtno blijedo; da mu se ruka divlje tresla dok je Greimu predavao Göringovu depešu. Onda je Hitler počeo otpuhivati, lice mu se počelo trzati, počeo je vikati.

“Ultimatum! Drski ultimatum! Ništa više nije ostalo. Ništa me nije poštedjelo. Nijedno savezništvo nije se očuvalo, ničija čast nije ostala netaknuta, nema izdaje koju nisam vidio, i sad ovo iznad svega. Ništa nije ostalo. Nema zla koje mi nije naneseno.”

Nakon još nekoliko izljeva samosažaljenja, navela je Reitsch, Hitler je objasnio da je Göring “bivši” i da von Greim treba preuzeti mjesto prvog čovjeka Luftwaffea. Reitsch i von Greim, “kao da su bili jedan um”, primili su Hitlera za ruke i preklinjali ga da ostanu kako bi umrli s njim i time “povratili čast Luftwaffea koju je Göring pogazio”.

Hitler pristaje. Te prve večeri poziva Hannu u svoju sobu i daje joj dvije kapsule cijanida, za nju i Greima. Objašnjava joj: “Ne želim da itko od nas padne živ u ruke Rusima niti želim da pronađu naša tijela. Svatko je odgovoran za uništavanje svog tijela tako da postane neprepoznatljivo. Eva i ja ćemo se dati spaliti. Vi smislite svoju metodu”.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU NEDJELJNOG JUTARNJEG