Hvarani u strahu: Lovci ubili sve mungose na otoku i sada glavnu riječ vode poskoci

Ugrizi otrovnica na otoku Hvaru ni zadnjih godina nisu bili rijetkost, a nedavno je poskok ugrizao 79-godišnjakinju iz Sućurja, koja je spašena zahvaljujući samo hitnoj medicinskoj pomoći i helikopterskom prijevozu u KBC Split.

Stanovnici našega najsunčanijeg škoja, međutim, posljednjih dana sve češće primjećuju zmije u prirodi i govore da ih je osjetno više nego prije. Mnogi pak smatraju da je to između ostalog i posljedica pretjeranog izlovljavanja mungosa na tom području.

Mungosi unijeti s Mljeta

A mali indijski mungosi prvi put su prije više od 100 godina odlukom Ministarstva poljodjelstva u Beču unijeti na Mljet upravo zato da bi uništili zmije otrovnice koje su se bile isuviše razmnožile. Krajem sedamdesetih dvije su životinje donesene u Hvar sa zadaćom da “očiste” područje na kojem se nalazi vila “Kovač”, gdje je tada povremeno boravio Vladimir Bakarić.

Mungosi su se zatim kao izuzetno reproduktivna vrsta razmilili po čitavom škoju, no i lovci su ubrzo shvatili da se radi o štetočini koja uništava jaja fazana i prepelica, te da napada manje životinje i ptice.

- U Lovačkoj udruzi otoka Hvara koja broji 265 lovaca, svjesni da mungos ne uživa nikakvu zakonsku zaštitu, odlučili su svakom lovcu nametnuti obvezu da godišnje ulovi tri mungosa , tri vrane ili jednu kunu bjelicu, što moraju posvjedočiti donošenjem repa ili kljuna, što traje već godinama.

Lovci mungose osim puškama nerijetko love i klopkama, a u prošlosti su ih hvatali čak i “pod ploče”. Onaj tko ne ispuni obvezu mora na konto Udruge uplatiti 100 kuna po repu mungosa - govori Karmelino Barbarić iz Zastražišća, lovac s 20-godišnjim iskustvom, koji se ne protivi tvrdnji svojih kolega da je mungos primarno štetočina, ali smatra da u prirodi ipak treba uspostaviti određenu ravnotežu.

I lovci su na mukama

Dakle, na Otoku sunca se na spomenuti način svake godine iz lovišta uklanja više od 200 mungosa, a oni ponegdje stradavaju i od uporabe otrova. Ne baš tako davno izlovljavani su i za potrebe znanstvenih istraživanja, tako da stanovništvo tog tamanitelja zmija viđa sve rjeđe i rjeđe.

Lovci su također u nemilosti kako ispuniti svoje obveze, pa se i u njihovim krugovima sve češće govori o tome da bi na određeno vrijeme trebalo prekinuti izlovljavanje, što podržava i naš sugovornik, smatrajući da ih u prirodi ne smije biti previše, ali ni premalo kad su već tu, piše Slobodna Dalmacija .

A ljudi k’o ljudi znaju reći “koga ugrize zmija, taj se boji i gušterice”, to jest sve češće se priklanjaju mišljenju da mungose barem na određeno vrijeme ne bi trebalo uklanjati iz prirode.