U
Ž
I
V
O
Pavlo Smirnov i Oleksandra Muba dvoje su Ukrajinaca koje je u Zagrebu spojila ruska invazija na njihovu zemlju. Pavlo četiri godine živi i radi u Hrvatskoj, a Oleksandra je u Zagreb došla prije nekoliko dana. Turistički je bila u Italiji kada je Putin naredio napad na Ukrajinu. Umjesto kući, tada je na poziv prijateljice došla u Zagreb.
Oleksandra je iz Dnjipra, grada udaljenog 70 kilometara od Zaporožja poznatog po najvećoj ukrajinskoj nuklearnoj elektrani prema kojoj su Putinove snage usmjerile projektile. Padne li Mariupolj, a ruska vojska s južnog pravca krene prema Kijevu, Oleksandrin dom bit će im na putu.
Pavlo je iz Smila, grada smještenog južno od Kijeva, zračne udaljenosti 170 kilometara.
- Tog 24. veljače probudio sam se u 5 sati ujutro. Dan je protekao u telefonskim pozivima i praćenju vijesti. Morao sam čuti jesu li svi meni dragi ljudi živi, jesu li dobro. Zvao sam obitelj, prijatelje u Kijevu i drugim dijelovima Ukrajine. Bio sam šokiran, uplašen, užasnut – opisao je Pavlo prvi dan rata.
Nakon prvog šoka razmišljao je što učiniti.
- Sam sebi sam postavljao pitanja što znam i što mogu napraviti. Pitao sam se znam li pucati? Trebam li ići u rat? O tome sam razgovarao s obitelji i zajedno s njima donio odluku. Prevagnulo je to što mi se javilo puno ljudi u Hrvatskoj s pitanjem kako mogu pomoći. Odlučio sam za sada ostati tu i prikupljati pomoć. Treba nam sve, od hrane, preko lijekova do pomoći za vojsku – govori Pavlo koji je prije tri dana upoznao Oleksandru i odmah su udružili snage te zajedno, s mrežom prijatelja i poznanika u Hrvatskoj, pokrenuli akciju prikupljanja pomoći.
- Živimo u trenutku u kojemu se spajaju dobri ljudi – emotivno govori Pavlo koji već tjedan dana praktično ne spava nastojeći okupiti i kanalizirati želju i spremnost hrvatskih građana da pruže potporu Ukrajincima.
Vidno potresena Oleksandra dodaje kako se trude ljudima dati informacije o tome što se zbiva i što im je potrebno. - Ovaj rat mi je strašno težak, strahovito bolan. Mnogi moji prijatelji odjednom su postali vojnici – govori s kratkim prekidima u kojima zaustavlja suze.
Pitamo kako su joj roditelji, čuje li se s njima. - Jutros smo se čuli na 30 sekundi. Svaki dan ih čujem na minutu ujutro i onda na minutu navečer. Nije sigurno razgovarati telefonom – kaže Oleksandra od koje tražimo objašnjenje – zašto je opasno telefonirati? Odgovara kako se boje da ruska vojska presreće telefonske razgovore i prikuplja informacije o planovima stanovništva. Zato se, pojašnjava, razgovori svode samo na pitanje je li sve ok.
U Dnjipru i dalje sve funkcionira, ali stanovnici osjećaju da su im agresorske trupe pred vratima. Oleksandra zna da njeni roditelji, brat, njegova supruga i nećaci, te baka i djed ne žele otići iz Ukrajine, ali o tome ne razgovaraju jer su to teme koje se ne usuđuju otvoriti telefonom. Kaže da je njena obitelji još uvijek sigurna, ali se stanovnici Dnjipra ozbiljno pripremaju za obranu grada.
Naglašava da među ljudima vlada nevjerojatno zajedništvo, kako u Ukrajini, tako i izvan nje. Oboje naših sugovornika ističe da u Hrvatskoj nailaze na veliko razumijevanje, empatiju i pružene ruke.
U ovom času iznimno im je vrijedna pomoć Cateringa Fluvius koji im je ustupio svoj prostor u Ulici Štefanovec 78 u Zagrebu gdje mogu prikupljati humanitarnu pomoć. Potrebno je sve, od hrane s dugim rokom trajanja, lijekova, generatora za struju, baterija, vreća za spavanje, opreme za vojnike i to od vojnih majica, donjeg rublja, čarapa, hlača, cipela i svega ostalog. Informacije o stvarima koje su potrebne Ukrajincima građani koji žele pomoći mogu dobiti na broju 01 4648 084.
Na pitanje kako će transportirati prikupljenu pomoć, Pavlo i Oleksandra odgovaraju da već imaju u vidu kombi vozila kojima će stvari prevesti preko Poljske do granice s Ukrajinom gdje će dogovoriti preuzimanje i dostavu onima kojima je pomoć potrebna.
Kod naših se sugovornika osjeća jaki nacionalni ponos i naboj, ali nisu pokazali ni jednu negativnu emociju prema Rusima. Pavlo nam je ispričao da je sedam godina živio i radio u Moskvi, te da iz tog perioda ima samo lijepa sjećanja. 'Obični' Rusi su, kaže, otvoreni i prijateljski nastrojeni ljudi, a Ukrajinci ih doživljavaju kao bratski narod.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....