Gdje su završili dijelovi nekadašnje sinagoge u zagrebačkoj Praškoj ulici? Tragom vijesti da će se u Zagrebu pokrenuti gradnja nove sinagoge u Praškoj ulici, na mjestu gdje je u vrijeme NDH srušena stara, istražili smo gdje je završio dio građevinskog materijala od nje i dio interijera. Zapravo se sada izrađuje prva dokumentacija koja je nužna kako bi se moglo ishoditi građevinsku dozvolu za novu sinagogu, točnije za kulturni centar s memorijalnom sinagogom. No, nas su urbane legende povele na drugo istraživanje.
I tako smo pronašli jedan dio sinagoge koja je sravnjena 1942. godine - kapitel i dio stupa od nekadašnja dva stupa Salomonova hrama. Gotovo je nepoznato u javnosti da se taj mali dio povijesti nalazi u dvorištu Židovske općine u Zagrebu, u Palmotićevoj ulici.
- Upravo je moj otac Ivo Kraus odmah nakon rata donio taj kapitel i stup u općinu, ali, na žalost, stvarno ne znam detalje kako ga je spasio, odnosno gdje ga je našao - rekao nam je Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine.
U Muzeju grada Zagreba čuvaju se tri predmeta iz nekadašnje zagrebačke sinagoge, umivaonik i dvije ploče. Velike orgulje iz nekadašnje sinagoge, kako saznajemo, bile su u Muzičkoj akademiji, sklonjene su neoštećene prije uklanjanja sinagoge, a navodno se danas nalaze u jednoj crkvi u Rijeci.
Međutim, gdje je završio velik dio onoga što bismo mogli nazvati građevinskim materijalom preostalim nakon rušenja? Koliko je poznato, sinagoga nije raznesena dinamitom, vjerojatno zbog lokacije u središtu grada, nego je svakodnevno dulje vrijeme uništavana pijucima. Još se prije u krugu povjesničara umjetnosti moglo čuti da je dio materijala od sinagoge završio u sljemenskom tunelu, ali to nigdje nije potvrđeno. Za službeni podatak trebalo bi provesti arheološka istraživanja.
- I ja sam čuo da je dio završio u tunelu na Sljemenu - kaže Ognjen Kraus.
Današnji zagrebački tunel Sljeme gradili su ratni zarobljenici od 1947. do 1952. godine. Plan je bio napraviti tunel kroz cijelu Medvednicu i spojiti Zagreb kroz planinu od Gračana do Zagorja, ali se od toga odustalo. Vjerojatno se radi o tom tunelu jer su tzv. Pavelićevi tuneli kod Vile Rebar na Sljemenu u cijelosti od betona. Moguće da je dio građe od sinagoge negdje bio ostavljen do kraja rata. Prema jednom izvoru, "navodno su ostaci sinagoge nakon rušenja otpremljeni na remizu, nakon čega im se gubi trag".
Povijesni podatak govori da je u zagrebačkom Hrvatskom narodu 12. listopada 1941. godine objavljena vijest: "Jučer poslije podne po odredbi gradskog načelnika Ivana Wernera počelo je s rušenjem židovskog hrama u Zagrebu. Ova je odluka donesena zbog toga jer hram nije bio u skladu s općom sredidbenom osnovom za uređenje grada Zagreba".
Međutim, nedavno preminuli novinar Inoslav Bešker u jednom je svom članku napisao kako je građevinski materijal nakon rušenja sinagoge iskorišten da bi se uz Meštrovićev i Bilinićev paviljon na Trgu Kulina bana (sadašnjem Trgu žrtava fašizma) dodale tri munare. Ti minareti su srušeni 1946., ali kamen nije vraćen na mjesto zločina, napisao je Bešker, nego navodno ugrađen u savski nasip... Međutim, Ognjen Kraus kaže da je samo čuo za priču s tunelom na Sljemenu, baš kao i ja prije dvadesetak godina. Za povijest su sve to zanimljive činjenice.