Kad je zastupnik Hrvatskog sabora Goran Kaniški u sabornici najavio stečaj Varteksa, prouzročio si je žestok napad na društvenim mrežama. Kaniški načelnik Općine Gornji Kneginec u Saboru je prvi put i to kao zamjena varaždinskog župana Anđelka Stričaka, a kako je nepoznat javnosti, bilo je lako nazivati ga neukim, ekonomski nepismenim, da nema pojma o čemu govori, da je u Varteksu sve u redu, eto samo što nisu procvjetale ruže.
Direktor Karlo Koprek, odnosno jedini član uprave tvrtke, medijima je poslao otvoreno pismo u kojem dovodi u pitanje intelektualne sposobnosti mladog načelnika/saborskog zastupnika, samo što ga nije nazvao bedakom. Između rečenica zapravo i jest. No na veliki jad radnika Varteksa, većinom žena u šestom desetljeću života, Kaniški se pokazao zlogukim prorokom. Samo koji tjedan kasnije uprava Varteksa najavila je stečaj. Vijest o tome dočekana je u tišini - i radnika i medija koji su sramežljivo objavili vijest Hine o zatrtom Varteksu. Ne zato što je nevažna, upravo obrnuto - toliko je velika i važna da ju je teško prožvakati. Varteks je bio posljednja prava, hrvatska tvrtka koja se borila i umalo izborila da preživi novi hrvatski kapitalizam. Varteks je bio sentiment na zlatna vremena domaće industrije, koja danas jedva da postoji. Staviti uopće Hrvatsku i industriju u istu rečenicu zvuči nakaradno. Vijest, dakle, kaže da je tvrtka gotovo 60 dana u blokadi, da je tako, na prijedlog Uprave, u omjeru glasova 3:2 odlučio je Nadzorni odbor, da ionako nemaju izbora jer ne učine li to oni, stečaj će otvoriti Fina. Koprek tješi radnike da je za njih bolje da tvrtka sama proglasi stečaj jer će tako dobiti svoje plaće.
Preživljavanje
"Predložio sam Nadzornom odboru da se odobri pokretanje stečaja što prije i da ga pokrenemo sami, budući da smatram kako je to sad u najboljem interesu radnika i društva Varteks, kako radnici u međuvremenu ne bi ostali bez prihoda i kako ne bi izgubili cjelokupnu maloprodajnu mrežu. Od tih će se prihoda moći plaćati i svi troškovi", izjavio je Karlo Koprek. Iako kaže da unatoč odobrenja NO-a neće donositi odluku bez razgovora s radnicima, "dok zajedno ne donesemo odluku koja je u njihovom najboljem interesu", naivno je misliti da će radnička riječ biti zadnja.
Iako Karlo Koprek kaže da to ne mora biti tako, ali o tome nešto kasnije.
Doista bi bio neuk i bedast, kakvim su prozivali Kaniškog, svatko tko ovo nije očekivao. Jer Varteks je predugo uopće živio na aparatima, spašavalo ga se nekoliko puta. S 11.000 radnika pao je na današnjih 549, duguje više od 20 milijuna eura, uspio se provući kroz predstečajnu nagodbu. Preživio je rat, famoznu pretvorbu i privatizaciju, navale jeftinih tekstilaca iz trećih zemalja, recesije i covid. Ali svaki ga je novi vlasnik dodatno povlačio prema dnu. Pa kad je Varteks u pitanju, ništa se nije činilo nemogućim, pa ni opstanak. Jasno, ne u ovakvom obimu, rezovi su bili nužni, ali uz krizno vodstvo, tvrde ekonomski stručnjaci - koji su u međuvremenu i sami, bespomoćni pred poslovno vrlo upitnim odlukama vodstva od 2015. naovamo, a koje su tvrtku vukle u propast uopće digli ruke od komentiranja slučaja - imao je šansu.
Kapaciteta i tehničkog znanja ima, a našla bi se i tržišna niša. Portfolio im je bez greške - šivali su za Boss, Versace, imali pogon Levis‘a, godišnji se promet još osamdesetih godina prošlog stoljeća penjao i do 42 milijuna dolara. Varteks je imao ured u Empire State Buildingu, Elizabeta II. osobno im je iskazala poštovanje. Sve je partnere u svijetu, koji su naručivali na desetine tisuća komada odjevnih predmeta i bazirali svoju ponudu kaputa i odjela na Varteksovim modelima, previše za nabrojati. Godišnje potrebe tržišta bile su od 500 do 600 tisuća komada odjeće, jedno vrijeme s Levi‘som se proizvodilo 1,3 milijuna komada.
Kralj je mrtav, živio kralj
Ali imao je Varteks, točnije još uvijek ga ima, i svoje prokletstvo. Vrlo vrijedne nekretnine, ogroman kompleks na samom ulazu u Varaždin, uz glavnu cestu za Zagreb, a koje bi ulagači voljeli vidjeti kao stambeni kompleks. Teško se u sveopćem kaosu snaći tko su glavni igrači, jer založna prava, uz banke, ima i bivši vlasnik Varteksa Nenad Bakić, ali i aktualni Stipe Čajić. Iako, potonji je nekoliko puta u izjavama za Jutarnji rekao da pristanu li banke na spašavanje Varteksa, pristat će i on, neće konzumirati hipoteku. Uglavnom, za sve je vlasnike zemljišta kralj mrtav, a oni slobodno mogu uzviknuti "živio kralj", jer zarada će, spadne li sve na nekretninski biznis, a cijene stambenog kvadrata se znaju, biti enormna.
Vrijednost imovine tvrtke, a to je zemljište na 270.000 kvadrata, procjenjuje se na oko 27 milijuna eura, što pokriva dugovanja. Najveći su vjerovnici banke kojima je Varteks, od ukupno 20 milijuna eura duga, dužan devet milijuna eura.
Jednom su pristale na model otplate koji je osigurao nastavak proizvodnje, danas to ne žele. Problem je HBOR, koji se, iako državna banka od koje se, kažu, očekivalo veće razumijevanje nego od ZABA-e.
Radnici Varteksa su štrajkali, izlazili na ulice, razgovarali sa Stjepanom Čajićem...
U međuvremenu je i varaždinska gradska tvrtka Termoplin, zbog duga od 50.000 eura, Varteksu obustavila isporuku plina, proizvodnja lohn poslova je stala i zadnji je čavao zabijen. Priča oko Termoplina apsolutno je bizarna. Ukratko, iako vlasnik 51 posto tvrtke, Grad nema upravljačka prava u Termoplinu i zato s vlastitom tvrtkom vodi spor na Trgovačkom sudu. Statutom poduzeća je, naime, određeno da manjinski vlasnik ima pravo veta na sve ključne odluke pa se Grad može šišati sa svojih 51 posto. Svoja upravljačka prava ne može konzumirati.
U ovom kontekstu to je važno jer sve i da žele, iz Grada ne mogu odgoditi naplatu i pustiti Varteksu plin. Gradonačelnik Varaždina Neven Bosilj tako je spao na posrednika koji je dogovorio sastanak Karla Kopreka s direktoricom Termoplina, Nevenkom Grbac. Ona je odbila, kaže Koprek, molbu da Varteksu pusti plin, a što bi značilo nastavak odrađivanja ugovora za lohn poslove i kupovanje vremena.
U ponedjeljak će Koprek izaći pred radnike i pitati ih slažu li se s odlukom o stečaju. Reći će im što će to financijski podrazumijevati. A to će biti da će radnici s kojima stečajni upravitelj raskine ugovore o radu dobiti tri plaće otpremnine, nakon čega ih čeka burza i naknada u iznosu od 70 posto od plaće. Mnoge od radnika to će, kažu, dovesti na rub socijale.
