Zavjet šutnje u HDZ-u, općina Sali ‘poklopila‘ gramzivog političara: ‘Ma kakve uniforme, on hoće ključeve!‘

Rade Šimičević, HDZ-ov saborski zastupnik, čovjek koji je zajedno sa suprugom Vesnom protiv Općine Sali pokrenuo postupak za ometanje posjeda u školskom stanu, u vlasništvu općine, premda sa školom sam nema veze već 33 godine, a njegova supruga 29, zgrožen je i konsterniran. Na portalu zadarski.hr tvrdi da je sve što je Jutarnji list objavio o njegovu pokušaju privatizacije učiteljskog stana strašno, obična laž. A Jutarnji je, podsjetimo, objavio da Šimičevići vode sudski postupak, da su učiteljski stanovi rezervirani za učitelje koji imaju pravo koristiti stan tako dugo dok rade u školi. Napisali smo da je svaka formalna veza Šimičevića sa školom prestala, ali se održala sa stanom: Rade je prekinuo radni odnos u školi 1989., a supruga 1994., a u stanu su nastavili ljetovati jer su u dobrim odnosima s učiteljicom koja je poslije Šimičevića dobila stan na korištenje. Cijela drama nastala je kad je učiteljica otišla u mirovinu, a Općina promijenila bravu, pa su Šimičevići pokrenuli tužbu za ometanje posjeda.

Ne želi tuđe?!

Šimičević zapravo nije u stanju demantirati Jutarnji list. Njegovo objašnjenje, kako logički tako i životno, a bogme i politički, zvuči nesabrano. HDZ-ov zastupnik decidirano tvrdi da bi "radije bio prosjak i beskućnik nego uzeo tuđe". Decidirano tvrdi da nije tražio stan u vlasništvo. To je, naime, otkrit će novinarka Lada Burčul nizom potpitanja, učinila njegova supruga, koja je, kaže, dobila na taj stan stanarsko pravo prije nekih 30 godina. Dala joj ga je tadašnja Zajednica općina. Supruga je, tumači Šimičević, "1995., kao i doslovno svi u Hrvatskoj koji su bili nositelji stanarskog prava, podnijela zahtjev za otkup". Supruga je zahtjev, kaže HDZ-ovac, podnijela "po inerciji". Uostalom, podcrtava Šimičević, to su učinili i oni koji su napadali Hrvatsku, pa su poslije abolirani, iskoristili su svoja zakonska prava i otkupljivali stanove na koja su imali stanarska prava.

Ljuti se što se proziva njega, dragovoljca Domovinskog rata koji je i "pušku sam kupio".

Šimičević, doduše, ne objašnjava kojim je čarobnim štapićem i po kojem slovu zakona njegova supruga ugovor o korištenju školskog stana uspjela i nakon prestanka radnog odnosa pretvoriti u stanarsko pravo za stan koji se po zakonu uopće nije mogao otkupiti, niti tko joj je to omogućio.

Vjenčana kuma

Doduše, on uopće i ne tvrdi da su oni taj stan otkupili i da su njegovi zakonski vlasnici. Oni su naprosto podnijeli zahtjev za otkup - i to je dovoljno da 33 godine poslije tuže Općinu za ometanje posjeda!

Da su Šimičevići na neki naopak i nezakonit način ipak uspjeli otkupiti učiteljski stan građen samodoprinosima, onda Šimičević ne bi mogao "priznati" da je u stanu poslije njih živjela učiteljica, usput njihova vjenčana kuma. A takva kombinacija, da bi škola koja je od Općine dobila na raspolaganje stanove na privremeno korištenje za nastavnike nastavljala u "tuđem" stanu i dalje sklapati ugovore, još nije zabilježena.

Razlog za tužbu, potvrdit će Šimičević ipak istinitost barem dijela teksta u Jutarnjem, sukob je s Općinom Sali, koja je prije dvije godine promijenila bravu, a škola je stan dala na korištenje drugoj učiteljici, čime je okončano besplatno ljetovanje u prvom redu do mora u Salima saborskog zastunika i njegove supruge.

"Po nalogu načelnika Općine naše su stvari izbačene. Ja ne dam da se moje ime blati i razvlači na ovaj način, da sam ja pohlepan, a osobito nisam mogao dozvoliti da se moje stvari tako bace na cestu. Želim ih natrag i zato je podignuta tužba za ometanje posjeda. Što će biti sa stanom, uopće nije važno. Ja nemam djecu i nisam ‘grabežljivac‘", ogorčen je Šimičević, koji ustraje u tvrdnji da je jedini smisao njihove tužbe da mu se vrate njegove stvari. Tu opet fali malo kontakta s realnošću: za oštećene i otuđene stvari građani obično podnose tužbu za naknadu štete, a ne za ometanje posjeda.

Sporna uniforma

A i načelnik Općine Sali Zoran Morović za zadarski portal je rekao da je tvrdnja o deložaciji stvari nebulozna i lažna: "Njegove stvari su sačuvane i još uvijek ga čekaju. Uostalom, gospodinu Šimičeviću je to usmeno i rečeno."

Zastupnik HDZ-a javno se požalio i da su mu povrijeđeni patriotski osjećaji: "Ne radi se o vrijednosti, ali me vrijeđa, tu je bila moja uniforma iz Domovinskog rata i oko 500 gramofonskih ploča. Znači, sentimentalna vrijednost je u pitanju." Detalj o načelniku HSS-ovcu koji krade uniformu HDZ-ovca u ovoj je priči ikonoklastična. Nevolja je što mještani koji su imali priliku iseljavati ostatke kuhinje u tom stanu ne mogu prizvati u sjećanje nikakvu uniformu. Ukratko, Šimičevićeva opravdanja za pokušaj svojatanja općinskog stana na rivi predstavlja jedno od grotesknijih vrdanja od odgovornosti koju je hrvatska javnost imala prilike čuti.

U HDZ-u, suočeni s ovim bizarnim postupkom svoga člana, šute kao zaliveni. Ništa ni za pokudu ni za pohvalu nije imao reći predsjednik saborskog kluba HDZ-a Željko Reiner, kao ni glasnogovornik Marko Milić, niti Božidar Kalmeta. U saborskom klubu HDZ-a jučer nisu dizali ni slušalicu.