NEHUMANO

‘Imamo troje djece, dvoje imaju tešku dijagnozu, a pogledajte gdje živimo. Sve zbog tog HDZ-ovca...‘

Gradonačelnik mi je stalno govorio da se strpim, a onda me počeo ucjenjivati da mu prodam kuću pokojnog oca u kojoj sam ja suvlasnik - priča Davor Grgić

Obitelj Davora Grgića

 Vlado Kos/Cropix

S dvoje djece koja imaju utvrđen četvrti stupanj autizma i četvrti stupanj intelektualnih teškoća i jednim djetetom koje nema zdravstvenih problema, supružnici Simona i Davor Grgić iz Otoka već godinama žive u katastrofalnom, neuvjetnom životnom prostoru, u kući od 30 kvadrata, a sve samo zato, kako nam kaže Davor Grgić, što im HDZ-ov gradonačelnik Otoka Josip Šarić "opstruira obećanu izgradnju kuće koju bi financirao Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, a Grad Otok bi trebao dijelom sufinancirati gradnju."

- Da nam je starije dvoje djece, sin od osam i kćerka od sedam godina, bolesno doznali smo nakon što su napunili dvije godine. Do tada je s njima sve bilo u redu, prohodali su, čak su počeli i govoriti, a onda su se pojavili prvi problemi koji su s vremenom postajali sve veći i teži. Konačna dijagnoza za oboje je - četvrti stupanj autizma i četvrti stupanj intelektualnih teškoća. S obzirom da živimo u kući, koja se teško može nazvati kućom, već prije paklom od 30 kvadrata obratio sam se gradonačelniku Šariću za pomoć prije tri godine, ali ne za pomoć meni, nego mojoj djeci. Imamo i treće dijete, kćer od pet godina, koja srećom nema zdravstvenih problema, ali joj je zdravlje, rekao bih i život ugroženo, kao i svima nama s obzirom na bolest sina i kćeri. Uglavnom, tražio sam gradonačelnikovu pomoć, koju mi je obećao, ali nikada obećanje nije ispunio – počinje ovu tužnu, nesretnu i frustrirajuću priču očajni 42-godišnji Davor, koji već godinama svakodnevno proživljava konstantnu dramu u kući.

- Mi zapravo ne živimo. Ne znam kako bih nazvao to što prolazimo od 0 do 24 sata svakoga dana u kojima moramo cijelo vrijeme biti uz djecu, jer je dvoje oboljelih zbog svoga stanja u stalnom stanju agresije i samoozljeđivanja. Teško mi je opisati sve što smo proživjeli, od toga da ti dijete samo sebi na živo čupa zube, da se zaleti i glavom udari u staklo, morali smo zaštititi sve prozore, sva stakla, prekriti utičnice... Jedemo na podu, jer sve u kući na neki način predstavlja opasnost od ozljeđivanja. Djecu su mi više puta bila na rubu smrti..., napadaju i nas i najmlađu kćer, koju bismo morali izolirati od njih i sačuvati je, jer smo primijetili da je u nekim stvarima počela imitirati starijeg brata i sestru, a nemamo gdje u ovih 30 kvadrata u kojima živimo u vodi, plijesni i još nam je srpanjsko nevrijeme dodatno uništilo ovo što imamo – priča Davor u atmosferi koja se ne može opisati riječima i koja nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Teška je to i bolna priča, a još je teže i bolnije što im je sustav okrenuo leđa.

- Nisam bio vlasnik kuće iako sam živio u njoj. Vlasnik jedne polovice bio je jedan gospodin iz Vinkovaca, koji se sažalio nad nama i poklonio nam svoj dio, a druga polovica bila je u vlasništvu Grada Otoka. Tražio sam da mi Grad prepusti svoju polovicu, nisam imao nikakva primanja, a gradonačelnik je tražio da moram platiti, da mi ne može darovati. Kazao je da mogu platiti i na rate, ali meni je to bilo nemoguće i neprihvatljivo. Onda su svoju polovicu prepustili Središnjem državnom uredu i nakon godinu dana su mi oni darovali tu polovicu i od tada smo mi vlasnici – kaže Grgić i nastavlja kako je bilo dogovoreno da će mu SDU izgraditi kuću od 75 kvadrata uz preporuku da Grad Otok sufinancira dodatnih 15 kvadrata. Napravljen je i projekt, ali to se do danas nije dogodilo.

image

Davor Grgić

Vlado Kos/Cropix
image

Kontejneri koje je dobila obitelj Davora Grgića

Vlado Kos/Cropix
image
Vlado Kos/Cropix

- Gradonačelnik mi je stalno govorio da se strpim, a onda me počeo ucjenjivati da mu prodam kuću pokojnog oca u kojoj sam ja suvlasnik i kazao da će moja kuća biti dovedena u pitanje, ako ne pristanem na njegovu ponudu. Odbio sam to, a on je nastavio opstruirati projekt gradnje kuće i nebrojeno puta odbio svaki razgovor sa mnom. Nikada me nije želio primiti, samo mi je preko suradnika poručivao da ga ne zanimamo ni mi ni naša djeca – priča Grgić. Nisu, veli, pomogli ni dopisi i preporuke Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom te Centra za socijalnu skrb u Vinkovcima koji su u više navrata ukazivali gradonačelniku na nužnost, štoviše obavezu da se stambeno pitanje obitelji Grgić hitno riješi. Pravobraniteljica je isto, kaže Grgić, tražila i od Vukovarsko-srijemske županije. No, i Grad i Županija su se oglušili na te pozive u pomoć.

image
Vlado Kos/Cropix
image
Vlado Kos/Cropix
image
Vlado Kos/Cropix

- Nije mi želio dati ni kontejnere za privremeni smještaj – dodaje naš sugovornik. A onda je Grgić, prije nekoliko dana kada mu je očito prekipjelo, kazao da će sve dati u medije. Nazvao je novinara Telegrama Dragu Hedla i sve mu ispričao.

- Kada su u Gradu doznali što sam učinio odmah su me nazvali i tražili da sve povučem i da će naši problemi biti riješeni. Zvali su me u više navrata njegovi suradnici, ali svima sam rekao da neću ništa povući i da sve ide u medije. Onda su mi sljedeće jutro, u srijedu, dovezli kontejnere, a gradonačelnik me pozvao na sastanak gdje mi je govorio da što ja mislim njega plašiti s novinarima i ucjenjivati, da se on nije ‘91. bojao četnika, pa da se ne boji ni novinara. Bio je arogantan i tražio da sve povučem. Nisam i neću. Ne bojim ga se nimalo i želim da se sve zna. Dosta mi je ismijavanja i degradiranja. Opstruirali su mi građevinsku dozvolu, izmišljali uvjete, poručivao da će uništiti moju djecu i mene... To što smo mi proživjeli ne može se ničime vratiti. Mislio je da će mene kupiti, jer je tako naučio funkcionirati. Ja nisam čovjek kojeg se može kupiti, no iskreno i sada me strah da će i dalje opstruirati gradnju kuće, da će mi još više zamjeriti što sam sve dao u medije, ali nisam imao izbora – istaknuo je Grgić, koji ima status roditelja njegovatelja.

- Nemamo nikoga tko nam može pomoći, niti itko želi preuzeti odgovornost i na minutu da čuva djecu. Osuđeni smo na kuću 0-24. Samo još da imamo kuću – kazao je očajni Davor, koji oboljelu djecu nema čime voziti ni u Centar za rehabilitaciju Mala Terezija u Vinkovcima, gdje im je, pazite sad, odobreno pravo usluge rane intervencije u trajanju od 60 minuta tjedno!

image
Vlado Kos/Cropix
image
Vlado Kos/Cropix
image
Vlado Kos/Cropix

U srijedu su se, pak, na svojoj Facebook stranici pohvalili izvanrednim stambenim zbrinjavanjem obitelji Grgić.

‘‘Peteročlanoj obitelj Grgić iz Otoka dovežena su dva kontejnera angažiranjem Službe civilne zaštite Vukovar u suradnji sa Gradom obzirom da je postojeći stambeni objekt u vrlo lošem stanju osobito nakon prirodne nepogode. Gradonačelnik Šarić je prilikom posjete obitelji Grgić obećao pomoć u potrebnoj komunalnoj infrastrukturi. Kako su već ranije Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje i Grad Otok donijeli odluku o financiranju odnosno sufinanciranju izgradnje primjerene obiteljske kuće u svrhu trajnog stambenog zbrinjavanja obitelji Grgić za koju je već ishođena građevinska dozvola za očekivati je nakon potpisivanja međusobnog Sporazuma i skorašnji početak izvođenja građevinskih radova,‘‘ napisali su uz popratne fotografije na kojima je i gradonačelnik Otoka Šarić, inače i saborski zastupnik HDZ-a i pomoćnik glavnog tajnika stranke Krunoslava Katičića.

Odgovor Grada Otoka

Iz Grada Otoka su poslali reagiranje na navode Davora Grgića u kojima ističu kako je ‘‘neistina da Grad Otok tri godine nije pomogao obitelji Grgić.‘‘

‘‘Grad Otok sustavno, institucionalno pomaže svim socijalno ugroženim pojedincima i obiteljima pri čemu je upravo obitelj Grgić do sada primila najveću financijsku i svaku drugu potporu u posljednjih 30 godine što je jasno razvidno iz financijske dokumentacije Grada,‘‘ navodi se u dopisu kojeg potpisuje gradonačelnik Šarić i gdje je taksativno navedeno sve što je obitelji Grgić isplaćeno i dodijeljeno unazad tri godine. Tako ističu kako su ‘‘ustupili svoju polovicu kuće SDU-u kako bi se ona mogla pokloniti Davoru Grgiću, te prihvatili plaćanje troškova projektne dokumentacije za kuću u iznosu od 3.300 eura i troškove geodetskog snimanja u iznosu od 4.500 kuna.‘‘ Dodaju i da su kroz razne oblike jednokratne pomoći ‘‘za životne potrebe, podmirenje troškova putovanja na rehabilitaciju djece u Vukovar i Osijek, polaganje vozačkog ispita, kupovinu rabljenog automobila...‘‘ obitelji Grgić ukupno isplatili 24.700 kuna, a u dva navrata podmirivali ili oslobađali obitelj od troška boravka djece u Dječjem vrtiću Pupoljak, i to jednom za 1.553,26 kuna te jednim za 1.933,74 eura. Ističu i da je neistina kako je ‘‘gradonačelnik Šarić tražio od Davora Grgića da povuče svoje izjave novinarima, da je tražio od njega plaćanje polovice kuće, vršio opstrukciju ishođenja građevinske dozvole, ignorirao preporuke Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, jer joj je poslao odgovor sa svim poduzetim radnjama u pomaganju obitelji Grgić, da je odbijao obitelji osigurati odgovarajući smještaj..." Navode kako su obitelji ponudili ‘‘plaćanje troškove najma stana na području Grada Otoka kojega Davor Grgić nije uspio pronaći.‘‘

‘‘Zbog navedenog, upravo angažmanom gradonačelnika Šarića, SDU je dodijelo obitelji Grgić stan u Vukovaru. Unatoč potpisanom ugovor o najmu, obitelj Grgić odbila je smještaj,‘‘ odgovorio je Šarić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 03:35