Kako piše Dubrovački dnevnik, Tihomir Brajković, jedan od najbogatijih biznismena Bosne i Hercegovine, sprema se započeti gradnju na atraktivnoj parceli na Pločama odakle puca pogled na staru gradsku jezgru i Lokrum. Brajković u Dubrovniku već ima zemljište poviše Uvale Lapad, a gdje je nedavno započela gradnja luksuznih vila.
A biznismen iz Kiseljaka lani je od bivših vlasnica Ane Ljumović, Nade Ljumović i Ljerke Bašić za milijun i 120 tisuća eura kupio česticu zemlje na Pločama ukupne površine 1120 metara kvadratnih. Zemljište se nalazi u zoni M12, odnosno u zoni mješovite namjene, pretežito za stanovanje srednje gustoće. Zanimljivo je kako u famoznom GUP-u iz 2005., kad su brojne parcele diljem Dubrovnika pod tadašnjom gradonačelnicom Dubravkom Šuicom prebačene iz zelene zone u građevinsko, ovo zemljište nije bilo transformirano, nego se još uvijek vodilo kao šuma. Tek 2007., kad se donose prve izmjene i dopune GUP-a, ovo zemljište postaje građevinsko i tako je sve do danas.
Inače, to zemljište je među rijetkim preostalim parcelama na Pločama gdje se još uvijek može pronaći stablo. Nalazi se ispod trase žičare, a uskoro će i ta šumica nestati, baš kao i brojne druge. Naravno, Brajković s tom pričom nema veze, on će graditi sukladno legalnim aktima koji na tom mjestu dozvoljavaju ono što će on podići.
Inače, Brajkovićeva firma je parcelu iz Uvale Lapad kupila 2015. od Urbanističkog instituta Hrvatske D.D., privatne tvrtke iz Zagreba, za 950 tisuća eura. Vrlo je zanimljivo kako je Urbanistički institut postao vlasnik tog zemljišta, što je ekskluzivno otkrio Dubrovački dnevnik.
Početkom ovoga stoljeća, čestica zemlje u Uvali Lapad na kojoj će Brajković danas graditi vile bila je više-manje bezvrijedna. U tad važećem Urbanističkom planu Dubrovnika nalazila se u zoni pejzažnog zelenila, a bila je u vlasništvu Dubrovnik Babin kuka, tvrtke koja je upravo prošla kroz proces privatizacije, a kao predsjednik Uprave vodio ju je Niko Koncul.
U travnju 2001. Dubrovnik Babin kuk i Urbanistički institut sklopili su Ugovor za pružanje inženjering i konzalting usluga, odnosno bili su poslovni partneri. Tri godine kasnije, u ljeto 2004., sklopit će aneks tom Ugovoru za pružanje usluga - ali ne samo to - Dubrovnik Babin kuk i Urbanistički institut u isto vrijeme sklapaju Ugovor o kupoprodaji nekretnine, odnosno čestice 1093 (koja će se kasnije dobiti dodatak kroz jedan). I u Ugovoru pored broja čestice stoji kako je riječ o šumi, a ne građevinskom području. Kupoprodajna cijena je 869 tisuća kuna, a Urbanistički institut može ju platiti putem prijeboja.
U veljači 2005., devet mjeseci prije nego što će Gradsko poglavarstvo izglasati izmjene i dopune dubrovačkog GUP-a, Dubrovnik Babin kuk i Urbanistički institut sklapaju Dodatak I. Ugovoru o kupoprodaji nekretnine. U Članku 2. tog Ugovora stoji: "Ako Institut u okviru svojih ugovorenih aktivnosti postigne da donesenim Generalnim urbanističkim planom Grada Dubrovnika bude omogućena izgradnja najmanje 100 tisuća metara kvadratnih bruto korisne površine na zemljištu koje je u vlasništvu naručitelja (Dubrovnik Babin kuk op.a.), naručitelj se obvezuje, pored ugovorenih naknada iz članka 7. osnovnog ugovora, isplatiti Institutu posebnu nagradu".
Znači, ako se u novom GUP-u proširi mogućnost gradnje Dubrovnik Babin kuku na temelju aktivnosti Urbanističkog instituta (odnosno Programa za izradu Urbanističkog plana uređenja Babinog kuka na kojemu rade i koji će se uskoro naći pred gradskim vijećnicima), dodijelit će mu se nagrada. A ta nagrada bila je - čestica zemlje 1093/1 na kojoj sad niču vile poviše Uvale.
Kako je Brajković postao bogataš?
Tako se radio taj Šuičin GUP iz 2005., gdje su preko noći brojne parcele dobivale na vrijednosti, jer su prebačene iz zelene zone u građevinsko područje. Kasnije će u izmjenama i dopunama GUP-a još dobar dio istih takvih zona ući u građevno područje, pa tako i ova na Pločama gdje će Brajković uskoro započeti gradnju.
Prema podacima bosanskog portala Biznis Info, Tihomir Brajković rođen je 1972. u selu Oglavku kod Brestovskog, na granici Fojnice i Kiseljaka. Obitelj mu se u bivšem sistemu bavila poljoprivredom. U ratu je Brajković bio vojnik HVO-a, a poljoprivredu je, s vremenom, zamijenio trgovinom. Prvi veći poratni biznis bio mu je onaj s mesom. Osnovao je firmu "Meso-Impex", kasnije se bavio i izgradnjom malih hidroelektrana te nekretninskim biznisom - među ostalim, u Sarajevu je gradio brojne zgrade.
Osuđen je za utaju poreza. Zatvorsku kaznu zamijenio je za novčanu. Platio je ukupno 2,7 milijuna maraka i nastavio poslovati.
-Tko radi, taj i griješi. Želim da se to završi, da se ovo riješi, stavi točka, da se ide raditi - rekao je tom prilikom na suđenju o čemu je iscrpno pisao Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).