Najedite se zelene salate, rajčice, krastavaca… Ove zime bit će preskupi ili ih neće biti

Energetski deficit s kojim se suočava Europa zbog ovisnosti o ruskom plinu i nafti mogao bi promijeniti prehrambene navike Europljana. Već desetljećima navikli smo da u svakom dijelu godine, pa i zimi, na stolovima uživamo u rajčicama, paprikama, krastavcima, zelenoj salati, rikoli, matovilcu, mladom svježem špinatu, mladom luku… Jedan dio tog povrća dolazi iz negrijanih staklenika, ali veliki dio proizvodnje u Europi nije moguć bez dodatnog grijanja prostora za uzgoj.

Uzgoj povrća u grijanim staklenicima pak, zbog ekstremnog rasta troškova energije, postat će neisplativ, što će značajno utjecati na opskrbu europskog tržišta te uzrokovati nestašice i, posljedično, dodatni snažni rast cijena. Iako grijani staklenici čine samo jedan dio poljoprivrednog outputa i tijekom hladnijih mjeseci kad zbog klime nije moguće isporučivati salate i povrće u količinama koje očekuje tržište, eksperti procjenjuju kako su njihovi volumeni ipak toliki da će nestašice i rast cijena biti i te kako uočljivi u europskim trgovinama. Je li doista moguće da će nas brutalna invazija Putinovog režima na Ukrajinu doista vratiti u doba kad se ne europskim trpezama uglavnom jelo što sezonski dospijeva za berbu?

Dio europskih proizvođača čija staklenička proizvodnja ovisi o grijanju već sada zna ili da neće uopće proizvoditi povrće tijekom zime zbog previsokih troškova energije, ili će značajno smanjiti output zbog štednje na energiji. Pitanje je vremena kad će problem ozbiljnije percipirati dobavljači, prekupci, trgovci… pa će krenuti jagma s ugovorima za kupovinu u budućnosti svježeg povrća, te će stoga doći do još snažnijeg rasta cijena.

Financial Times tako, primjerice, donosi priču o familiji Montalbano koja desetljećima u jugoistočnoj Engleskoj nesmetano proizvodi krastavce usprkos bilo kakvim ekonomskim šokovima. No, ove godine zbog dramatičnog rasta cijene troškova grijanja već znaju da će morati prepoloviti svoju proizvodnju. Rast cijene prirodnog plina od početka rata u Ukrajini nešto je na što nemaju odgovor. Obitelj Montalbano samo je jedna od tisuća poljoprivrednih proizvođača u Europi koji pokušavaju srezati troškove energije kako bi održali kakvu takvu isplativost poljoprivredne proizvodnje. Rast energetskih troškova poljoprivrednika razlikuje se od zemlje do zemlje, ali u osnovi govori se u višestrukim povećanjima računa za plin ili struju. Pod najvećim utjecajem rasta energetskih troškova stoga će biti one kulture koje tijekom jeseni, zime i ranog proljeća iziskuju najveću potrošnju energije; krastavici, razne salate i rajčice.

Farmeri su na nacionalnim razinama u EU već više puta javno upozorili kako tijekom jeseni i zime potrošači moraju računati s neuobičajenim nestašicama i značajnim poskupljenjima. Zbog prijetnje nestašica poljoprivrednici traže i hitne državne subvencije. Coap-Cogeca (udruženje poljoprivrednika EU), FoodDrink Europe i PFP (velike asocijacije proizvođača) poručili su kako njihovi članovi već počinju zaustavljati proizvodnju te najavljuju drastično smanjenje isporuka. Traže da ih se poštedi nacionalnih ili zajedničkih europskih planova za štednju energije.

U zajedničkom upozorenju za Bruxelles te udruge poljoprivrednih proizvođača su poručile:

„Najnovije povećanje cijena energije, posebno prirodnog plina i struje, prijete kontinuitetu poljoprivredne proizvodnje u uobičajenim ciklusima te tako i sposobnosti kontinuirane isporuke esencijalnih poljoprivrednih dobara, prehrambenih proizvoda i materijala“. Glavni tajnik Copa-Cogecae, Pekka Pesonen upozorava kako potrošači ove zime moraju računati s višim cijenama i nestašicama više vrsta voća i povrća: „Ovo je nešto što nismo vidjeli nikada ranije… Nitko nije vidio da ovo dolazi te ima ovako široke posljedice“.

Treba znati da se pritisak cijena energije u poljoprivrednoj proizvodnji nadograđuje na značajni rast cijena umjetnih gnojiva, ali i troškove hlađenja svježih proizvoda, kao i transporta.

Ne treba zaboraviti da će pod sve višim pritiskom energetskih troškova biti i pekarska proizvodnja. Svaka pasterizacija također je također energetskih zahtjevna, kao i proces proizvodnje mlijeka u prahu (osnova za trajno mlijeko), što će također voditi prema daljnjem značajnom rastu cijena hrane u EU. Do sada su, primjerice, cijene maslaca u EU do sredine godine narasle 80 posto, a mlijeko u prahu skuplje je 28 posto.

Značajni udio velikih proizvođača u EU već je reducirao planove sjetve i sadnje jer računaju da im proizvodnja nije isplativa, ali najveće probleme imaju oni sa sjevera Europe. Sjevernjaci će čak povećati potražnju prema proizvođačima iz južnih dijelova, što znači da će slične napetost zbog cijena i nestašica osjetiti cijela EU. Najveći proizvođač rajčica u Švedskoj, Nordic Green, već je poručio kako neće ništa raditi tijekom zime jer im je cijena električne energije previsoka, a mnogi staklenici u Nizozemskoj također se pripremaju za potpuni prestanak proizvodnje. Podsjetimo kako je Nizozemska prema ukupnim vrijednostima drugi najveći izvoznik poljoprivrednih proizvoda na svijetu nakon Sjedinjenih država. Nizozemska je odgovorna za petinu svjetskog izvoza rajčice, a već ima ugašena svjetla u mnogim staklenicima, i neće ih paliti ove zime. Najveći opskrbljivač rajčica u Švedskoj i Danskoj – Alfred Pederson & Son – ovu zimu zatvorit će 350.000 četvornih metara staklenika. Godišnje oni proizvode oko 20.000 tona rajčica, od čega četvrtinu tijekom zime.

Ekspert za energetska pitanja Glastuinbouw Nederland, Alexander Formsma, kaže: „Vjerojatno nećete vidjeti svježe rajčice i krastavce tijekom zime jer njihova proizvodnja nije isplativa“.

Problema će biti i s isporukama poljoprivrednih kultura koje se uzgajaju na otvorenom jer će hlađenje tih proizvoda biti preskupo. Belgijski proizvođači jabuka su, primjerice, već upozorili kako će im sezona biti puno kraća jer si ne mogu priuštiti previsoke troškove hlađenja.

Pekka Pesonen iz Copa-Cogecae naglašava kako se sveukupno europski farmeri suočavaju s raznim udarima na troškove proizvodnje koji će sigurno dovesti do ekstremnih cijena i nestašica: hrana za stoku, gnojivo, transport, grijanje, hlađenje, prerada… sve je toliko poskupjelo da farmeri masovno odustaju od proizvodnje. Pesonen inzistira da se posljedice udara ulaznih troškova na farmere na razini EU podcjenjuje. Procjene se razlikuju, ali moguće je da će 50-75 uzgajivača salate na razini EU odustati od proizvodnje.

Zabrinuti su i u industriji šećera. Žure jer se boje da će im s hladnim danima obrada biti puno skuplja. Najveći francuski proizvođač, Tereos, već je, puno ranije nego obično, počeo s energetski intenzivnim procesom pretvaranja šećerne repe u šećer.

I u južnim državama Europe suočeni su problemima ulaznih troškova. Talijani, primjerice, kukaju kako ih je tijekom ljeta ‘uništila‘ suša, pa sada rade s operativnim gubicima, a tek će ih pogoditi energetski troškovi koji stižu sa zimom. Čak i oni proizvođači koji imaju disperziranu proizvodnju na više kultura u Italiji (npr. grahorice u kombinaciji s povrćem i maslinama) tvrde da ne mogu izdržati energetske troškove koji su tri puta viši nego lani, a na njih se nadograđuju ostala poskupljenja. Gnojivo im je četiri puta skuplje.

Pri svemu ovome ne smije se zaboraviti kako ogromni dio proizvođača u EU imaju ugovore o isporukama po unaprijed dogovorenoj cijeni. Mnogi do njih u situaciju su da im je stoga mudrije ne proizvoditi. Računaju da će od štednje akumulirane kroz godine moći živjeti, ali ne i financirati neisplativu proizvodnju.