Presica Stožera razgolitila dva velika problema: Jedan je Markotić, a drugi nas doista plaši

Konferencija za tisak Nacionalnog stožera civilne zaštite na kojoj je glavna tema bilo cijepljenje preko reda razgolitila je dva velika problema. Prvi se odnosi na ravnateljicu klinike Fran Mihaljević, Alemku Markotić, a drugi na nesposobnost administracije da se išta suvislo organizira i provede.

Alemka Markotić je pokazala kako istinski ne razumije svoju ulogu u pandemiji COVID-a 19, do nje ne dopire osobna odgovornost kao nekoga tko je od prvoga dana uključen u rad Nacionalnog stožera i sudjeluje u donošenju svih odluka vezanih za pandemiju. Najjednostavnije rečeno, gospođa Markotić misli da je zahtjevna i odgovorna uloga koja joj je pripala nešto što joj donosi privilegiju. U njenom mentalnom sklopu nikako da se posloži kako u tome čega se prihvatila nema voluntarizma, a kamo li kakvih ekstra prava kojima bi kompenzirala vlastitu žrtvu prinesenu izvanrednoj situaciji u kojoj se našla kao ravnateljica Klinike za zarazne bolesti.

Gospođa Markotić je na zadnjoj konferenciji za tisak pokazala da joj nisu jasne osnovne stvari koje bi se morale podrazumijevati nekome tko se prihvatio uloge u kojoj je ona. Jer da išta od toga razumije onda bi se ispričala što je svoju majku cijepila preko reda, a ne bi se ponesena emocijama ljutila i javno svađala s novinarima. Nije teško razumjeti da gospođa Markotić brine za svoju majku koja je starica od 84,5 godine i da ju želi zaštititi cjepivom. Ali bi morala biti svjesna da njena majka još nije došla na red, kao i da u ovoj zemlji postoji mnogo majki i očeva koji su isto tako stari kao njena majka, uz to su još i bolesni, a nisu na redu i čekaju cjepivo.

Gospođa Markotić misli da je zato što je u prilici biti dio male ekipe koja donosi odluke privilegirana i da može svoju majku zaštititi prije ostalih. Ne razumije da joj ne pripada ta privilegija, nego je na njoj odgovornost da svojim primjerom pokaže da poštuje pravila i red. Tim prije što ona osobno suodlučuje o našim životima u uvjetima pandemije, o razini naših osnovnih ljudskih prava i sloboda. Želi li, a isto vrijedi i za sve članove Nacionalnog stožera, da se njihove odluke respektiraju, onda moraju svojim primjerom pokazati da ih se drže.

Ne može se gospođa Markotić ponašati kao božica vakcinacije i odlučivati kome će izaći u susret i cijepiti ga preko reda, a onda se još javno s time razbacivati. Time što je javno rekla da je i nekome od kolega novinara napravila takvu uslugu nije pokazala da je velika žena, nego je priznala da ne postupa po pravilima i da je kompromitirala svoju funkciju.

Potpuno je ista stvar s njenom vjerom, koja je njena privatna stvar. Ne tiče nas se njena pobožnost, nego je bitno jedino to može li biti na javnom skupu kakvi su nama ostalima zbog epidemije zabranjeni.

Drugo što doista plaši je što su ljudi koji su stup borbe s pandemijom priznali da su nesposobni organizirati krajnje jednostavne stvari, a to je formirati registar procjepljivanja i u njega unositi podatke o osobama koje su cijepljene i s kojojm vrstom cjepiva. To je nešto što u današnje doba doista ostavlja bez riječi. Možda samo poruka da mogu pozvati par informatičara. Sigurno će im se javiti i njh nekolliko to riješiti u tjedan dana.