"Ako samoubojstvo više nije kažnjivo, onda mora biti moguće da mi, kada više fizički nisam u stanju izvršiti samoubojstvo, netko u tome pomogne po unaprijed predviđenim pravilima", kaže u Briefingu prof. dr. sc. Žarko Puhovski koji se mnogo bavio upravo temom eutanazije koja bi uskoro mogla biti legalizirana u susjednoj nam Sloveniji.
Na referendumu u lipnju je 55 posto slovenskih građana glasalo za zakonsko pravo na prekid života uz medicinsku pomoć za osobe kojima ne može pomoći ni palijativna skrb. U Hrvatskoj je eutanazija zakonom zabranjena, a oštro joj se protive liječnici kao i Katolička crkva.
"Jako brzo raste broj starijih i bolesnih ljudi koji, da najgrublje kažem, zauzimaju krevete. Kako njihov postotak bude dalje rastao, alternativa će biti ili smanjenje zdravstvene skrbi ili da se ljudima olakša da napuste život kada više ne mogu izdržati. Sredinom 60-ih godina prošloga stoljeća promijenjene su moralne intuicije u većem dijelu Europe i većina država je ukinula zabranu pokušaja samoubojstva. Prije su se neuspjeli pokušaji kažnjavali zatvorom. Pritom se pretpostavljalo da država ima pravo na moj život. Ukidanjem kažnjavanja se priznalo da ja raspolažem svojim životom. Paradoks je da je po zakonu zabranjeno meni pomagati da napravim nešto što meni nije zabranjeno učiniti", ističe Puhovski.
Švicarska, Belgija, Nizozemska, Luksemburg i donekle Španjolska su, nabraja on, zemlje u kojima je eutanazija dozvoljena, a o legalizaciji raspravljaju Slovenija, Danska i neke baltičke zemlje.
"U roku od dvije do tri godine imat ćemo dvoznamenkasti broj europskih država koje će to legalizirati i sada je pitanje kako to formalizirati. Najbolji tekst mi je onaj koji je još prije 30 godina donijela američka savezna država Oregon prema kojem prilikom izvođenja eutanazije u prostoriji ne smije biti prisutan nitko tko je u rodu s osobom koja će umrijeti ili bi mogao imati koristi od njezine smrti. Uvijek su manipulacije moguće. Na to su posebno osjetljivi u Njemačkoj gdje se eutanazija u Hitlerovo doba koristila kao naziv za uklanjanje nepoćudnih i nepodobnih ljudi. Zbog te traume Njemačka će, vjerujem, biti zadnja u Europi koja će to prihvatiti, a Hrvatska među zadnjima jer je kod nas jak vjerski lobi, ali i zato što liječnici poduzimaju čitav niz akata koji skraćuju život jer ne možete gledati da se čovjek muči preko neke mjere. O tome će se morati razgovarati jer će sustav postati preopterećen. Čini mi se da slobodna volja mora biti poštovana", govori Puhovski koji smatra da bi o zahtjevu čovjeka na eutanaziju trebale odlučivati dvostupanjske stručne komisije, a osnovna nit vodilja mora biti blaga smrt, da se ljudi ne muče.
Osobe koje boluju od teških mentalnih bolesti, primjerice shizofrenije, ne bi, prema njegovom mišljenju, trebale dobiti dopuštenje za eutanaziju jer ne mogu racionalno odlučivati.
Ima li pravo na eutanaziju veze s pravom na pobačaj?
"Nema to veze. Kod prava na pobačaj je riječ o zametcima koji će, ako se razviju, postati ljudska bića i sami ne mogu pokazati nikakvu volju, dok kod eutanazije ljudi sami o sebi odlučuju i to oni koji imaju kontrolu nad svojim intelektualnim i moralnim aparatom, ali ne i fizičkim i treba im pomoći jer ne mogu sami izvršiti samoubojstvo", tvrdi Puhovski, koji je uvjeren da hrvatske građane nitko neće moći spriječiti da odu na eutanaziju u Sloveniju kao što sada odlaze u Švicarsku.
"Jedan ugledni privrednik kao i jedna ugledna književnica iz Hrvatske su tako nešto učinili. Kada izađem iz zemlje nitko mi ništa ne može, a više se neću vratiti živ. Ali to je sada igračka za bogate kao što jesu i neke usluge u zdravstvenom sustavu za produljenje života", zaključuje Puhovski.