Svaki dan u podne Matko Miličić-Maleško sjedne na svoj prilagođeni skuter i iz kuće poviše hvarske autobusne stanice spusti se do kafića na kavu s prijateljima. Nije to jedan od onih fensi hvarskih caffe barova u kojom kava stoji kao suho zlato i iz zvučnika trešti muzika koja onemogućava svaki razgovor. Prije nekoliko je dana donio grožđe koje su mu poslali s Korčule da ga svi zajedno kušaju.
Doktor i društvo svoju kavu piju u jednoj od rijetkih preostalih oaza u gradu Hvaru gdje se gosti međusobno čuju što govore. Ni njegova kuća nije velika, dograđivana niti je od svakog kvadrata pokušao napraviti tri da je iskoristi za turistički najam. Štoviše, zadirkuju ga da živi u garaži, što je taj prostor nekoć i bio.
Njemu je svejedno,...