Hrvatska nije jedina članica Europske unije koja je doživjela blamažu zbog zakona o europskom uhidbenom nalogu (Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU). O blamaži vlastite Vlade i parlamenta u vezi s istim zakonom pisali su prije osam godina i njemački mediji. No, za razliku od Hrvatske, bila je to blamaža njemačkih vlasti u domaćoj javnosti.
Hrvatska je prvo tijekom pregovora s EU donijela relativno liberalan zakon koji je potom uoči nedavnog ulaska u EU izmijenila i uvela ograničenja koja su u prvom redu spriječila izručenje Josipa Perkovića i drugih iz Službe državne sigurnosti SFRJ osumnjičenih u Njemačkoj za ubojstvo Stjepana Đurekovića.
Nalog pao na terorizmu
U Njemačkoj je situacija bila slična, ali ipak bitno drugačija. Također su se postrožila pravila predaje vlastitih državljana, ali se radilo o uvođenju puno blažih restrikcija u prvotni, potpuno liberalan zakon, a slučaj na kojemu je taj zakon “pao” bio je europski uhidbeni nalog protiv osobe osumnjičene za terorizam, za pomaganje al-Qa’idinim ćelijama u Europi.
Problem njemačkog zakona o europskom uhidbenom nalogu bio je u tome što u njemu nije bilo nikakvih ograničenja. Bio je čak i ispod kriterija postavljenih Okvirnom odlukom Vijeća EU, pa su tako Nijemci na zahtjev druge članice mogli izručiti vlastite državljane čak i ako je kazneno djelo počinjeno na teritoriju Njemačke. Nije bilo bitno niti to je li kazneno djelo za koje se traženu osobu tereti također kazneno djelo prema njemačkim zakonima, je li netko za isto već odgovarao pred njemačkim sudovima i slično.
Darkanzalijeva žalba
Tamošnja javnost, ali i vlasti brzo su uvidjeli da je zakon donesen brzopleto te da je preliberalan. Zakon je na koncu srušen odlukom njemačkog Ustavnog suda. I to po ustavnoj tužbi Mamouna Darkazanlija, državljanina Njemačke i Sirije, čije izručenje je tražila Španjolska. Taj je slučaj sam po sebi plijenio pažnju ne samo njemačke javnosti jer se Darkazanlija dovodilo i u vezu s terorističkim napadima 11. rujna 2001. Naime, Darkazanli je živio u Hamburgu i često je boravio u džamiji u koju su zalazili i piloti samoubojice od 11. rujna. Nijemci su ga sami godinama istraživali, ali mu nikada nisu uspjeli ništa dokazati. No, Španjolci su ga optuživali za pomaganje teroristu Abu Dahdahu, koji je osuđen na 27 godina zatvora kao jedan od sudionika terorističke zavjere 11. rujna.
Kritika izručenja
Iako se radilo o optužbama za vrstu potpore teroristima kakva u Njemačkoj u vrijeme navodnog izvršenja nije predstavljala kazneno djelo, a usto je većim dijelom počinjeno na teritoriju Njemačke, tamošnji sudovi priznali su europski uhidbeni nalog Španjolske i Mamoun Darkazanli trebao je biti predan Madridu. No, njegovu je predaju stopirao Ustavni sud. I to doslovce sat vremena prije polijetanja aviona kojim je Darkazanli trebao biti transferiran u Španjolsku.
Darkazanlijeva ustavna tužba je prihvaćena i zakon o europskom uhidbenom nalogu je proglašen ništavnim zbog protuustavnosti. Pritom je troje sudaca Ustavnog suda u Karlsruheu dalo izdvojena mišljenja. Suština odluke njemačkog Ustavnog suda je bila da u zakonu o europskom uhidbenom nalogu treba povećati pravnu sigurnost njemačkih državljana, pri čemu je u prvom redu “kritizirana” mogućnost izručenja njemačkih državljana drugoj zemlji članici za djelo počinjeno u Njemačkoj, te u određenoj mjeri i za djela koja u Njemačkoj nisu kažnjiva. Ustavni sud ukazao je i na problem mogućnosti izručenja osoba koje su za isto djelo već procesuirane u Njemačkoj, a problematizirane su i (ne)mogućnosti izvršenja kaznenih sankcija druge zemlje za njemačke državljane u Njemačkoj.
Liberalniji od Hrvatske
Nakon te odluke Ustavnog suda njemački je parlament donio novi zakon o europskom uhidbenom nalogu koji je stupio na snagu u kolovozu 2006. te se i danas primjenjuje. Taj se zakon u odnosu na “srušeni” razlikuje samo u pogledu spomenutih ograničenja na čiju je potrebu uvođenja jasno uputio Ustavni sud Njemačke. S obzirom na to da u njemu nema nikakvih ograničenja vezanih uz vrijeme počinjenja djela, niti je zastara prema njemačkom pravu obligatoran razlog za odbijanje izručenja po europskom uhidbenom nalogu, njihov je zakon i dalje puno liberalniji od novog hrvatskog zakona. Njemačka ima puno manje ograničenja za izručenje vlastitih državljana od Hrvatske.
Izručena zbog supotpisa za kredit bivšeg supruga!
Njemačka je svoj prvi zakon o europskom uhidbenom nalogu donijela 2004. godine, pridržavajući se pritom roka za implementaciju Okvirne odluke Vijeća EU iz 2002. u nacionalno zakonodavstvo. Stoga je zakon donesen po ubrzanoj proceduri, praktično bez ikakve javne rasprave. U godinu dana koliko je taj zakon bio na snazi Nijemci su po europskim uhidbenim nalozima drugih zemalja članica izručili 19 svojih državljana. Pritom se nije radilo samo o optužbama za teža kaznena djela, nego i o sitnijim kaznenim djelima.
Primjerice, jednog njemačkog državljanina izručili su Litvi koja ga je tražila jer tamo nije redovito plaćao alimentaciju. Zabilježena su i dva “neobična” izručenja Austriji. U jednom slučaju Nijemac je pušten samo dva dana nakon izručenja jer je tužiteljstvo u Salzburgu, koje ga je tražilo, obustavilo postupak protiv njega. U drugom slučaju jedna je žena iz Münchena završila u istražnom zatvoru u Grazu jer je godinama ranije supotpisala ugovor o kreditu koji je tamo podigao, a nije vraćao, njezin u međuvremenu već bivši suprug.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....