KAKO SADA RADE HRVATSKE BOLNICE Klaićeva se već vratila na isti broj pacijenata kao prije krize

Samo mjesec dana nakon što su hrvatske bolnice otvorile svoja vrata za sve pacijente, ostavljajući iza sebe doba korone, moglo bi se reći da je situacija iznenađujuće dobra.

U prosjeku, dosegnule su 77,8 posto dnevnog obima posla prije epidemije. Pacijenti se vraćaju, radi se vikendom, ali i svaki dan poslijepodne, pa rezultat nije izostao. Podaci govore da se, primjerice, Dječja bolnica u Klaićevoj vratila u potpunosti u dnevni ritam jer je broj malih pacijenta u jednom danu oko 1000, što je bila brojka na isti dan lani.

Na 93 posto je KB Merkur, na 85 posto KBC Zagreb, na 84 posto KBC Rijeka, a na nešto više od 70 posto su OB Pula, OB Zabok, OB Bjelovar, OB Pakrac... Čak je i KB Dubrava, koja je ostala koronabolnica, stigla do 44 posto uobičajenog dnevnog broja pacijenata.

Kad su prije mjesec dana hrvatske bolnice izašle iz rada pod koronauvjetima, pogled na učinak u travnju i ožujku bio je prilično depresivan. Naime, bolničkim hodnicima prolazilo je u tom razdoblju tek tridesetak posto uobičajenog broja pacijenata. Korona je ostavila samo prostor za hitne i onkološke pacijente te za one kojima se terapija nije smjela prekinuti.

Samo su ti pacijenti mogli proći kroz tzv. koronabarijere na ulazima, gdje su ih čekali trijažni kontejneri, a svi ostali čekali su neka mirnija vremena. Nakon malo više od dva mjeseca bolnice su na prosječno oko 78 posto posla koji svakodnevno obavljaju zahvaljujući činjenici da je većina ustanova uvela cjelodnevni rad.

Bolnice su tako pokazale da mogu biti vrlo fleksibilne, odnosno da se mogu prilagoditi trenutnim događanjima te da bi u budućnosti, žele li se smanjiti liste čekanja, trebalo organizirati rad na sličan način, ali i “trijažirati” pacijente koji trebaju bolničku skrb. Vrijeme korone pokazalo je da nerijetko u bolnice dolaze pacijenti koji su svoj problem mogli riješiti i u primarnoj zdravstvenoj ili pak u specijalističko-konzilijarnoj zaštiti. No, nekako se ustalio “hodogram” po kojem su jedino bolnice “uvijek otvorene”.

U ovo vrijeme nakon korone količina posla sve manje trpi, među ostalim i zbog činjenice da još uvijek dijelom vrijede pravila iz tog razdoblja, po kojima nema gužvi u čekaonicama. Pacijenti se naručuju u točno određeno vrijeme, zna se da će naručeni pacijent doći... Pa se onda, premda se naručuje manji broj pacijenata, odradi puno posla.

Čak je i KBC Zagreb, koji je zbog zagrebačkog potresa izgubio 361 krevet za hospitalizaciju pacijenata i 45 u dnevnoj bolnici, uhvatio dnevni ritam.

“Mjesec dana od otvaranja bolnice za sve pacijente došli smo do 85 posto posla u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Trenutno dnevno imamo oko 7000 pacijenta, a lani ih je dnevno bilo oko 8000”, kaže ravnatelj KBC-a Zagreb prof. dr. Ante Ćorušić.

Dodaje da je bolnica i tijekom pandemije koronavirusa radila za hitne i onkološke pacijente, tako da je na tjednoj razini hitni pijem KBC-a Zagreb primao od 1000 do 1200 pacijenta, a nakon otvaranja u jednom tjednu bude ih i dvostruko više. Ćorušić je uvjeren da korona neće imati posljedica na onkološke pacijente.

“Već krajem prošlog mjeseca, dakle dvadesetak dana nakon otvaranja, tjedno smo imali oko 5000 onkoloških pacijenta, što je jednako onome što se događalo u mjesecima prije epidemije. Veliki pad zabilježen je u kirurgiji jer su se osim onkoloških pacijenta tijekom koronakrize operirali samo hitni. U travnju je bilo do 300 operacija tjedno, a danas smo ponovo na oko 800, što je naš tjedni prosjek”, objašnjava prof.dr. Ćorušić.

Da se zdravstveni sustav u Hrvatskoj najprije dobro prilagodio akutnom koronarazdoblju, a potom i brzo okrenuo mirnodopskoj situaciji, za razliku od puno bogatijih, govore i rasprave koje su ovih dana pokrenute u Velikoj Britaniji.

Naime, njihov je državni zdravstveni osiguravatelj (NHS) u ožujku zakupio 8000 kreveta u privatnim bolnicama za 150 milijuna funti računajući da će one operirati i liječiti sve one “nekovid” pacijente.

No, ostale su prazne čak i za onkološke pacijente, a rezultat je na tisuće pacijenata koji zbog toga kasne s liječenjem. Britanci drže da se javne bolnice neće vratiti u uobičajeni ritam rada ni do kraja godine!?

Srećom, u Hrvatskoj se takav scenarij nije dogodio, a činjenica je da bi možda moglo biti i dodatne koristi ako organizacija rada bolnica, prijema pacijenata i “trijaže” u ovom vremenu “vraćanja” ostane i dalje “na snazi” kao barem mali kvalitativni skok u sustavu.